IN4S

IN4S portal

Da se vječno sjetimo: Veliko ime srpskog novinarstva i herojstva – Risto Đogo

1 min read

Risto Đogo

„Svake godine njegove smrti se sjete neprijatelji i mi, njegova porodica.

Ma koliko Srbi imali vlasti – za njih 12.9. ne predstavlja povod za sjećanje.

Sjeća ga se i narod koji čini Otadžbinu.

Živiš, tata…“

Ovakvu opomenu srpskom rodu, napisao je veliki sin, svog velikog oca, protojerej stavrofor Darko Ristov Đogo prošle godine uoči godišnjice njegove smrti.

Ova njegova kratka crtica opomenula je sve Srbe i naš portal, da se sjetimo velikog imena srpskog novinarstva i rodoljublja Rista Đoga.

Ove godine ga se sjećamo na dan njegovog rođenja, na praznik Sveta Tri Jerarha.

Risto Đogo sa sinovima, Darkom i Markom

Risto Đogo rođen je Sveta Tri Jerarha, 12.2.1956. godine u Kalinoviku a od druge godine života do početka rata živio je u Sarajevu, gdje je završio studij žurnalistike.
Kao student radio je u omladinskom listu ,,Naši dani“. Po diplomiranju
1978. godine, prešao je na Radio-Sarajevo, gdje je radio do 1992. godine.
Za petnaest godina bavljenja novinarstvom Đogo je prošao sve oblike profesionalnog angažmana, od poslova novinara – saradnika, do vodećeg urednika i glavnog i odgovornog urednika medija.
Na Radio-Sarajevu Đogo je obavljao funkciju glavnog odgovornog urednika Aktuelno-informativnog programa u vrijeme kada je upravo informativni program Radio-Sarajeva zbog svojeg visokog kvaliteta i izuzetne profesionalnosti doživio najveća priznanja u medijskom prostoru bivše Jugoslavije.
Kategorije objektivnosti, nepristrasnosti i visoke profesionalnosti Đogo je zadržao u kontinuitetu od početka izbijanja ratnih sukoba na prostoru bivše Bosne i Hercegovine.
Drastična odstupanja od takve uređivačke politike i slom svega onoga što se nazivalo objektivnim novinarstvom nagnali su Đogu da napusti Radio-Sarajevo i sve svoje potencijale stavi u službu uspostavljanja ravnopravnosti i prava na istinu u informativnom prostoru bivše Bosne i Hercegovine i Jugoslavije.
U istoriji medija, Đogo je ostavio neizbrisiv pečat jednog od utemeljivača nacionalnih medija na prostorima bivše Bosne i Hercegovine, kao jedan od prvih novinara Srpske novinske agencije i jedan od osnivača i urednika Srpske radio-televizije. Bio je prvi predsjednik Udruženja novinara Republike Srpske. Smrt ga je zatekla na dužnosti glavnog i odgovornog urednika Televizije Republike Srpske. Svojim profesionalnim i ljudskim angažovanjem u odbrani egzistencijalnih interesa i prava srpskog naroda.
Risto Đogo tragično je izgubio život u noći između petka i subote 9. i 10. septembra 1994 god. kod hotela Vidikovac u blizini Zvornika.
Risto Đogo je ostavio neizbrisiv trag u ukupnim nastojanjima stvaranja srpske države na ovim prostorima.

Gubitkom Rista Đoge najširi auditorijum ostao je bez svog omiljenog urednika Dnevnika, a oni koji su s njim radili i sarađivali bez izuzetnog kolege i prijatelja.

Biografija preuzeta sa Fejsbuk stranice Muzej stvaranja Republike Srpske

Podjelite tekst putem:

4 thoughts on “Da se vječno sjetimo: Veliko ime srpskog novinarstva i herojstva – Risto Đogo

  1. Neka mu je vječni mir i spokoj! Položio je svoj život u zalog srpske slobode. Pao je od ruke fukare, proklete, nenajedene, One koja nas gura i dan danas u ropstvo zapadnim genocidašima.

    13
  2. Vrhunski novinar!
    Srbin!
    Patriota!
    Kockasta Arkanova glava nije mogla da pređe preko onog intervjua, pa je ludak odlučio da mu „pomogne“ na Vidikovcu!

    12
  3. Bila mi je velika čast što sam se u ratnim danima družio sa najboljim novinarom, voditeljem i urednikom srpskih TV stanica. A Risto je to, nesumnjivo, bio! Njegovo poentiranje na kraju Dnevnika, beskrajno duhovito i ubojito, ostaće u našoj posrnuloj profesiji za pamćenje. Jednom sam i sam bio žrtva njegove dosjetke. Na Đurđev danu, slavi Radio televizije Srpske, koju nijesam propuštao, M. Miljanić, S. Jeknić i ja, zapjevali smo uz gusle, u toku „slobodnog programa“: „Oj, Alija, i Jajce je palo, uzmi ono što ti je ostalo!“
    Tada sam rekao mom prijatelju Ristu: “ Nadam se da ovo neće biti u Dnevniku?“ Naravno – bilo je!
    I nije, uopšte, čudno što je Ristova glava u Sarajevu bila ucijenjena koliko i Radovanova.
    Kada je Risto, svojevremeno, pod čudnim okolnostima završio život u Zvorničkom jezeru, u vrijeme sramne Mirine blokade RS, nijesam mogao da pošaljem telegram saučešća porodici velikog prijatelja , a kamo li da dođem na sahranu!
    Kada sam, nekoliko mjeseci kasnije obišao restoran na zvorničkom Vidikovcu, mjestu Ristove pogibije, shvatio sam da Risto, bez nečije „pomoći“, nije mogao stići do Drine… Porodica i prijatelji znaju, bolje od mene, koliko sam u pravu…
    Slava mu i hvala za sve što je učinio za profesiju koje bi se, kao i ja, danas stidio i za Srpsku, kojom bi se, kao i ja, ponosio!

    30
    1

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *