(VIDEO) (FOTO) Zašto je milion Britanaca na protestu? Progon hrišćana trajao decenijama – skrnavili im crkve i groblja, zataškavali zločine

Najmasovniji skup „Unite the Kingdom“ u Londonu iznenadio je svjetsku javnost.

Britanci, nakon decenija ćutanja, ustali su protiv političkih elita koje su od njihove zemlje napravile eksperimentalno igralište liberalne ideologije. Tomi Robinson pozvao je narod da brani svoje nasljeđe, a Ilon Mask je video-porukom poručio da Britanija klizi u gubitak identiteta.

Prognani u sopstvenoj zemlji

Masovnost skupa nije slučajna. Britanci već godinama gledaju kako se hrišćani, većinska vjera u njihovoj zemlji, tretiraju kao građani drugog reda. Godine 2020. sa krova baptističke crkve u Čedvel Hitu jedan migrant, čije je ime poznato britanskoj javnosti,  nasilno je skinuo drveni krst sa baptističke crkve. Sud ga je gonio zbog zločina iz mržnje, ali je slučaj brzo gurnut u stranu.

Uoči Velikog petka ove godine, crkva Svetog Jakova u Lejlandu kod Prestona bila je meta vandalizma. Oskrnavljeno je 40 nadgrobnih spomenika i zidovi crkve su bili išarani porukama i opscenim grafitima, uključujući i natpis „Bog je laž“. Policija je napad okvalifikovala kao zločin iz mržnje, dok je sveštenik Mark Volverson izjavio da je ovo najteža stvar koju je doživio u 28 godina službe, prenio je BiBiSi.

Uoči Božića 2021. provalnici su upali u crkvu Svetog Petra u Aper Arliju (Vusteršir), gdje su pored krađe predmeta, urinirali pored oltara. Tom prilikom razbijen je prozor, oštećene klupe i klavir, a iz zvonika su ukradena zvona, konopci i kutija za priloge.

U julu 2017. crkva Svetog Tome u Lutonu bila je meta vandalizma, kada su na zidovima osvanuli grafiti sa natpisima „Antihrist“, „Pakao te čeka“ i „Pazi na zver“. Policija Bedfordšira je događaj kvalifikovala kao zločin iz mržnje, a sveštenik Dejvid Aleksander potvrdio je da je boja još bila mokra kada je stigao. Vandal je takođe ostavio poruke u vezi sa transhumanizmom.

U aprilu 2023. srebrni crkveni krst u crkvi Svih Svetih u Bejkvelu, Derbišir, bio je prekriven izbjeljivačem tokom neuspjelog pokušaja krađe, koji je prekinuo član parohijane koji je došao u crkvu da se pomoli.

Fevruara 2025. još jedn slučaj vandalskog skrnavljenja dogodio se u crkvi Svete Helen u Vest Kealu kod Spilsbija, kada su nepoznati počinioci uništili drveni krst za procesiju i manji drveni krst na oltaru – oba razbijena.

U maju ove godine grupa vandala ispisala je svastiku i natpis „Hail Hitler“ na vrata crkve Svih svetih u Lidu, a pored toga su razbijeni prozori, uključujući i one u dečjoj kapeli.

Sedamnaestogodišnji Danijel Finerti 2015. godine osuđen je na četiri godine maloljetničkog pritvora zbog paljenja istorijske crkve iz 19. vijeka — All Saints u Flitu, Hempšir. Crkva, koja ima status spomenika kulture drugog stepena (Grade II-listed), pretrpjela je štetu procjenjenu na oko 4,5 miliona funti.
Momak je prvi put  pokušao da podmetne požar nekoliko dana ranije, zapalivši Bibliju, ali bez većih posledica; šest dana kasnije vratio se, naslikao krst dezodorans sprejom na zidu pored oltara i potom ga zapalio, što je izazvalo razoran požar.

Samo 2023. godine u Evropi je zabilježeno 2.444 zločina iz mržnje protiv hrišćana, a Britanija je u samom vrhu. Podaci zvanične britanske policije kažu da je za pola godine prijavljeno više od 700 religijskih napada na hrišćane. Dakle, nije u pitanju slučajnost – već obrazac. Stvar je teža kada se uzme u obzir da hrišćani u Britaniji do sada nisu predstavljani kao žrtve. Iako su mnogi procesuirani kao zločin iz mržnje, medijsko pokrivanje takvih događaja bivalo je uglavnom jalovo.

Mask otvorio zabranjenu temu

Kada je Ilon Mask početkom godine pozvao na oslobađanje Tomija Robinsona, britanski mediji su to dočekali sa podsmjehom. Ali Mask nije stao. Uslijedio je niz tvitova u kojima je podsjetio javnost na najmračniju epizodu savremene Britanije – pedofilske bande koje su djelovale decenijama širom zemlje.

Riječ je o slučajevima iz Roterhama, Telforda, Mančestera, Oksforda, Hadersfilda, Oldhama… Ogroman broj djevojčica, uglavnom bijelih i iz problematičnih porodica, prošle su kroz pakao – silovanja, drogiranja, psihička mučenja i trgovinu ljudima.

Riječ je o grupi pakistanskih pedofila. Do djevojčica su dolazili tako što bi se mladi muslimani sprijateljili sa bijelim djevojkama u Velikoj Britaniji, a zatim bi ih „predavali“ starijim muškarcima koji su potom postajali njihovi „momci“. Tada bi uslijedila grupna silovanja, mučenja, zastrašivanja. Ove bande u Britaniji postoje i djeluju još od devedesetih godina, a u medijima je o ovoj temi bilo vrlo malo riječi.

Žrtve su isključivo birane među djevojčicama koje nisu azijskog porijekla i islamske vjeroispovijesti i uglavnom su to bila djeca iz problematičnih porodica ili iz domova za nezbrinutu djecu.

Direktor organizacije mladih muslimana Fondacije Ramazan Mohamed Šafik, je rekao da je u nekim dijelovima azijske zajednice prisutan rasizam i da mladi muškarci smatraju da bijele djevojke nemaju iste moralne standarde poput njihovih majki i sestara i da ne zaslužuju isto poštovanje. Šafik  je naljutio neke svoje sunarodnike izjavama da policija nije dovoljno agresivno vodila slučaj iz straha da se to ne okarakteriše kao rasističko postupanje zbog opsesije „doktrinom političke korektnosti“.

„Pakistanci znaju da ako vrbuju djevojku iz azijske zajednice, da će se to brzo saznati, ali djevojke bijele puti su dostupne tako da oni misle da mogu da se izvuku sa tim“, kazao je on.

Kada je slučaj iz Ročdejlu dospio na sud, otvoreno je pitanje rase i vjeroispovijesti. Bilo je protesta, a demonstranti su nosili plakat sa natpisom „naše djevojčice nisu Halal meso“.

U samoj sudnici prvooptuženi Ahmad je žestoko uzvratio optuživši britansku porotu za rasizam, a bjeloputo britansko društvo za zanemarivanje svojih djevojčica i tolerisanje, čak i ohrabrivanje njihovog lošeg ponašanja.

„Vi bijelci ih obučavate za seks i piće, tako da su one potpuno obučene kad dođu do nas“, rekao je on.

Porota je devetoricu proglasila krivima a dvojicu je oslobodila. Sudija ih je osudio na ukupno 77 godina zatvora.

„Oni igraju na muslimansku kartu, pretvarajući se da su dobri muslimani, ali nisu“, kaže Irfan Kišti koji rukovodi obrazovnim program pri jednoj džamiji. „Ovo je veliki grijeh po islamu, da se primjenjuje šerijatski zakon, kazna bi bila mnogo veća“.

Istrage su pokazale da je glavni razlog zašto su institucije ignorisale užase – strah da ne budu optužene za rasizam. Počinioci su u ogromnoj većini bili muškarci pakistanskog porijekla, često organizovani u grupe koje su djelovale po istom obrascu. Ali u službenim izvještajima godinama se nije smjelo ni pomenuti njihovo etničko porijeklo.

Novinar „Tajmsa“ Endrju Norfolk još 2012. godine dokumentovao je cijeli mehanizam: „kultura ćutanja“ koja je omogućila da se zločini nastavljaju, iako je policija imala imena i dokaze još početkom dvijehiljaditih.

Sada su Britanci odlučili da je sa tom „kulturom ćutanja“ završeno i konačno su digli glas protiv sistemskog proganjanja i uznemiravanja hrišćana u svojoj zemlji.