(VIDEO) Hrvoje Klasić o događajima na Cetinju: Tresla se gora rodio se miš
1 min read
„Nakon sletanja helikoptera na Cetinje, svi su otišli kućama. Danima se pričalo biće svega na Cetinju, a nije bilo ničega. Drago mi je što je tako bilo. Kakvih demonstracija bude zbog benigdnijih stvari u Evropi, mislim da je ustoličenje na Cetinj u stvari prošlo jako dobro“, izjavio je Hrvoje Klasić, profesor istorije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.
Klasić tvrdi da (tzv.) CPC nikada nije ni postojala. „Pravno i činjenički, CPC nikada nije ni postojala. Mitropolite crnogorsko-primorske imenovao je čovek u Srbiji, odnosno patrijarh Pećke, pa kasnije SPC“, navodi Klasić.
„Smešno je kada čujemo Mila Đukanovića, kao bivšeg komunistu, ne znam da li je u međuvremenu postao vernik, da se zalaže za osnivanje (tzv.) CPC. Politika ne može da osnuje crkvu, to rade vernici i verske institucije“, dodaje Klasić, kao i to da su Cetinjani jedini kojima smeta velikosrpska politika.
Pročitajte JOŠ:
Habla vam gospodine na lepim recima ali ne radi se o mome ocu vec je ovo citat iz knjige „PRISJECANJA I ZAPISI“ doktorke Desanke Kosanovic- Cetkovic. Ovaj citat u najkracim crtama objasnjava identitetsko pitanje ( bez zelje da ikoga uvredim) velikog broja gradana Crne Gore. Ja sam mnogo mladji ali ovoj citat prosto budi svest coveka da stane I zamisli se malo zato sam ga I napisao. Bilo je mnogo Nikola Cetkovica I u pravu ste zbog takvih ljudi mi I jesmo Srbi bili I bicemo. Vama zahvaljujem na svemu izrecenom I Izvinite na digresiji. Zelim vam sve najbolje.
… Dalje će još da kaže ovaj Hrvat, ovaj junak, koji ne jebe živu silu, nije mu prvi put da skandalizuje hrvatsku javnost: “ … Kako onda to da nikome i ništa nije smetalo u Podgorici prilikom dočeka srpskog Patrijarha!? … Samo cetinjanima na Cetinju … “
Inače, ustašija mu stalno preti smrću, ne haje : “ Svi znaju, nema nikakvih nedoumica u struci, u svetskoj nauci, da Srbi od najranijih dana predstavljaju neupitnu većinu na dalmatinskoj obali, otocima i u zaleđu, i to sve od Tršćanskog zaliva do Peloponeza! …“ Još i : “ … Ne bi bilo današnje Hrvatske da nije bilo Srba i Srbije“!!!
Hvala mu na tome! Na istini.
Rijetkom ovom čovjeku.
… Blagoš Hrvatskoj kada ga ima takvog.
Da li je protokolom predviđen Milov odlazak u Pakoštane da položi vijenac na spomenik pravosnažno osuđenom teroristi Miru Barešiću?
„O, Bože, o, Madona“! – kako bi rekao filozof iz Krimovice.
Od nekadašnjeg mrzitelje šaha zbog šahovnice, do ustašoidnog poklonika!…
Psihološke metamorfoze i lomove u svjiesti ovog nepomenika ne bi mogao objasniti ni prof. dr Vladimir Gruden!
U ime Oca i Sina, Brata i Strine! Aleluja! Amin!
Ima li ko Šukovićev broj da mu ovo pošaljem?
Milašu ne treba crkva ali mu treba zemljište koje je vlasništvo spc a on bi to da unovči kao i sve ostalo što je pokrao.
Je li ovo cula Jelusicka i ostali urasi koji bi da uvedu Mirasa tamo dje mu je zabranjeno da udje.Nije crkva partija da u nju ulazi kako oce i kad oce.
Čudan prelom u glavi klasića koji je bio jedan od potpisnika peticije 88… izgleda da se resetovao na fabričke mere… Čestitam mu, jedan od retkih istoričara koji objektivno sagledava događaje iz prošlosti naših naroda
„Crnogorsks Pravoslavna Crkva“, CPC, je kreirana (ovo CPC, ako se čita ćirilično, to je akronim za Srpsku Radikalnu Stranku), dakle kreirana je od strane Vatikana i nadasve američke Administracije, sa ciljem razbijanja pravoslavnog (srpskog) korpusa u Crnoj Gori.
Naravno Vatikan i Ameri su pošli u zsjedničku borbu iz različitih interesa.
Vatikan ima vjekovni cilj, od svetog Rimskog carstva, Krstaških ratova, do današnjih dana, tendenciju širenja na istok, (Drang nach Osten) i unijaćenje (pokatoličenje) pravoslavnog prostora i žitelja na njemu.
Amerika već iz geopolitičkih i geostrateških ciljeva nastoji da se oružjem i vojnom silom približava Rusiji, uništavajući pravoslavlje na Balkanu, čiji su Srbi glavni predstavnici.
Uništenjem pravoslavlja u CG i Srbiji, bio bi to važan pobjednički segment u ratu protiv Ruske Pravoslavne Crkve, koji je Amerika najavila kao prioritetan cilj u budućem napadu na Rusiju.
Najbolji istoricar na Balkanu.
Uz njega takodje Hrvati Markovina i Jakovina.
Realni pogotovo o istoriji 20 vijeka,NDH,Titu,Jugoslaviji,komunizmu…
I Hrvati imaju svoje Rakovice i N.Adzice,ali nisu relevantni pa gostuju po opskurnim tv i portalima sa Mirasem i sl.
Još je objektivniji prof. dr Tvrtko Jakovina koji svojim studentima na Zagr.Sveučilištu tumači, da nije Srbila stvorila Kraljevstvo Slovenaca Hrvata i Srba, države Hrvatske danas ne bi postojalo. Ako bi i ostao neki rudiment raspale KuK, bio bi to djelić teritorija sa Hrv.Zagorjem, Zagrebom, Karlovcem, Gorskim Kotarom i, eventualno, uskim koridorom izlaska na more u Sušaku.
Ne i samo svojim studentima …
O tome i pišu. O jednoj drugoj istoriji Balkana, pre svega istoriji modernog doba.
Ova tri nevjerovatna mlada čovjeka, izuzetno me raduje da ih vas dvojica znate, nesustalo svjedoče istinu o sebi, ali i o nama!
Đe stignu, a stižu, čak i na kanalu Javnog servisa. Ne libe se, a pouzdano znam da su stalno pod pretnjama.
Uostalom, pričam bezveze, pa sam je Jakovina na tv govorio o pretnjama koje mu svakodnevno upućuju hrvatski domoljubci.
Imamo i Čedomira Antića,Kovića, Stamatovića, Ristića… Raković je odličan istoričar koji je detaljno skenirao crvene ustaše u CG…Adžić nije istoričar nego pravnik koliko znam….Ne mešamo babe i žabe…
„NIKOLA, TI VELIŠ DA SMO MI SRBI. PA, KAKO SMO MI SRBI MOGLI RODITI ĐECU CRNOGORCE? RECI MI, NIKOLA, KAKO?“
A OTAC MIRNO ODGOVARA: „DANICE, MI SMO SRBI, A RODILI SMO SLIJEPE POSLUŠNIKE. PLAČIMO, JADNICE, PLAČIMO!“
Kako je Ozna prevodila/pretvarala Srbe u Crnogorce,odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata u svojoj knjizi „Prisjećanja i zapisi“ opisala je čuvena beogradska ljekarka i profesorica na tamošnjem Medicinskom fakultetu, dr Desanka Kosanović-Ćetković
U svojoj knjizi ona je opisala kako je njen otac Nikola Ćetković, posle Drugog svjetskog rata, od strane Ozne primoravan da se piše kao Crnogorac.
„Već 1945. godine počela je zamjena ličnih karata u Beogradu, a na osnovu ranije podijeljenih formulara, u kojima je svako, pored ostalog, trebalo da navede svoju nacionalnost. Upravo tada nastaju veliki problemi u mojoj porodici.
Stariji brat i ja smo bili komunisti, učesnici NOB logoraši. Bilo nam je jasno da mi kao članovi KPJ možemo biti samo Crnogorci.
Tako smo se i izjasnili u formularima i bez problema brzo dobili lične karte u Ozninom odjeljenju u Čika Ljubinoj ulici.
Poslije nekoliko dana, na isto mjesto došao je i naš otac Nikola Ćetković, star 62 godine i umjesto lične karte dobio – 15 dana zatvora! Naime, on se izjasnio da je Srbin i nadležni oficir mu nije dao ličnu kartu, jer on ne može biti Srbin, nego Crnogorac rođen u Podgorici. Otac nije htio da odstupi od svoje izjave, tvrdio je da je od djetinjstva znao da je Srbin, da je zato decembra 1915. krenuo preko Albanije do Krfa i dalje.
Moj otac je 1909. godine u Beču završno studije i mogao je mirno da sačeka austrijsku okupaciju Crne Gore i da, kao njihov student i poliglota, dobije visoko zvanje, kao i ličnu sigurnost, ali on je, kao patriota i Srbin, krenuo sa srpskom vojskom i njenom sudbinom.
Govorio je oficiru Ozne da se otac srpske dinastije Nemanja rodio kao i on – u Podgorici, u Ribnici na Zeti, i da je Nemanjin sin Sveti Sava osnovao prvu srpsku arhiepiskopiju.
No, to nije bilo dovoljno, pa su Nikolu Ćetkovića zatvorili u Oznin zatvor, gdje je na golom betonu odležao punih 15 dana. Oficir ga je svakodnevno izvodio na saslušanje i pitao: Jesi li ti Nikola Ćetkoviću Crnogorac ili Srbin? Moj otac je na to odgovarao stihovima Njegoša i kralja Nikole o srpstvu.
Poslije odležanih više od dvije nedjelje u zatvoru, data mu je lična karta u kojoj je ipak stajalo da je on, Nikola Ćetković – Srbin.
Mi, njegova djeca, nijesmo odobravali njegovo držanje u Ozni, niti njegovo srbovanje, jer su nama kao komunistima, odmah bili jasni Đilasovi stavovi o crnogorskoj naciji.
Bio je hladni zimski dan 1946. godine i svi smo sjedjeli u trpezariji koja se jedina i grijala, a mi djeca se spremali za ispite. Tada je naša majka prekinula mrtvu tišinu i saopštila da će se pisati kao Crnogorka. Ona je znala i osjećala da je očev stav veoma mnogo naškodio nama kao komunisti-ma i htjela je da nas zaštiti od daljih nemilih posljedica. Otac je bio iznenađen, ali ne i poražen. Naglo je ustao i obratio se majci hladnim glasom da ona od sjutra neće više biti njegova žena.
Majka je dobro znala da otac neće promijeniti svoj stav, pa ga je, izmijenivši taktiku, umiljato upitala: „Nikola, ti veliš da smo mi Srbi. Pa, kako smo mi Srbi mogli roditi đecu Crnogorce? Reci mi, Nikola, kako?“
A otac mirno odgovara: „Danice, mi smo Srbi, a rodili smo slijepe poslušnike. Plačimo, jadnice, plačimo!“
Naš otac Nikola Ćetković umro je 1957. godine pred drugi poslijeratni popis stanovništva. Sa prekornim sjećanjem na naš bojkot oca i naše tadašnje nacionalno opredjeljenje, mi njegova djeca, spontano smo se izjasnili kao Srbi.”…
Miroslave, Brate Nas….
Veliko Postovanje i Hvala Vasem Ocu Nikoli….
(Pamtim i Ja Ne-Mali Broj Takvih Plemenitih Oceva)….
Koji je Ostao „Zadrt“ i Bez-Kompromisan u Svojem SrBstvu….
Sto je Tako Plemenito Vaspitavao Svoju Djecu….
Da Pamte Ocevu Patnju…. Da Ne Zaborave Ocevu Istinu….
I da se „Spontano“ Izjasne i NE ZABORAVE da su SRBI….
Zivjeli smo „Zabranjena“ Vremena…. Ali….
Nisu Nam Oduzeli Svijest, Savjest, Istinu…. Da smo SRBI….
Da smo Djeca Svojih Oceva, Djedova i Pradjedova….
SRBSTVO SE VASPITAVA U KUCI…. U PORODICi….
Hvala Vam za Ovu Lijepu i Toplu Pricu Ljudskog DOSTOJANSTVA….
Slava i Hvala Viteskom Srbinu i Vasem Ocu Nikoli Cetkovicu….
ZBOG TAKVIH SMO I MI DANAS SRBI…. Zivjeli, Rode Moj….
I neutralni ljudi koji nešto znaju o religiji govorenam otvoreno da neka skupina ne može biti icrkva ako nije kanonski utemeljena.