Vojislav Ilić: Molitva
molitva
Piše: Vojislav Ilić
Kad jeknu zvona s crkvice stare,
Tiho i bôno, kroz noćni mrak,
A suvo granje zašušti blago,
Ljubeći prvi zoričin zrak
Svetinje puna, duša mi leće
Tamo, gde večni boravi Bog,
Pa mu se moli molitvom blagom:
O, čuvaj, Bože, anđela mog!
Anđela onog što bludi noću,
I s duše goni nesnosan san,
I duši mojoj kreposti daje,
U gorki časak, u strašan dan.
Anđelskim krilom neka me štiti,
Kroz život ovaj mučan i klet
A smrt kad dođe, nek sa mnom onda,
Ka nebu zračni upravi let!
1880.
Vojislav Ilić – sjajan pjesnik! Predivni su stihovi i u drugim njegovim pjesmama. Mogao bi in4s još njegovih pjesama da objavi, ne bi li omladina vidjela šta je poezija! Puškin sa naših prostora. Pjesnik sa dušom.
Nisam razumio u školi. Sad razumijem.