Vojislav Karadžić: Raspamećeno vrijeme

Njivu nam araju
Ničijim sjemenom
Da kamen nikne
Mašu nam bodljikavim zimama
I udijevaju korak Golgote
Dan obezglavljuju
U njihove tapije nas uvode
Ugaonike stamene nam raspasuju
Ružu zore nam kopne
Sa krstom nas razvjenčavaju
I u nevjere povijaju.

Jezik nam čereče
Vidik sa kojim smo muku sadijevali
Nam potkresavaju
U oko sloge nam ciljaju
da nas suza suzom cjeliva!

Ali neka, mi ćemo nama nas
Sebi za spas!
Bez alternative!