(VIDEO) Pravoslavni sveštenik o. Trenam u razgovoru sa Karlsonom: Za 33 godine nikada nisam vidio ovoliko interesovanje za vjeru

U svom podkastu, u kojem je govorio o tome kako će izgledati Amerika nakon ubistva Čarlija Kirka, američki konzervativni novinar Taker Karlson ugostio je pravoslavnog sveštenika Antiohijske patrijaršije u Sjevernoj Americi oca Trenama.

Na samom početku razgovora, Karlson je istakao da je nakon ovog surovog ubistva primjetan porast broja vjernika koji prisustvuju nedjeljnim liturgijama i sabornim okupljanjima unutar različitih hrišćanskih denominacija. Upravo taj fenomen zamolio je svog sagovornika da mu objasni, pitajući ga i šta misli šta je dovelo do ovakvog stanja u društvu, te kako odgovoriti na ovako tragičan događaj.

„Mi hrišćani imamo tradiciju staru 2 000 godina koja nas uči kako da odgovorimo na smrt – i mi tome pristupamo ozbiljno, dajući sebi vrijeme za tugovanje i razumijevanje. Obično 40 dana žalimo, razmišljamo i molimo se. U pravoslavnoj tradiciji, ako premine vladika ili neko visokog crkvenog ranga, on se ne zamijenjuje prije četrdesetog dana. To nije samo iz poštovanja, već zato što je taj period neophodan za pravilno sagledavanje gubitka. Bez toga, ne možemo donositi dobre odluke o budućnosti. To je vrijeme u kojem pokušavamo da ostavimo iza sebe zlo, da se sjećamo dobrog i da činimo dobro u čast preminulog“, kazao je otac Trenam.

On je upozorio da je sada vrlo opasno vrijeme zbog bijesa koji se nagomilao kod mnogih.

„Mnogi su preplavljeni gnijevom. To je razumljivo, ali upravo zato moramo držati do naše tradicije. Moramo se moliti. Ovih 40 dana treba iskoristiti za molitvu i sabornost“, naglasio je sveštenik.

Otac Trenam je dodao da je ključno za svako društvo da nauči da se suočava sa smrću, naročito danas, kada savremeni čovjek često od nje bježi, naglašavajući da ljudi sve češće umiru daleko od svojih porodica, u bolnicama i klinikama, jer bližnji nisu u stanju da se suoče sa smrću.

„Jedan od razloga naše duhovne nezrelosti jeste upravo to što ne umijemo da pogledamo smrti u lice. Vidjeti beživotno tijelo podsjeća nas da će se to desiti svima – i siromašnima i bogatima. Sve ljudske podjele i slavljenje bogatih, sve nepravde i zanemarivanja, pred smrću nestaju u prah“, rekao je on.

Sveštenik je posebno istakao značaj molitve i zdravog načina tugovanja.

Karlson ga je upitao vidi li bilo kakve znakove nade.

„Prije nego što počnemo da govorimo o nadi, moramo da priznamo da je Čarlijeva smrt ogolila našu dekadenciju i pokazala dubinu nasilja u društvu. Nikada u životu nisam vidio ovakvo stanje. Nakon perioda islamskog terorizma, danas svjedočimo ozbiljnom porastu ljevičarske brutalnosti. Ako želimo nadu, moramo najprije ozbiljno da shvatimo gdje se nalazimo. Nasilje je težak grijeh. Već u Knjizi postanja vidimo da je Bog zažalio što je stvorio čovjeka, jer je zemlja bila ispunjena nasiljem. Kada napadnete drugog čovjeka, vi napadate samog Boga“, rekao je otac Trenam.

On je dodao da ga današnji nivo nasilja ne iznenađuje, imajući u vidu bezosjećajnost društva prema prekidu života u utrobi majke.

„Ima li nade? Ima – ali samo ako postoji vjera u milosrđe Božije. Bez te vjere, bez pokajanja, nema ni nade ni budućnosti. Našu zemlju proždiru ateizam i rigidni sekularizam – ideologije bez nade. Ipak, pokajanje je uvijek moguće. Na nama je da vjerujemo, ali na nivou naroda neophodno je ozbiljno i odgovorno liderstvo, koje umije da prepozna nacionalnu katastrofu kada se dešava. A mi sada živimo u takvoj katastrofi. Izgubili smo vjeru u Boga, zakoni su bezbožni, univerziteti isključuju Boga, a zemlja nam tone. Novi dan može osvanuti, ali to neće biti moguće malim i površnim popravkama“, poručio je on.

Ipak, otac Trenam naglasio je da usred svih globalnih užasa postoji jedan veliki znak nade – rast hrišćanstva.

„Sveštenik sam već 33 godine i nikada nisam vidio ovoliko interesovanje za vjeru. Imam više od 1 000 redovnih vjernika. U najboljem slučaju, nekada bih imao 40 ljudi godišnje koji se pripremaju za krštenje. Danas ih je preko 200. Ljudi idu ka Bogu, idu ka vjeri“, zaključio je on.