Vrijeme smutnji
1 min read
Mitropolit Amfilohije i Zdravko Krivokapić
Piše: Mr Predrag Ražnatović
Smutno vrijeme je period velike drame ruskog naroda sa početka XVII vijeka. Zahvaljujući velikom podvigu, hrabrih patriota Kozme Minjina i Dimitrija Požarski, vrijeme smutnji je završeno ruskom pobjedom i spasenjem. Rusija je izašla iz krize a vladavinu je otpočela najznačajnija ruska dinastija–Romanov 1613. godine. O ovim događanjima, kao i o Rusiji uopšte, djeca u Crnoj Gori ne uče. Čak ni u vidu osnovnih informacija.
U Crnoj Gori vrijeme smutnji traje mnogo duže nego li ovo rusko sa početka XVII vijeka.
No i pored svih tragedija koje ovo vrijeme donosi, molitve Bogu su umnožene. To su molitve mladih ljudi kojih su naše crkve pune i to ne samo nedeljom. Ta djeca su se zbog bestidnih nepravdi i nebrige režima za njihove mlade živote našla u crkvi. Pozvao ih je graditelj i obnovitelj crkava – mitroplit koji je do juče bio na tronu Egzarha Trona Pećkog.
Slika njegovog zagrljaja sa budućim premijerom 30. avgusta u Hramu Hristovog Vaskrsenja je zagrijala srca, ne samo ovih mladih ljudi, oživjelih pravoslavaca, već i svih pravdoljubivih stanovnika Crne Gore.
Ta slika je doživljavana i kao zavjet na svetom mjestu.
Čovjek koji se prihvatio opasnog posla, odredio je sam tim ministara koje je slikovito nazvao apostolima. No, juče je predložio da skupština smjeni jednog od njih. Predlog je došao nakon odličnog odgovora ministra na jedno pitanje, koje je postavljeno na ogavan način.
Postavio ga je mladi čovjek, nekada novinar javnog servisa svih građana Crne Gore, koji je zbog svoje poželjne srbomržnje avanzovao do ranga poslanika. Ne znamo ni da li je taj mladić bio rođen u vrijeme ratova devedesetih, ali pitanje koje je postavio je bilo očekivano. Ono se od prvog dana saziva skupštine ponavlja u raznim varijantama.
Zato se postavlja ključno pitanje – da li je moguće da predstavnici vlade nisu imali zajedničku strategiju – i zajednički dogovor? Premijer je morao pripremiti svoj tim za ovakva pitanja, čak i zatražiti od koalicionih partnera islamske vjeroispovjesti da oni po potrebi istupaju u cilju sprečavanja manipulacija ovim pitanjem.
Sada se premijer mora pripremiti na novi udar. Raznorazne kvazidiplomate, „aktivisti“ i upravitelji kolonijalne vlasti će ubrzo od njega tražiti da učestvuje u „Paradi ponosa“. Neće biti milosti ni mogućnosti pravdanja. Ti ljudi sa kojima treba da odigra partiju političkog nadmudrivanja su nemilosrdni. Ukoliko izađe na ulice „ukrašene“ duginim bojama, objaviće njegove fotografije u svim časopisima tik pored one ponoćne u svetinji 30. avgusta. Njima je ostvarenje takvog poniženja važnije od svake Srebrenice.
Današnjom odlukom premijer je žrtvovao svog ministra i nije bio spreman da odgovori prozirnoj i ogavnoj igri bezperspektivnog podmladka jedne osramoćene grupacije, polomljenih sudbina i karijera.
Ipak, partije za koje glasaju Srbi ipak ne bi smjele – i pored svega – da ruše Vladu i premijera. U kolonijalnom položaju svaka nova promjena može da donese još goru poziciju, obespravljenog, devastiranog, osiromašenog srpskog naroda.
Premijer treba da zna da bez obzira što onaj „ko na brdu stoji“ više vidi od onog pod brdom, srpski narod dolje u nizini i poniženosti, dobro osjeća i razumije opasnost svoj položaja i ako nema mogućnost tog otvorenog vidika.
Očekivao je taj isti narod i pitanja u vezi: Srebrenice, LGBT prava, odnosa prema Kosovu, NATO paktu, Miloševiću, grbu, zastavi, NOB-u… Vidi on odlično i nova iskušenja koja će posle ovog ,,žrtvovanja“ odličnog ministra mogu biti jača i učestalija.
Sada taj narod mora biti jedinstveniji nego ikada. On zabrinuto postavlja pitanja: Da li će se brzo formirati vlast u Nikšiću? Šta će biti sa Tužilačkim savjetom? Da li će biti popisa? Da li će se vratiti ime njihovog jezika u službenu upotrebu? Da li će se zaposliti? Da li će ljudi iz sjenke (iz zone kriminala) i dalje imati moć u ovom malom i obavještajno premreženom prostoru.
Čini se da će partije koje nevoljno podržavaju Vladu biti primorane da pretrpe i ovaj ispad izvršne vlasti. Svjesni su da moraju takvoj Vladi prepustiti da radi na značajnim poslovima, i pustiti je da – ukoliko želi – uredi biračke spiskove. Da završi, ako je to moguće, svoj mandat.
Teško je biti političar kalibra Dodika ili Orbana i postaviti crvene linije moćnicima, ali ne planirati odgovore na očekivane provokacije je neshvatljivo.
Nedopustivo je da pritisak vrši koalcioni partner URA, zato što ministar jasno i glasno priznao i zločin i odluke međunarodnog suda. Baš URA treba da „blokira“ takva pitanja, a ne da podržava beskonačna poniženja srpskog naroda. Suština je da se on optuži za genocid.
Kao domaklov mač, uvijek postoji mogućnost da jedan poslanik URE otkaže lojalnost predsjedniku Abazoviću i priđe DPS-u. Da li će nekoga ovaj njihov „uspjeh„ sa ministrom Leposavićem podstaći na neku novu aferu poput onih sa Đurovićem i Džakovićem?
Danas je, na sreću, drukčije stanje od onog prije dvije ili tri decenije. Upravo sada u ovom trenutku ogroman broj mladih prisustvuje večernjim molitvama u našim hramovima. Mnogi su do večernje marljivo učili i radili. Osjećaju svu težinu stanja u kome živimo i reklo bi se da su bolji od nas. Među njima ima takvih kakvi su bili Minjin i Požarski. Oni će znati kako treba izaći iz „vremena smutnji“. Do tada valja izdržati.
Tekst jeste dobar ali ne mijenja situaciju, da je Zdravko izgubljen u vremenu i prostoru.
Nije dorastao situaciji!
MI još nismo ništa čuli od samog Leposavića, šta će biti, ako je ministar odgovorio na provokaciju sa uverenjem da će dobiti podršku od vlade i istog tog premijera, a ta podrška izostala? Ne govori li nam ovo, ko u stvari ruši vladu? Možda je stvar zakuvana prije pitanja o Srebrenici, pitanje tužilaštva na primjer. I opet nas neko plaši avetima DPS,-a i njihovim povratkom!
Mi u ovoj vladi imamo, za ministre, ljude i žene koji su otvoreni simpatizeri DPS-a, bezbroj direktora, policajaca, vojnika, sudija,… koji su se dokazali kao najrigidniji DPS kadar, ko je ovdje lud?
Stvari treba izvesti na čistac, svi poslanici DF-a u skupštini trebaju izjaviti da je u Srebrenici bio zločin, ali nikako genocid i jednom za svagda prekinuti sa tom lakrdijom. Na kraju krajeva Abazi od početka ucenjuje, a izgleda da se od vlasti ne gadi, pa da vidimo hoće li rušiti vladu.
Peđa, dobar si. Piši malo o tim poučnim, istorijskim temama. Nemamo svi vremena ni mogućnosti da tražimo takve teme. Narod treba obrazovati i na taj način.
Plasim se da profesor ne stane na celo duginih boja jer ce to traziti zapadne ambasade.nadam se da ga dritan i becic mogu zamjeniti.pa valjda mu toliko mogu uciniti za smjenu ministra
Jedan je bio Djed.
On ga i dovede pa reče: „melem od čovjeka“
Jedan dobar tekst, o svukud prisutnom ponašanju, da podelimo,
izvod iz knjige “Čudnije od fantazije”, može i ovd(j)e
https://www.religija.me/?p=2685 ( latinicom )
“Leming Sindrom” (Leminzi su mali glodari poznati po tome što prate jedan drugog kad se strmoglavljuju sa planinskih litica u ambis).
#
https://sun9-23.userapi.com/FxcfR3HggTx_fWVoSLT3rFjOy7iocY1qi3m1uA/gNFHL1uPLYc.jpg
…«Za čoveka – leminga, logika koja stoji iza neke misli nije bitna toliko koliko je bitan autoritet ili popularnost onoga ko je iznosi. Čovek se kao i leming socijalno ponaša, a drugačije ni ne može. Prirodno, svaka individua mora da ima tu osobinu, jer u suprotnom ne bi se mogao preduzeti ni najmanji korak prema ljudskoj civilizaciji.
– Lemingarstvo je jedna potrebna sociološka osobina za očuvanje društva, jedan urođeni instinkt kod većine ljudi. Međutim, kao kod svih prirodnih fenomena i taj se može zloupotrebiti u štetne svrhe.
Isti leming efekat koji omogućava masama u jednom pravednom društvenom sistemu da naprave jedan zajednički napredak, može istovremeno u jednom nepravedno vođenom društvu, da učini mase nesposobnim za objektivno rasuđivanje.»
Sokrat, filozof iz teksta, takođe vele, primenjujući (njegov) poznati «trostepeni test» nikad nije saznao novosti za (njegovu) ženu.
Izlozeni smo podvalama, prevarama, zamkame, insinuacijama i spolja i nazalost iznutra i to ne od juce nego tokom cijele istorije, samo je to sada zbog tehnologije i razvoja informatike vidljivije i brze se odvija i saznaje.
Nije dzabe receno opreznost je majka mudrosti.
Mnogi vladu vrebaju na svakom koraku da je uhvate u „gresci“, toga treba biti svjestan.
Ne treba biti uplasen i ponizan, a niti se osiliti pogotovu kad si nemocan, „slamka medju vihorove“, „svjet je ovaj tiran tiraninu, a kamoli dusi blagorodnoj“.
Na muci se poznaju junaci, svako ce pokazati svoje pravo lice.
Kriviti premiera za ono sto izgovori ministar je besmisleno. Ako je profesor, ne znaci da treba da ih uci sta da pricaju i kako da se ponasaju. Sem toga poenta je u individualnoj inicijativi.
Nije ovo vise komunizam gdje se zna partijska linija. Poenta je imati oko sebe jake ljude a ne uciti ih da budu jaki. Gurnuti ih u vatru pa ko prezivi…
Drugo, vrijeme je da zavlada demokratija i da postujemo razlicitosti. Sta je problem sa gej paradom? Pustite ih, imaju pravo da iznesu svoje misljenje. Pravosljavlje nije imalo inkvizicije te ne znam otkud briga za Hriscanstvo. „Ne sudi da ti ne bude suddjeno…“
Izbor Hrista ili neceg drugog je licni stav pojedinca koji sve dok ne pocne da ugrozava druge je nesto sto moramo prihvatati. Ne vidim licno nista lose ni da se bilo ko pojavi na gej paradi.
Ima toliko vaznijih pitanja od gej parade.
Bas suprotno, za mene ovo nije vrijeme smutnji nego budjenja. Litije su pokazale da se narod probudio i da ima ogromnu energiju koju dnvne dogadjaji ne mogu ugusiti.
Neka ide brat Dritan na paradu evo smo ga ispoštovali za Srebrenicu, dok ga ne zamijenimo s nekim.
Bravo za odličan tekst. Čestitam. Vi pišite, neka drugi guslaju!
Ovaj Zdravko bi pocastvovao prvo sebe i skratio svoj blam a zatim i Crnu Goru smutnji i rastakanja i daljih podjela samo kada bi bio toliko razuman da podnese ostavku to bi mu bio najbolji potez od svih buducih.
Sad premijer i cijela vlada mogu opet i opet ocekivati ponavljanje pitanja priznavanja genocida svakom ministru ponaosob sve dok ne kazu jasno i glasno da priznaju genocid i da „pripadaju genocidnom narodu“. Jedino taj odgovor oni traze. A zna se sta bi posle toga bilo. I sad, hoce li premijer smjenjivati svakog ministra koji zlocin ne kvalifikuje jao genocid jednog naroda?
Srbi ne smeju žrtvovati Leposavića ni po koju cenu.
Ražnatoviću svaka čast.to je to.bravo
Hahaha.pa njemu hvali parada ponosa!:!!!