„Vidite li čudo“: Crna Gora se okreće Vatikanu i islamu, a nasrće na Srpsku crkvu
1 min read
AFP 2018 / ALESSANDRA TARANTINO
Tokom posjete prvog čovjeka izvršne vlasti Vatikana, državnog sekretara Svete stolice, kardinala Pjetra Parolina Podgorici izražena je nada da će i papa Franja uskoro posjetiti Crnu Goru, iako je opštepoznato da se dolazak pape u neku državu dogovara sa pomjesnom crkvom u toj zemlji.
Nakon burnog 20. vijeka Crna Gora je 2011. godine obnovila Konkordat sa Vatikanom, novim temeljnim ugovorom kojim se reguliše odnos Rimokatoličke crkve i Crne Gore. I posjeta kardinala Parolina Crnoj Gori svjedoči da su bilateralni odnosi u usponu.
Posle veoma srdačnog prijema, najviši crnogorski državni zvaničnici, premijer Duško Marković, odnosno predsjednik Milo Đukanović, u razgovoru sa kardinalom Parolinom izrazili su nadu i da će Sveti otac papa Franjo uskoro posjetiti Crnu Goru, a takođe je saopšteno i da je dogovoreno otvaranje Apostolske nuncijature (diplomatskog predstavništva Svete stolice) u Podgorici.
Ipak, da je Crna Gora po mnogo čemu zemlja paradoksa, ubjedljivo svjedoči činjenica da je, pored veoma dobrih odnosa sa Rimokatoličkom crkvom i Islamskom zajednicom, odnos aktuelnih vlasti prema Pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori na istorijskom minimumu, o čemu svakodnevno govore i pokušaji otimanja crkvene imovine i permanentni napadi na Mitropoliju crnogorsko-primorsku u državnim i paradržavnim medijima.
Da je situacija posve paradoksalna, mišljenja je i analitičar Boško Vukićević, koji primjećuje kako su neke, u datim okolnostima, posve „neobične poruke iskrsle tokom zvanične posjete državnog sekretara Vatikana, kardinala Parolina Crnoj Gori“, a prije svega se odnose na mogućnost posjete pape Franja, koja bi trebalo da bude dogovorena sa pomjesnom crkvom u toj zemlji.
„Pomjesna crkva u Crnoj Gori je Srpska pravoslavna crkva koja okuplja više od 70 odsto cjelokupnog vjernog naroda u našoj zemlji, a evidentni su izuzetno komplikovani odnosi, naročito u poslednje vrijeme, između crnogorskog režima i te crkve. Režimsko negiranje budžetskog finansiranja najveće vjerske organizacije u Crnoj Gori, dok se na primjer na drugoj strani, i sa razlogom, izdvajaju velika sredstva za Islamsku zajednicu (što pokazuje slučaj nedavno datih pola miliona za medresu u Tuzima), samo je jedan od pokazatelja za te komplikovane odnose.“
„Naime, u toku je i pokušaj institucionalnog nasrtaja crnogorskih vlasti na imovinu Pravoslavne crkve u našoj zemlji, a u tu svrhu režim ima u planu usvajanje takozvanog zakona o slobodi vjeroispovijesti. Uostalom, nije nikakva tajna da je upravo Pravoslavna crkva u Crnoj Gori trn u oku montenegrinskom režimu i jedna od poslednjih prepreka za realizaciju novog crnogorskog nacionalnog i vjerskog identiteta koji nije u sladu sa istorijom, kulturom i tradicijom naše zemlje“, dodaje Vukićević za Sputnjik.
U tom smislu, naš sagovornik predviđa da pri aktuelnoj „situaciji koja je izuzetno delikatna, ni zvaničnom Vatikanu neće biti jednostavno da se odredi povodom eventualne posjete pape Crnoj Gori“.
„Iako su odnosi Vatikana i SPC često bili složeni, nema nikakve sumnje da je Sveta stolica zainteresovana za njihovo učvršćivanje i strogo vodi računa da ne napravi poteze koji bi bili suprotnog smjera. U prilog toj činjenici je i dosadašnje odbijanje Vatikana da prizna nezavisnost takozvane države Kosovo. Imajući ovo u vidu siguran sam da će Vatikan voditi računa i o mišljenju pomjesne Pravoslavne crkve u Crnoj Gori“, kaže Vukićević.
Što se pak tiče pomenutih pokušaja režimskih nasrtaja na imovinu SPC, ovaj analitičar zaključuje da će biti izuzetno interesantno posmatrati na koji način će se prema njima postaviti zvanični predstavnici islamske i rimokatoličke zajednice u Crnoj Gori.
„Mišljenja sam da bi od njihovog odnosa prema tom pitanju mogao zavisiti i budući međuetnički i interkonfesionalni sklad u našoj zemlji“, zaključuje Vukićević.
Kako je sklopljen prvi Konkordat
Prvi Konkordat u istoriji između Svete stolice i neke dominantno istočno-pravoslavne hrišćanske zemlje bio je onaj koji je Vatikan 1886. godine potpisao sa Knjaževinom Crnom Gorom, kada je krajem 19. vijeka definitivno regulisan položaj rimokatolika u crnogorskoj državi.
Taj međudržavni ugovor podrazumijevao je slobodu vjeroispovijesti za građane rimokatoličke vjere, pretežno Slovene i Albance u Crnoj Gori, pri čemu se tadašnji papa Lav XIII obavezao da će ubuduće posredno konsultovati crnogorskog suverena prije imenovanja nadbiskupa u Baru (Barska nadbiskupija), radi provjere „ima li razloga ili građanske naravi koji bi se tome protivili“.
Tako se nadbiskup barski, iako je u crkvenim poslovima bio direktno podređen Svetoj stolici, istovremeno morao zakleti na vjernost i gospodaru Crne Gore. Konkordatom iz 1886. godine Crna Gora se, između ostalog, obavezala da ubuduće priznaje brak sklopljen u Rimokatoličkoj crkvi, dok je Barska nadbiskupija bila dužna pojati molitvu za crnogorskog knjaza i to na „staroslovenskom jeziku“, a Ugovorom je takođe regulisano i da će Vlada Crne Gore u narednih pet godina na školovanje u Rim slati prvo po dva, a zatim po jednog mladića, koji u Rimu moraju učiti i „srpski jezik“.
Ipak, Ugovor koji su nakon višegodišnjih pregovora sklopili knjaz Nikola I Petrović Njegoš i papa Lav XIII, uz odlučujuće posredovanje hrvatskog biskupa Josipa Juraja Štrosmajera, kao jednu od prvih posledica imao je doslovce momentalno razdvajanje Barske od Skadarske nadbiskupije, jer Nikola ni po koju cijenu nije želio duhovnu jurisdikciju Skadra u Crnoj Gori.
Sa druge strane, Vatikan je Konkordat sa Crnom Gorom posmatrao u sklopu svoje „istočne politike“ pospješivanja dijaloga sa pravoslavnim svijetom, koje bi u perspektivi, kako navodi univerzitetski profesor iz Peksare Frančesko Kakamo, „učinilo mogućim ujedinjenje dviju crkava“. To nesumnjivo potvrđuje i činjenica da je jedan od ključnih protagonista pregovora između Svete stolice i Cetinja bio i otac Čezare Tondini, koji u to vrijeme smatran za centralnu ličnost rimokatoličkog ekumenizma i koji je smatrao da „Konkordat sa Crnom Gorom za pravoslavce znači konkordat sa Rusijom, i predstavlja izraz naklonosti Rusije prema ujedinjenju crkava“.
Naravno, iz ovoga nije teško zaključiti da je Vatikan u ovom pitanju bio uvjerenja da Crna Gora ništa ne radi bez znanja i saglasnosti Rusije, kao i da se „politika“ Vatikana prema pravoslavnim hrišćanima na Balkanu pažljivo upravljala u odnosu na Rusiju, odnosno Rusku pravoslavnu crkvu.
Nebojša Popović
Mislim da bi Crna Grora trebala da prihvati katolicizam kao vjeru. U osnovi to i jesmo.
Imate li vi, makar u primisli, neko poštovanje prema onima koji ne vjeruju u budalaštine pa niti metanišu niti se klanjaju no se rukovode svojim razumom? Lako se , i to namjerno, pretvorit u glupu jedinku stada pa blejat po željama pastira no o svemu razmislit pa ljudski i pošteno cijenit ljude, pa i sva živa bića oko sebe, bez obzira na njihova ubjeđenja i vjerovanja! Važno je jedino da tijem svojim vjerovanjem nikog ne ugrožavaju jer je vjerovanje potpuno privatna i lična stvar i ono je samo tvoje, sem ako nijesi dio blejećeg stada đe jedinka nema svoje mišljenje!
Viđeli smo đe su otišli i prvi-komunjure i drugi-liberalne demokrate koji su se vodili svojijem razumom.CG mora da pređe u katolicizam i izbjegne zamke ateizma i primitivnog pravoslavlja.
Živjela Unija!
… Već im se dešava Vunjeni, već im se dešava!
Već im zemlje skora pa da nijesu njine.Uskoro će oni biti tuđi na svojemu.
Sjetiće se onda Srba!
Kada bude kasno, sjetiće se svojeg
grijeha, Srba će se sjetiti, zalud sjećanju!
To moze biti samo plus za crnu goru ako je papa poseti.
„LATINI SU TESKE VARALICE“!KAKO TADA ,TAKO I DANAS I ZA VJEKE VJEKOV ,MUDRI BRATE DJIKANE!NJIMA JE NAJVECA MUKA STO SVOJE „CARSTVO“ZLA NIJESU MOGLI RASIRITI PREKO NAS DO. DALEKIH FILIPINA PRVE ZEMLJE NJIHOVE JERESI NA ISTOKU!STO MISLILU NAMA NEKA SE NJIMA DESI!AMIN!
Posto se Odista nezna kad je Rastko Nemanjic promijenijo vjeru i odreka se pradhjedova, ali historija tvrdi da je kupijo Tomos od prokletih Romeja nejdje oko 1200 tote godine, sto ce bit oko osim sto godina Romejstva u Srba. Odko su to obavili nezna se, a I nema dokaza da su promijenili vjeru nasilu, odtata im neide dobro. Rezultai su nestanak iz istorije jedno pesto godina, doklen nijesu obukli vuciji kozuk Crnogoraca, I pod tijem krznom Im okrenu dokle nezagrebase Crnogorce 1918 te. Crnogorci nikad nijesu nesto marili za nekog Levantinskog proroka. Mi smo ljudi s shjevra Goti I Slavjani, I ostali i jos uvijek kucnemo u drvo dva tri puta kad se pomenu Romeji I sto su nam donijeli I Darivali. Crnogogorci od Vojislava i Bodina, preko Balsica i Ivanbega, pa preko Petrovica ( vishe je Njegos proves u Trstu, Franceshkoj I Austriji no u Rusiju) su vazda bili dijo zapadne Cicilizacije. Srbi oromijenili vjeru price 800 godina, Bosnjaci price 500 godina. U ce mu je razlika? 300 godina, ‘Eli? Cojek nemoze da gleda samo iz svojega korita. Sve mu izgleda pravo na ta nacin, I samo je on upravu, a niko drugi. Svi ostali krivi. Sudija kriv….
Radosav ,u Djekni:je*i mi oca te ja tebe istá razumijem“
Kaže Dragomir Antonić, etnolog : „Njihov cilj je uništiti Srbe jednom za svagda. Pokušavaju to već hiljadu godina. Mnogi su se Srbi uplašili te su od straha postali : Dalmatinci, Hrvati, Makedonci, Bošnjaci, Crnogorci, Bosanci, Slavonci. Mnoge je dvoglavi Vatikan zaklao i u jame bacio, al` opet ostade Srba. Čuva nas Gospod i srce junačko“.
Nemám nikakve simpatije prema MDj,zbog mnogo cega sto rádi svojim Srbima i odnosom prema SPC.Ali zar Putin nije bio kod Pape,Toma Nikolic takodje,Tito isto,pa nista.Bílo bi vaznije da se národ odlucio da nije za MDj,onda bi bílo ok.A ovako ,izvinite ,trideset godina dobija kako hoce.Dobio bi izbore ako sutra kaze „braco od sutra smo Papuanci,nijesmo ni Srbi ni CG,nití smo Hriscani ni Muslimani“.
Šta drugo očekivati od tih bezbožnika.Neka Srbi pitaju Bora i Ramiza na ovu temu nešto.
Sve je tačno!
Svako antisrpstvo po definiciji podrazumjeva udruživanje sa Vatikanom!
Vatikan je najčešće i inspirator antisrpskih strategija i akcija.
Nikad Srbima oprostiti neće što prije 1000 godina napustimo Zapadnu crkvu i prihvatismo milo nam pravoslavlje!
Otad katolička pizma na Srbe.
Nema grka kolača koji nam nijesu zamjesili, kad gođ su uzmogli i stigli, a stizali jesu! Nijesu se štedjeli kada nam je trebalo napraviti štetu!
Neumorni oni u antisrpskoj agitaciji, zavjerama i komplotima, predvodnici … Kreatori antisrpske histerije koja je kulminirala agresijom katoličkog Zapadnog svijeta na Srbiju i Srbe!!!
Vječni nam oni neprijatelji, čudom se oni ne mogu načuditi kakve smo i koje budale!?(F. Barcolini – … “ Srbi su nesrećne budale!)
Kad gođ se njima napne, mi skidamo gaće!
… Baš budale.
Još ja nijesam siguran da se ova opaska najdirektnije ne odnosi na “ korisne idiote “ iz naše crkve!
… Nijesu priznali Kosovo!?
„Latini“ su oni, stari prevaranti …
Formalno nijesu … Ali su zato sve potajice učinjeli da se dogodi baš ono što se i dogododilo!
Vješti oni, premca im nema, za kvarnu igru ispod stola!
Neprevaziđeni majstori.
Ko ih ne zna, skupo bi ih platio.
Srbi ih, nažalost, znaju. Dobro smo ih zapamtili!
Glavni razlog mržnje prema Srbima leži u činjenici da je 1446 god.tadašnji vladar Srbije Đ.Branković pod prijetnjom vešanjem zabranio Srp.Patrijarhu da ide u Vatikan,gdje su već bili svi ostali Patrijarsi,čak i ruski,na tom skupu su svi potpisali Papin primat u Hrišćanstvu osim našeg,kada je poslije toga ruski car čuo da srpski Patrijarh nije potpisao,nije ni prisustvovao,a ruski jeste on je naredio da se ovaj pogubi.
Kada su ostale pravoslavne crkve saznale počele su da povlače svoje potpise.
Šta je dalje bilo nije teško zaključiti,katolici smatraju,da tada nije bilo Srba,danas bi imali uniju sa Papom kao prvim.
Baš tako!
Nama je Bog iz nekog razloga oduzeo sposobnost da prepozna(je)mo mržnju.
Sve zaboravljamo.
Nego, nešto drugo je mene zainteresovalo u Vašem komentaru, a isto razmišljamo ….
,,Još ja nijesam siguran da se ova opaska najdirektnije ne odnosi na “ korisne idiote “ iz naše crkve!“
Mislite da se ne usuđuju?
Ja neznam dali je ekskluziva to što Papa nije nikada bio u Srbiji,nije bio ni u Rusiji, ipak mu je Srbija bliža.
Što se tiče dolaska Pape u Srbiju,može ali na kolenima preko Jasenovca,kako znamo da je to nemoguće onda će se za to već pobrinuti ekumenisti u našoj crkvi, kojih nažalost uopšte nije malo.
Činjenica je da većina naših episkopa zagovara ekumenizam,oni koji su protiv bivaju sklonjeni u stranu,ja neznam zašto je to tako ali znam da je za Srbe Vatikan bio i ostao najveći krvnik,u duhovnom,fizičkom i svakom drugom smislu i ako Belzebub,Bal ili već kako god da se životinja zove negdje stanuje trebamo se zapitati nije li to baš u Vatikanu.
ja sam rekao da u CG nema Srba i evo potvrde toga sada vam je i sektas dobar