Vukićević: Neka se i “dukljanski vilenjaci” raduju s nama uz pjesmu “Veseli se srpski rode”
1 min read
Piše: Boško Vukićević
“Veseli se srpski rode!” je postala omiljena narodna pjesma u okviru svih srpskih zemalja. S oduševljenjem je pjevaju u Crnoj Gori, Srbiji, Srpskoj i drugdje: od radnika i seljaka, do intelektualne elite i vrhunskih sportista.
Ona, odista, objedinjuje čitav srpski narod, prije svega jer pjeva o radosti i slobodi; ona je svojevrsna srpska “Oda radosti”. I, zaista, sve pohvale bračnom paru Crnogorčević, o. Ivanu i Danici, na ovoj divnoj pjesmi koja će imati značajnu ulogu u budućem procesu zbližavanja srpskih zemalja.
No, koliko nas god radovalo veselje našeg naroda uz lijepe stihove i muziku ove pjesme, toliko nas čudi i zabrinjava tugovanje i depresija nekih naših sugrađana tokom izvođenja date numere. Zašto oni pate i tuguju samo zato što se neko veseli?
Reklo bi se da nakon svakog jevnog izvođenja pjesme “Veseli se srpski rode!” jedan dukljanski vilenjak izvrši harakiri u čarobnim šumama kraj Doline bogova.
To nije dobro, neka se raduju sa nama. Svi naši sugrađani. Svima će tako biti ljepše.
Pitam se zašto jednog dana ne dovedete nekoliko psihologa, sociologa, teologa na vašu TV… da obrade temu konvertitstva sa posebnim osvrtom na nacionalno konvertitstvo (predlažem Milu Alečković i Miroljuba Jeftića). Muslimani su konvertirali zbog privilegija koje su muslimani davali “prebjezima u vjeri”. O tome govore i određene sure i ajeti koje niko ne spominje u našoj država a ni u EU. Iako sve to tamo fino piše neko je to proglasio tabu temom. Time nijesu samo promijenili vjeru neego i civilizaciju. Promijenili su svetonazore a svoju agendu su našli u njima svetoj knjizi Kuranu. O tome se gotovo ništa ne piše ali se i ne govori otvoreno. Govor sa tim u vezi je, uvijek, pun licimjerstva a gotovo niti jedna stvar se javno ne naziva pravim imenom. Posebno bi trebalo objasniti nacionalni konvertizam iz ideoloških pobuda. Što se (sem mržnje) time dobija a što se gubi. Kako takvim ljudima pada odstupanje od sopstvene istorije, običaja i kulture… Ipak je to tema za ozbiljne rasprave stručnih i kompetentnih.
Oni se vesele dok E viva-ju. To je njihova himna.
Bole oni se raduju samo Srbskoj nesreći , neuspjehu , zavadi . Njih je osvojila mržnja i ti pomoći nema . Čak ni ličnim uspjehu ne umiju se radovati. Tu im ni Bog ne može pomoći jer vjeruju u sektu CPC ili NVO CPC. A ko nije u Hristu taj i nije za radovanje. “Veseli se Srbski rode ” postala je himna za svakog Srbina na ovom dunjaluku bez obzira đe živio.