Vjeronauka

Piše: Batrić Babović

Vjeronauka nam nije potrebna kažu neki političari.

Iz njihovog ugla gledanja sigurno jeste tako.

Da ih pitamo je li nam potreban povratak marksizma u đačke klupe?

Čak i dok je marksizam sa krštenim komunistima bio na snazi, moral je imao svoju težinu.

Kažu nam da imamo istoriju religije.

Zbog tog imanja potrebno je nastaviti sa nemanjem vjeronauke u školama.

Ona je smetnja čak i kao izborni predmet.

Ona je brana za mnoge riječi na kojima se temelje „evropske vrijednosti“ jedino spolja preoblikovanih modernih komunista.

Liberalno-globalizovanih nekrštenih komunista.

Kad nam nije potrebna vjeronauka u školama zašto je jednoj partiji bio potreban Zakon o slobodi vjeroispovjesti?

Zašto je jedan partijski program sadržavao pitanje autokefalne Crkve?

Zašto je jedna sumnjiva politička oligarhija željela crkveno imanje?

Ima li i danas sličnih saglasja na relacijama vlast-opozicija?

Možda ima. Pokazaće vrijeme.

Beč, Berlin i Brisel nisu protivnici vjeronauke.

Mnogi u Crnoj Gori jesu za Evropsku Uniju, a nisu za izbornu vjeronauku.

Vjeronauka briše dvije riječi koje počinju istim slovom i jednu koja to nije.

Jedna riječ nosi ime komunizam.

Druga riječ naziva se kartel.

Treća riječ nosi ime podjele.

Vjeronauka je jedina smetnja sabranom triodu.

Tačno je. Nažalost!

U ime ovog trojstva vjeronauke (ne)će biti!

Djeca komunizma i dalje vladaju!