(VIDEO) Gruhonjić mirno ide krivim putem: Treba smijeniti Vučića i Dodika da bi se priznao genocid u Srebrenici

Dinko Gruhonjić ponovo je pronašao prostor da iskaže svoje plitke i ideološki zamagljene stavove – ovoga puta na sarajevskoj televiziji. Kao po ustaljenoj matrici, izrekao je seriju floskula, predviđanja i nedokazivih tvrdnji, sve u funkciji svog dugogodišnjeg političkog angažmana protiv svega što ima prizvuk srpskog, tradicionalnog ili državotvornog.

– Ja sam siguran da se bliži kraj Miloradu Dodiku kao što se bliži kraj njegovom mentoru u Beogradu, to je zakon spojenih posuda, i onog momenta kada građani i studenti slome režim Aleksandra Vučića mirnim putem na demonstracijama i na izborima imaćemo domino efekat koji će se odraziti i u pozitivnom smislu i na BiH i na CG i na celi region – izjavio Gruhonjić.

Dokle ćemo morati da slušamo izjave Dinka Gruhonjića koje su u suštini produkt njegovih frustracija, nije sasvim jasno.

Postavlja se logično pitanje: ko je Dinko Gruhonjić da se pojavljuje kao glas razuma, demokratskih promjena i regionalne stabilnosti? Čime je zaslužio epitet moralnog arbitra u političkim i društvenim dešavanjima, osim činjenicom da decenijama živi od antisrpske retorike, unižavanja većinskog naroda u Srbiji i besramnog dodvoravanja stranim ambasadama i fondacijama?

Sa velikom redovnošću i neskrivenim prezirom prema svemu što simboliše srpski nacionalni identitet, Gruhonjić gradi svoju javnu personu. Preko medijske infrastrukture koju mu omogućavaju isti oni koji se ne libe da Srbiju nazovu agresorom, a Srbe genocidnim narodom, on učestvuje u projektu postepene demontaže društvenog i kulturnog tkiva Srbije i Republike Srpske.

Kako je moguće da je Dinko Gruhonjić pokušava da proda Srbima priču da se on bori za demokratiju i bolju Srbiju? Kako kada je poznat po izjavama, poput naredne, koju je dao na tribini “U susret 19. stoljeću” u Hrvatskoj:

– Lako je vama svima, ja dolazim dakle iz Vojvodine. Mi smo jedini ostali sa Srbijom ni krivi ni dužni, tako da se ja osećam ovde kao višestruka manjina. Ja sam auto-autošovinista, meni se penju po tom rodoslovnom stablu pa ne mogu nikako da skontaju od kojih sam pa su mi čak i izmislili ime Sabahudin, iako ja imam jedno lepo ime Dinko, kao Dinko Šakić- izjavio je Gruhonjić u Dubrovniku, aludirajući da nosi ime kao ustaški koljač Dinko Šakić.

Suštinski, problem nije Dinko Gruhonjić kao pojedinac. Problem je sistem koji proizvodi, nagrađuje i podržava ljude poput njega. Njegova pojava i riječi nisu izolovani incidenti već dio mnogo šireg procesa – onog u kojem se svako ko se odriče sopstvenog naroda, vjere, tradicije i istorije proglašava „građaninom“, „intelektualcem“ i „borcem za demokratiju“.

I zato ćemo, na žalost, još dugo morati da slušamo izjave Dinka Gruhonjića – ne zato što su bitne, već zato što sistematski služe jednoj agendi: demoralizaciji, fragmentaciji i pokušaju konačnog uništenja srpskog nacionalnog pitanja.