Vulin u Moskvi: Srbija ne namerava u NATO
1 min read
Aleksandar Vulin
Srbija nema nameru da postane članica NATO-a i traži i od Alijanse i od drugih partnera da poštuju njen neutralni status, izjavio je za Sputnjik ministar odbrane Aleksandar Vulin.
„Naravno, mi komuniciramo sa NATO-om u okviru ’Partnerstva za mir‘. To je optimalni nivo saradnje za nas i mi smo njime zadovoljni. Uvek govorimo našim partnerima u NATO-u da čuvamo vojnu neutralnost i nemamo želju da postanemo deo NATO-a, to je naša čvrsta odluka. Dok god je predsednik naše zemlje i vrhovni komandant Aleksandar Vučić, a ja ministar nadležan za oružane snage, mi nećemo biti deo NATO-a niti drugih saveza“, rekao je Vulin tokom zvanične posete Moskvi.
On je dodao da Srbija očekuje od svojih partnera, Rusije, SAD, NATO-a i Organizacije dogovora o kolektivnoj bezbednosti, da poštuju njenu odluku da ostane neutralna.
„Veoma smo zahvalni Rusiji zbog njene politike prema Kosovu i Metohiji, njihov principijelni stav podrške međunarodnog prava, jer (situacija) sa Kosovom i Metohijom više od svega (zahteva poštovanje) međunarodnog prava. To je naša politika i mi ćemo je se pridržavati. Mislim da prijateljstvo između naše dve zemlje ne može da bude pokvarena niti kompromitovana“, zaključio je ministar.
Prema parlamentarnoj rezoluciji iz 2007. godine, Srbija je neutralna u pogledu vojnih saveza, ali je parlament 12. februara 2016. ratifikovao dokument o diplomatskom imunitetu za predstavnike NATO-a i logističku podršku na teritoriji zemlje.
Individualni plan partnerstva Srbije sa NATO-om (IPAP) stupio je na snagu u martu 2015. godine. Ovaj dokument definiše obrazovno-tehničku saradnju, zajedničke vojne vežbe i stvaranje pozitivnog imidža Alijanse u srpskom društvu. Međutim, 2013. godine parlament Srbije dobio je status posmatrača u Parlamentarnoj skupštini ODKB.
O isporukama C-300
Beograd razmatra mogućnost nabavke ruskog raketnog sistema C-300, ali je prerano govoriti o nekim detaljima transakcije, rekao je Vulin.
„Razmatramo ovo pitanje (nabavku), mislimo o tome, suviše je rano da se kaže nešto konkretnije. Ne mogu da govorim tako otvoreno i unapred. Ne mogu da komentarišem konkretno u vezi sa C-300, ali generalno moramo da našu vojsku bolje da opremimo i osnažimo“, odgovorio je Vulin na pitanje o toku pregovora o nabavci C-300.
Ranije je direktor Federalne službe za vojno-tehničku saradnju Rusije Dmitrij Šugajev izjavio da Rusija i Srbija razmatraju mogućnost isporuka divizija protivavionskog raketnog sistema C-300.
Govoreći o nabavci tenkova, srpski ministar odbrane kazao je da je tačan datum nabavke 30 ruskih tenkova T-72C i 30 oklopnih izviđačkih vozila BRDM-2 u okviru vojno-tehničke pomoći još nije određen, srpska strana očekuje da će se to desiti naredne godine.
„Što se tiče BRDM-2 i tenkova T-72C, još nije određen tačan datum“, rekao je ministar. Prema njegovim rečima, ostatak opreme u okviru vojne pomoći biće isporučen kada budu rešena sva administrativna pitanja.
MIGOVI
Šojgu i Vulin razgovarali su o saradnji u oblasti odbrane i vojne industrije, a srpski ministar odbrane rekao je da migovi stižu po planu, do kraja godine, kao i tehnika koja će pripasti kopnenoj vojsci, prenosi RTS.
Izvor: Srbin.info
druga strana
Odbrana i zaštita: od potpunog razoružanja do pacifikacije i feminizacije vojne službe
Živi zakopani
Od kad je ukinuto redovno služenje vojnog roka u Srbiji, pa do današnjeg dana, najmanje 200.000 punoletnih mladića služilo je vojsku u civilu. U praksi, njima je upis u vojnu evidenciju bio i jedina obaveza. Niko od njih nije prošao ni minimum vojne obuke. Prvi put u istoriji Srbija ima celu generaciju mladih i punoletnih ljudi bez ikakvih vojnih znanja. U slučaju oružanog sukoba, neće imati ko da se odazove u odbranu države. Niko sa takvom masom neobučenih mladih ljudi, ne može da krene na front. Ali, Vučićeva Srbija je u međuvremenu postala paradržava, bez snage i uticaja. Osim temeljnog razoružanja, izvršena je i „feminizacija“ profesionalnog sastava vojske (u kojoj će uskoro više biti žena nego muškaraca) i njeno svođenje na paradnu ulogu. Srećom, niti nas ko napada, niti mi kome vojno pretimo. Ali, ministar vojni se plaši rata i poziva na vojnu obuku koju ni sam nikada nije prošao. Zašto on, i zašto sada?
N. Vlahović
Tokom nedavne posete Komandi za obuku Vojske Srbije u beogradskoj kasarni „Topčider“, ministar odbrane Aleksandar Vulin (koji, inače, nikada nikakve veze sa vojskom nije imao, niti je služio), saopštio je javnosti da su svi napori nadležnog ministarstva, Generalštaba i njegovih komandi, nedovoljni bez pomoći čitave države i društva, te da Srbija mora da nađe načina da ponovo u proces obuke uvede i one koji nisu pripadnici vojske. I još je dodao: „…Mora da se razmišlja o načinima i mehanizmima kako da se vrati obučenost građana“.
Šta je ova izjava trebala da znači? Sprema li se to Vučićev režim da ratuje, i protiv koga? Morali da se brani i od koga? Da li je Srbija ugrožena od nekoga ili je samo on sa svojom klikom, uključujući tu i Vulina, ugrožen?
Naravno, opšte je poznato da razoružana i razvojničena Srbija, nije pretnja nikome. Pred Srbijom su neke druge nevolje oko nerešenih pitanja granica i pitanje Kosova i Metohije. Ali, nijedan od tih problema neće biti rešavan ratom. Uostalom, tu je i okupaciona vlast takozvane međunarodne zajednice na čelu sa američkom okupacionom administracijom. U sred zgrade generalštaba Vojske Srbije u Beogradu, sedi predstavnik NATO pakta. Sve su to „garanti mira i bezbednosti“. Garantuju da će Srbija ostati paradržava bez suvereniteta. Pa kome onda treba vojna obuka? Hoće li možda Vučić članove svoje stranke da obuče u uniforme ako zatreba?
Uprkos potpunoj demilitarizaciji, po zamisli komande NATO pakta u Briselu, bilo je u Srbiji i korisnih ideja, poput one da svaki građanin, posebno muškog pola, treba da prođe makar osnovnu pešadijsku obuku. Vizije ovih treninga išle su ka kursevima organizovanim kroz kraće boravke u kasarni, i sa određenim planom i programom. Mladi bi kroz predvojničku obuku savladavali i zadatke iz domena civilne zaštite, spasavanja, evakuacija…Sve su ovo bile dobre zamisli, pa je čak planirano da izmenama i dopunama Zakona o odbrani i vojsci iz 2014. godine, bude i odredba o uvođenju nastave na kojoj bi stariji srednjoškolci sticali osnovna znanja o sistemu odbrane.
Ni to nije prošlo jer je Vučićev režim zakukao da nema dovoljno novca ni za održavanje regularnog vojnog sastava i da bi mu za ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka trebalo 70 milijardi dinara.
Ali, sa novcem koji je za poslednjih deset godina opljačkala mala grupa lešinara na vlasti (a, tu su i on i njegovu „vučići“), koja se ostrvila na vojnu industriju, Vojska Srbije je mogla da finansira ozbiljan kopneni sastav, i to kupovinom 200 modernih tenkova i 300 oklopnih transportera. Time bi svima bilo stavljeno do znanja da u slučaju komadanja i otimanja naše teritorije, svako mora da računa na ozbiljnost i rešenost države da zaštiti svoju celovitost.
Na žalost, strategija novih osvajača planski je pustila domaće fukare i secikese, vojne liferante i kriminalce, da rade šta god hoće. Samo da Srbija bude što manje država, da njena vojska bude što manje vojska i da, konačno, svede njen značaj na minimum. Ta ideja je uveliko i ostvarena.
Veleizdajnička strategija da se izvrši demontaža vojno bezbednosnog sistema Srbije, kreirana je još 2004. godine, kad je doneta odluka da 450 vojnih objekata bude prodato za „elastičnu“ cenu od 1 do 4 milijarde dolara! Pojedini članovi tadašnje vlade Srbije bili su do detalja upoznati sa ovim destruktivnim planom. Tokom te i sledeće godine, čak 19 osoba zaposlenih u Vladi Srbije, putovalo je službeno u Ameriku, kako bi dobili detaljna uputstva za sistematsko uništavanje Vojske Srbije.
Tako su široko otvorena vrata zapadnoj vojnoj alijansi, koja je uz sadejstvo USAID-a krenula u projekat uništavanja svega što se zateklo u skladištima Vojske Srbije. Procenjena vrednost tog posla bila je između 1,5 i dva miliona evra. Za male pare, veliki posao!
Urađen je i „projekat“ uništavanja 27.500 komada lakog naoružanja. Sledeći „projekat“, koji je sproveden 2007. godine, bilo je uništavanje čak 1.404.000 protivpešadijskih mina iz vojnih skladišta. Tom akcijom rukovodila je Norveška, koja je istovremeno rukovodila i kancelarijom za logistiku (pomoć) u Beogradu. Pre masovnog uništavanja naoružanja, na vojnim stokovima najviše je bilo protivavionskih i protivoklopnih raketa, ali i tone granata za top tenka T-55 i haubice 105 milimetara. Danas od toga nije ostalo ništa.
I dok je Srbija vojnički ponižavana na svakom koraku, proces stvaranja vojske Kosova, od oko 44 hiljade vojnika, i dalje je tema zapadnih vlada!
Do kojih granica je Vojska Srbije postala igračka u rukama političkih spletkaroša, govori i podatak da su na inicijativu NATO pakta zakazivane i „zatvorene sednice“ Skupštine Srbije, koje imaju za cilj „jačanje civilne kontrole Ministarstva odbrane“, uprkos tome što takve zatvorene sednice može da zatraži samo Vlada Srbije „na obrazložen predlog“.
Treba na ovom mestu podsetiti sve koji su zaboravili, da su generacije đaka srednjoškolaca iz sedamdesetih i osamdesetih godina imale laku vojnu obuku koju su prošli kroz redovnu nastavu. Predmet „Odbrana i zaštita“ svojevremeno je bio izdanak predvojničke obuke, a u domaći školski sistem uveden je krajem šezdesetih godina. Na ovim časovima đaci prve i druge godine učili su organizaciju armije, osnove njene doktrine, spoljnopolitička opredeljenja…Plan i program podrazumevao je i rukovanje puškom, bombom, pa čak i logorovanja.
Šta sprečava sadašnje vlasti da takav predmet uvedu u srednje škole? Naravno, odsustvo potpuno odgovornosti celokupnog sistema, čitavog društva. Srbija je na kolenima i predala se, ali još ne zna kome sve. Broj zatvorskih vlasti se iz dana u dan povećava. Ili, kako je to svojevremeno zapisao nedavno umrli pesnik Petar Pajić: „…Ja sam bio u Srbiji, Srbija je na robiji!“
Pravi tekst o vojsci Srbije.Ni dodati ni oduzeti.Jad I beda. Samo da kazem da Vulin moljaka Ruse kao da su oni glupi pa ne vide kud Srbiju vuku AV i foliranti.
Avioni su izgleda jos na putu,daj ne lazite vise narod,ko vama vjeruje?