Vraćene slike u KIC-u Srbije u Parizu
1 min read
Slike vraćene
Slike Vladimira Veličkovića i Biljane Vilimon, koje su postavljene u Kulturnom centru Srbije u Parizu povodom obeležavanja dvadesetodgodišnjice NATO bombardovanja na SRJ, a koje su, kako je objavljeno, skinute zbog posete oficira NATO-a, vraćene su na zidove izložbenog prostora, piše „Politika“.
To je potvrdila koordinator za odnose sa medijima KC Srbije u Parizu Nataša Pejin, koja kaže da je cela izložba „Srbija 1999. godine – 20 godina posle – dok su padale bombe” vraćena, kao što je bilo i na otvaranju 23. marta.
„Došla sam na posao danas, kao i svaki dan, u 11.30 časova, cela izložba je vraćena kao što je i bilo na otvaranju 23. marta“, rekla je Pejin koja je u utorak na svom fejsbuk profilu napisala, a što su danas preneli gotovo svi mediji u Srbiji, da je postavka izložbe povodom 20 godina od početka NATO bombardovanja uklonjena po naredbi direktora KC Srbije u Parizu Radoslava Pavlovića zbog posete oficira NATO-a.
Pejin kaže da su slike na platnima Biljane Vilimon bile urolovane, tako da ih je trebalo samo spustiti nazad, a da je isti slučaj i sa dokumentarnim materijalom sa fotografijama bombardovanja.
Dodala je da slika Vladimira Veličkovića u prizemlju galerije nije bila sklonjena, jer je ogromna i preteška, kao i da su katalozi izložbe vraćeni u galeriju.
„Nisam prisustvovala odmotavanju slika Biljane Vilimon i ne znam ko ih je vratio. Sada je sve na svom mestu i tako će biti do 12. aprila. Ovde, osim direktora i mene nema drugih zaposlenih, tako da verujem da je on to uradio, ali to treba sa njim proveriti“, navela je Pejin.
Demantovala je navode da je dobila otkaz zbog objave o uklanjanju izložbe na fejsbuku, kao i da je podnela ostavku, navodeći da je u medijima bilo pogrešnih interpretacija njene objave.
Kako je objasnila, njen ugovor sa Centrom inače ističe 31. marta i neće biti produžen što je, kaže Pejin, odlučeno pre „afere” sa izložbom.
Ministarstvo inostranih poslova Srbije je ranije danas zatražilo hitan odgovor od ambasade Srbije u Parizu o događajima vezanim za uklanjanje izložbe u KC Srbije u Parizu.
Ministarstvo inostranih poslova Srbije zatražilo je hitan odgovor od ambasade Srbije u Parizu o događajima vezanim za uklanjanje izložbe u Kulturnom centru Srbije u Parizu, koja je postavljena povodom obeležavanja dvadesetogodišnjice NATO bombardovanja na SRJ.
„Ne znamo još šta se desilo, tražili smo izjašnjenje iz Pariza. Ne možemo da arbitriramo odavde”, rekao je generalni sekretar Ministarstva spoljnih poslova Veljko Odalović za Tanjug, reagujući na vest koja se pojavila na društvenim mrežama da je izložba uklonjena kako „oficirima Nato ne bilo neprijatno” na prijemu koji je trebalo da bude organizovan 26. marta u Kulturnom centru.
Odalović je dodao da se odgovor očekuje brzo, jer je zahtev bio hitan.
Kako je na svom Fejsbuk profilu napisala Nataša Pejin, koordinator za odnose sa medijima Kulturnog centra Srbije u Parizu, izložba slika povodom 20 godina od početka Nato bombardovanja uklonjena je po naredbi direktora Radoslava Pavlovića zbog posete oficira Nato.
Ovo su sve kadrovi „druge Srbije“, a to je isto kao da se za ambasadore i direktore kulturnih centara u inostranstvu imenuju ustaše, vehabije ili albanski narko-teroristi sa „Kosova“, efekat bi bio isti, ni oni ne bi Srbiji nanijeli ovoliko štete kako ove smrdljive autošovinističke „gnjide“!
Crna Srbijo na koje si grane spala.
Generalni sekretar Ministarstva spoljnih poslova Srbije tuta-muta Veljko Odalović, šta će jado, nije tu Ivica Dačić, pa ne zna kako da se odredi prema ovom zadnjem skandalu koji dolazi iz Pariza.
U Maju mesecu 2018. godine, isplivala je afera u Parizu u koju je bio umešan dotični direktor Lale, evo izvoda iz članka:
„Brukanje Srbije od strane ambasadora u Parizu Rajka Ristića i direktora Kulturno-informativnog centra u tom gradu Radoslava Pavlovića uskoro će prestati, pošto će i jedan i drugi biti povučeni sa svojih funkcija i vraćeni u Srbiju.“.
Svađali se oko zaposlenih, psovali majke, rušili kancelarijske stolove …..
Čak je ambasador ugraćivao plastičnu stolariju u zgradu u Parizu koja je bila pod zaštitom francuskog zavoda za spomenike kulture:
„Pojedini mediji su pisali i da je Ristić neretko zgradu ambasade centru Pariza, i u blizi Ajfelove kule, koristio i za raznorazne proslave, a pričalo se i da je dozvoljavao da u njoj budu organizovana i venčanja njegovih prijatelja i poznanika.“
„Još jedna od stvari koja je uzburkala domaću javnost je ta što je relativno skori Ristić, na svoju ruku, odlučio da na zgradi ambasade, inače objektu iz 1921. godine koji se nalazi pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Francuske, zameni stolariju i stavi PVC prozore.
Mediji su navodili da će, osim novca koji je u te svrhe potrošen, morati da bude izdvojeno još oko 100.000 evra za plaćanje kazne jer, bez odobrenja francuskog zavoda, ništa nije smelo da se radi na objektu.“.
Šef Ivica Dačić se zbog toga mnogo naljutio, i naredio da se svi smene.
Gde Dačić sme da smeni bagru kada je i on sam „kuferče“, „banana men“…..
Još gore, Avgusta meseca 2018. godine Srpski kulturni centar organizuje izložbu u Parizu, gde su ispred slike Belog anđela namestili skulpturu kako Miki Maus trti Paju Patka. Skulpturu je uradio neku beogradski peder a srpsko Ministarstvo kulture aminovalo, a srpska Dačićka diplomatija izvršila operativni deo.
Šef Ivica Dačić se zbog toga opet mnogo „naljutio“, vrištao kao Damnjanov Zelenko, opet pretio da će sve te sorošoide da najuri. Ali mac, onaj puter na glavi počeo da se topi, javljaju mu da ima još nekih skrivenih fotografija, pa evo Dačić mukom muči do danas, 27.Marta 2019. godine.
Evo danas opet pukla tikva, a Veljko Odalović naravno pojma nema.
……….
Ja ovde nešto napisah tuc-muc, bolje da je neki profesionalac novinar to napisao, ali nema još takvog. Uglavnom su to kukavice, koji čak i tuđa pisanija koja su protiv Ministarstava ne smeju da objave. Razumem ja to, kako kaže Burduš – „I mi Cigani imamo dušu“, i novinari mora od nečega da žive.
Koja je gljida direktor KC Srbije. Je li poljubio NATO zločinca u ruku ili prk.. Oooo slinavko, ukloni ga ili ćeš po onoj „simili simile gaudat“ (slično se sličnom raduje).