IN4S

IN4S portal

Vreme je da napustimo prošlost i sadašnjost koju nam nameću, Časlav Koprivica u „Srpskom sv(ij)etu

1 min read
Donošenjem sramnog zakona o slobodi vjeroispovjesti narod je istinski vaskrsao i rekao ne diktatoru, predvođen svojim svetima. Srbija ima pravo da se stara nad Srbima kako u Republici Srpskoj, isto tako i u Crnoj Gori.

Časlav Koprivica u "Srpskom sv(ij)etu

„Mi smo devedesetih godina bili prisiljavani da prihvatimo mnjenje zapada pomoću bombi, a posle državnog udara 5. oktobra 2000. godine, na to nas prisiljavaju i naši vlastodršci. Homoseksualci, kao zapad, predstavljaju jednu magistralu povlačenja oktroisanih poteza i to je nešto za šta postoji način da se izbavi od tog permanentnog pritiska,a to je da čovek kaže dosta i da prekine da sluša. Mi smo navikli ljude koji su bacali bombe na nas; koji su nas ubijali i koji se nikada nama zbog toga nisu izvinili; nego očekuju da se mi njia izvinimo zbog braće Bitići, Srebrenice… Ni jedno naše dete nije bilo predmet njihovog izvinjavanja. Mjera civilizovanosti je naše bezuslovno saglašavanje sa njihovim diktatom; a ako pristanete na nešto tako, pristali ste da nemate svoje mišljenje, da nemate savest.

Prisiljeni ste da klimate glavom , čak i protiv svoje volje. Vas time dehumanizuju i svode vas na nivo objekta.“, u „Srpskom sv(ij)etu“ je govorio Časlav Koprivica, profesor fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu o temi nametanja prošlosti, kao i sadašnjosti srpskom narodu u Srbiji, ali i van granica Srbije.
„Pokušavaju da vire kroz ključaonicu. Za zapad je svetinja individualizam; u čemu sigurno i preteruju.

Naime, oni prave inverziju onoga što se dešava u privatnom prostoru između dvoje osobe istog pola, pokušavajući da od toga naprave političko pitanje. U koliko te stvari, koje su krajnje neopolitičke, vi politizujete, pravite presedan i nije moguće predvideti šta će sve, od onoga što je do sada u ljudskoj istoriji bilo smatrano nečim privatnim, biti smatrano nečim političkim. Nečim što podleže diktatu tzv. političke korektnosti, vi pravite novi oblik totalitarizma. Mi imamo pravo da slobodno mislimo (zapeta), ako je to u skladu sa diktatom političke korektnosti.“, istakao je Koprivica na temu zakona o istopolnim zajednicama. On dodaje da pripadnici LGBT populacije mogu fluidno da budu diskriminisani u Srbiji, dok se sa olujom i Srebrenicom lako i jednostavno možemo igrati i nikada nećemo biti osuđeni.

„Ne podržavam nikakav vid diskriminacije na osnovu onoga što jeste, sem ako on nije terorista ili zlikovac… Poenta diskriminacije je suštinski diskriminacija! Ako nekome uzimate, odnosno dajete višak prava, ne može taj neko da dobije više u koliko od nekog nije uzeto. Pokušaj ukidanja slobode govora, nemog posmatranja, zapušenih usta, ugrožavamo temelje evropske civilizacije. Imate izbor: ili ćete raditi po svojoj savesti, ili ćete ćutati i poštovati.“, zaključuje profesor uz to da se tim postupkom pristaje na oblik totalitarizma, kao i to da je pojedincima moguća sloboda govora, ali ne i sloboda savesti.

„Uskraćivanje slobode mišljenja je korak diktature. Nekada je brak bio tumačen tako i tako, ali smo novim saznanjima saznali da to nije tačno.“, rekao je sarkastično Koprivica, kao i to da svi mi koji smatramo da je brak zajednica između muža i žene, grešimo. Samim tim, ako posmatramo i suprotnu stranu, LGBT populaciju, po njihovim zaključcima, mi ih tako diskriminišemo. „Nema niko ništa protiv da oni žive skupa, ali to nije brak. Ako uđete u tu igru koja ne obavezuje prirodan odnos, tu postaje sve dozvoljeno i kraja nema. Biti roditelj nema veće časti i većeg zadatka, a trenutno, najveći standardi zapada jesu rasturanje porodice“, potvrđuje on na temu navodne diskriminacije homogenih zajednica.

O trenutnoj situaciji i položaju Srba na Kosovu i Metohiji, profesor Koprivica je imao širok spektar argumenata koji su ukazivali na jedan isti stav. „Nije poenta u Kosovu, kao što nije bila poenta u ubistvu Franca Ferdinanda, nego je neko rešio da nas makne, da bi mogao da radi šta mu je volja. Mi smo odbranili princip sa 2500 žrtav, princip rezolucije 1244, a to je da je Kosovo i Metohija sastavni deo Republike Srbije. Zapad pokušava da uništi naše institucije, za koje su shvatili da su najjače. A ako imate suvereni patriotizam, volja će uvek moći da se brani.“, svoj komentar je dao, pokazujći svoje čvrsto mišljenje i hrabrost kada govori o ovoj svetoj zemlji.

Komentar na izjave predsednika SANU-a, dr Vladimira Kostića, je bio sasvim jasan i glasan od strane Časlava Koprivice, „Može biti vrhunski stručnjak u svojoj oblasti, ali to nije tema. Kako možete da predstavljate SANU, a da zastupate jedan antinacionalni stav?!“. Koprivica je takođe napravio paralelu pitanjem „Zašto se napada Kostić, a naš predsednik od 2017. godine zastupa taj stav?! Posao nije završen dok se potpis ne stavi na dokument da je Kosovo i Metohija trajno odreknuta“.

Svoje mišljenje u našoj emisiji je izneo i o temi vlasti i situacije u Crnoj Gori, obzirom da je Časlav ipak Koprivica, poreklom iz Banjana, „Nije Crna Gora spontano zaboravljena, već prisilno. Tadić je potpomagao Đukanovića po želji zapada. Đukanović je tokom svoje tridesetogodišnje vlasti radio sa Srbima u Crnoj Gori šta je hteo. Da se Srbija više mešala od 2006. godine u odnose unutrašnje politike Crne Gore, Srbi u Crnoj Gori bi imali bolji položaj. Donošenjem sramnog zakona o slobodi vjeroispovjesti narod je istinski vaskrsao i rekao ne diktatoru, predvođen svojim svetima. Srbija ima pravo da se stara nad Srbima kako u Republici Srpskoj, isto tako i u Crnoj Gori. Ne postoje autentični interesi Crne Gore koji su suprotni autentičnim interesima Srbije“. Časlav je za ovu priliku, trenutnu situaciju u Crnoj Gori i njenu prethodnu saradnju sa Srbijom poredio sa autopilotskim algoritmom, koji ne sme da se nastavi.

Podjelite tekst putem:

4 thoughts on “Vreme je da napustimo prošlost i sadašnjost koju nam nameću, Časlav Koprivica u „Srpskom sv(ij)etu

  1. Nisam političar, niti sam obavezan da idem niz dlaku. Neko sam čije obrazovanje i integritet ne mogu da dovedu pod znak pitanja. Kako domaći, tako ni inostrani „stručnjaci“.
    Neko sam kome su „znatiželjni i dobronamerni“ gosti, izviđali domaćinstvo.
    Obavezno inkasirali službine apanaže.
    U ime „udovica“. I službenih „troškova“.
    Prošlost smo rešavali bez napuštanja, sadašnjost još manje.
    Svoj sam na svome, oduvek.
    Neka dođu po Knjigu, koju i niko neće dati.

    1
    1

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *