Vladika Joanikije u Murinu: Umjesto da ih vjenčavamo, djeci se danas na pomen sabiramo (VIDEO)
1 min read
„Da je dao Bog da na ovom stradalnom mjestu danas djeca koja su poginula u napadu NATO-a budu živa, danas bi se sabirali, da ih ženimo i udajemo, ili već da njihovu djecu krštavamo, ali oni nas sabiraju i ovako“, kazao je danas u Murinu vladika Joanikije na pomenu stradalima od NATO bombi 1999. godine.
Sa pominjanjem ovih nevinih žrtava, naglasio je vladika, mi se sjećamo i mnogih drugih, u osjećanju da je Gornje Polimlje mjesto svedočanstva srpske žrtve, kosovske žrtve i sjećamo se i onih koji su stradali u doba turskog nasilja i okupacije.
„Hiljade i hiljade ovdje postradalih i prognanih. Hiljade zarobljenih i u ropstvo odvedenih… Sjećamo se i onih koji su postradali u vrijeme naci-fašizma, naročito onih poklanih u Velici i Velikoj Ržanici i one djece pomrle u Plavskom zatvoru i evo, ovdje, pominje se Miroslav Knežević, dječak i đak. A u Plavskom zatvoru je umoren glađu njegov stric, takođe Miroslav Knežević, dijete od nepune dvije godine. Sjećamo se i onog nerođenog djeteta, nasilno ozvađenog iz majčine utrobe, iz utrobe Milele Lalević, majke djece žrtava, sinova postradalih od divizije „Princ Eugen“, muslimanske milicije i Skeneder beg divizije; majke sinova Radislava, Vladimira i Dragoljuba, trudnice kojoj bajonetom zločinci izvadiče muško dijete iz utobe, te i ona i sva njena djeca nastradaše mučeničkom smrću. A otac kada je došao na zgarište tom nerođenom sinu je dao ime Miličko. Sječamo se i tog Milička, nije bio običaj da se nerođenom djetetu daje ime, ali to je duboki, hrišćanski poriv“, naglasio je vladika Joanikije.
Podsjetimo da se danas se navršilo 18 godina od NATO bombardovanja varošice Murino u kojem je stradalo šest civila, među kojima je bilo troje djece. Na dan sjećanja na poginule civile u Murinu moleban je služio episkop budimljansko-nikšićki vladika Joanikije sa sveštenstvom.
+mir mučenim dušama
…“Svaki greh u Crkvi nije greh Crkve nego greh protiv Crkve. To ne smemo da zaboravimo! Kome god pada na pamet da se „razočarava“ Crkvom ili da nezadovoljan stanjem crkvenog života ulazi u raskolničke aktivnosti, treba da postane svestan da je podlegao religioznoj gluposti, nepromišljenosti, a često i gordosti.
S druge strane – pobožni koji smatraju da ne treba kritikovati stanje u Crkvi moraju da razmisle da li oni zapravo podržavaju mračnog dvojnika, a ne Crkvu samu, Hrista samog.
U sumanutoj kalkulaciji nagrade koju kaparišemo u zamišljenom savršenom i večnom penzionom osiguranju, preti nam opasnost da zaradimo osudu!
Zbog svoje mlakosti i sebičnosti, neodgovornosti i neprihvatanja slobode. Sećamo se onoga iz Hristove priče o talantima: „ zli i lenji slugo“…
Primer – jedna prijateljica hoće da se krsti. Pobožni čovek je upućuje u veru, pošto nema ko drugi i kaže joj da kad se bude krstila treba prvo da odustane od svoje slobode! Ima li nešto netačnije a istovremeno prisutnije kao mišljenje i u Crkvi i u svetu koji distancirano posmatra Crkvu. Hristos je vaskrsao da nam omogući put slobode. Ali naša volja je tu neophodna. Ili da se predamo mračnom dvojniku?…“, đakon Nenad Ilić, ovih dana besedi
https://stanjestvari.com/2017/04/25/crkva-i-njen-tamni-dvojnik/
„Cela priroda liči na jedan veliki klavir, na kome su sva stvorenja u stvari dirke. Koje se god dirke čovek dotakne, čuje eho svoje sopstvene duše…“, govorio je blaženopočivši vladika Nikolaj+
…“LITURGIJA je najveći autoritet u hrišćanstvu, veći i od Vaseljenskih sabora. Liturgija je dijalog jereja koji služi i vernika, dijalog pred Bogom. Mi vrlo često ne shvatamo tu prirodu Liturgije, pa se dešava da, recimo, protođakon čita Gospodnju molitvu, Očenaš, čita Simvol vere kojim mi vernici iskazujemo našu veru, Gospodnju molitvu kojim se obraćamo Bogu da nam oprosti grehe kao što mi praštamo… Nas ne može niko da zamenjuje u toj molitvi, kao što ne može da nas zameni u pričešću ili krštenju.
Taj dijalog je ono što se dešava pred Bogom u Crkvi i zbog toga se ljudi i okupljaju, jer dijalog je pred Bogom i u tom dijalogu su podjednako važne obe strane, oba sagovornika, s jedne strane narod koji na grčkom znači hor, a kod nas znači kolo. Toga ima u Njegoševom Gorskom vijencu: verujući narod koji razgovara sa Vladikom Danilom, koji je jedini saglasan sa njim, dok ga glavari uopšte ne razumeju. Jedini ko razume i Vladiku i narod je Iguman Stefan koji je iznad Vladike, kao što je manastir iznad svetovne vlasti…
…autentična zajednica je zajednica saosećanja. MORAL je osećanje dužnosti prema zajednici kojoj osećam da pripadam…“, govorio je blaženopočivši Žarko Vidović
ako ne osećamo jedni druge i ne saosećamo, nismo Zajednica… to vredi za prijateljstvo, brak, porodicu, naciju, sportsku ekipu, Crkvu, svaku ljudsku zajednicu…
…i to su naši stari dobro osećali, primavši, od sise, od svojih starijih… do prekida… dok ih, u prethodnim radovima ulaska u NATO, nisu pobili, preumili ili rašćerali, pa nije imao ko kome preneti, u većini slučajeva
“Dobra je svaka muka koja nas povezuje i loše je svako dobro koje nas razdvaja“, zborio je Duško Radović
Nego, uvek je pitanje s kog izvora ćemo MI da pijemo.
+Hristos Anesti
https://www.youtube.com/watch?v=07fOUEkGdMs
Alitos Anesti.
… Daleko su od svakog poređenja!
Najdalje!
Opa Đikane, to mi se sviđa, kad obraćaš pažnju na „detalje“ . ima i naš vladika „kikseva“ , uz svo iskreno dužno poštovanje..
… Raščinio je on sam sebe!
MirjanIn u crkvenoj odeždi.
Lažan!
Dostojan.
Tako je vladiko.A eno Grigorije izjavio prije neku vece na tv da je Amerika najjaca sila i da on pripada ljudima koji postuju zapadne vrijednosti.Usaglasite se majka mu stara.Po meni treba ga rascinit ili mu zabranit da prica gluposti.