Verbalne note za metke: Kako je Crna Gora postala talac Prištine i ministra koji je izgubljen u diplomatskim hodnicima
Ervin Ibrahimović
Dok građani Rožaja žive pod zvukom pucnjave koja dolazi preko granice, Ministarstvo spoljnih poslova šalje – verbalnu notu. Nije prvi put. Hajla je već treći put na meti, a Ibrahimović i dalje „kuca na vrata“ Prištine umesto da ih snažno zatvori pred njihovom bahatošću.
Tako je „rješenje“ ministra – najblaži diplomatski papir, pisan u trećem licu, bez protesta, bez oštrine, bez državne snage. U trenutku kada bi svaka ozbiljna vlast uputila zvaničan protest, aktivirala međunarodne mehanizme i postavila jasnu crvenu liniju, naša vlast šalje – poniznost. Dokle god se sve svodi na ove mekane „note“, naša granica ostaje nezaštićena, a država nevidljiva.
Ministar Ibrahimović nije glas države – on je puki trag onoga što bi ministar trebalo da bude. Čovjek koji diplomatskim hodnicima tumara bez mape, bez jasne pozicije, bez elementarne hrabrosti. Umjesto da brani teritoriju Crne Gore, on se trudi da ne uvrijedi Prištinu. A upravo odatle već dvije godine stižu meci.
I nije da nas nisu već ponižavali. Podsjetimo se: hrvatski ministar Grlić Radman je već dolazio u Morinj da polaže vijenac, dok niko iz naše vlasti nije imao hrabrosti da mu kaže da taj vijenac odnese u Loru, gdje su ljudi zaista mučeni i likvidirani bez suda. Taj muk je iste prirode kao i verbalne note – tišina koja pristaje na reviziju istorije i na poniženje naroda.
Sve ovo pokazuje jedno: Crna Gora nema ministra vanjskih poslova. Ima praznu fotelju koja šalje papire. Dokle god je tako, Hajla će biti mjesto gdje se puca bez odgovora, Morinj će biti simbol iskonstruisanih priča, a Lora simbol zaborava. Ibrahimović će ostati upamćen kao ministar kojeg nema – kao čovjek koji je, u najosjetljivijem trenutku za državu, odabrao da ćuti i piše, umjesto da govori i djeluje.
Istina je jednostavna: note ne zaustavljaju metke. A dokle god je to politika naše diplomatije, svaki pucanj preko granice biće podsjetnik na nemoć i kapitulaciju vlasti pred tzv. Kosovom.
Savjetnik ovog i ovakvog „ministra“ je Ranko Krivokapić, čemu čuđenje?
oni nisu srbi oni su cincari vijekovni neprijatelji svega srbskog i Srba
„Zar covjek nije nista vise od ovoga?“ -„Is man no more than this?“. Kralj Lir, gubeci razum, vidjevsi sirotog Tom-a (preruseni Edgar) postavlja pitanje, da li je covjek, ogoljen od statusa i moci, u svojoj sustini nista vise do obicna zivotinja.
Istina koljenica sve dopusta
Ne znam šta se isčuđavate,kada je i poslednjem MAGARETU jasno da C.Gora nije ni crnogorska niti Srpska.
Nađi te mi državu u svijetu,gdje TRI KLJUČNE institucije,drže predstavnici naroda,koji su dokazani neprijatelji C.Gore.
Zamislite,MSP,vodi ,,bošnjak,,Vojsku vode Milo i Ranko,deklarisani lopovi i ustaše.Bezbednost vodi Janović,član Ustaškog hora,koji javno nastupa na stadion Maksimira.
E pa sada mi recite,ko je odgovoran za ovako stanje ? Odgovor je jasan: MI.Još da im damo vatrogasce,da nas popale,to smo i zaslužili.
Ministar mora nježno jer su to njegova sabraća ne sme da ih naljuti,par Metaka ni je strašno to su Bratski Meci.
Nije on izgubljen,već veliki meraklija vazelina,i to na štetu one prave Crne Gore koja se otima komunističkim avetima osmanlijskim bašibozucima i demokratskim pederima.
Nije „naš“ ministar Ibro izgubljen u „diplomatskim hodnicima“ niti tamo „tumara bez mape“! On ide tačno po „mapi puta“ koju su mu nacrtali „naši zapadni prijatelji“ a docrtavao Erdo’an. U toj „,mapi“ je najjača nit koja ga vodi – Zagorčavaj život i uništavaj, koliko god možeš – i Srpstvo i Pravoslavlje! Usput, poturči nam Crnu Goru masovnovnim državljanstvima što prije, da ne trošimo džebanu!
To da pitate ove „Srbe“ u vlasti.
SRBI U VLASTI NIJESU SRBI,to su lažni SVRBI,i zato nas izdaju!