Veliki petak Iva Andrića: Moj bol i patnja nisu besmisleni

Veliki srpski pisac Ivo Andrić ostavio je u svojim djelima i lični doživljaj jednog od najvećih hrišćanskih datuma.

„Danas je Veliki petak. Ustao sam rano posle košmarnih noći.

Išao sam u crkvu i gledao nerazumljive obrede i slušao tamne riječi Hristove tragedije.

Kroz prozore seoske crkve ulazilo je bijelo svjetlo aprilskog jutra, čuo se cvkrut ptica i jek zvona na govedima, ali sve je to bilo muklo, bijelo i prigušeno kao pozadina tamnom glasu stare tragedije koja jutros ima svoj praznik.

Bol se u meni digao do ekstaze, došao je svijetli čas olakšanja: vidio sam svu veliku braću kako pognuti pod teškim ognjenom aureolom prolaze i imaju mirno lice u olakšanju koje daje veliki bol.

I moj rođeni bol i patnja dođoše mi kao nešto što nije besmisleno izdvojeno i osamljeno, nego živi kao mali dijelak velike tragedije čovječanstva koje se bori. A sav noćni nemir i strah bi mi nerazumljiv i dalek kao magla što leži na obroncima ispod mene.

Čovjek može podnijeti nevjerovatno i nemoguće, napori duha mogu biti neočekivano veliki i daleko iznad snage. Čovjek može da udivljen stane nad veličinom svog djela i odricanja, mnogo može duh, ali ne bez posljedica.

Ne podlegne, ali napukne nevidljivo i izgubi dragocjenu sadržinu, ostane kao suha i prazna posuda, i čovjek se može ponositi da je podnio sve, ali sreće nema, jer je izgubio sposobnost da se svom uspjehu raduje“, zapisao je veliki pisac.

(iz knjige Iva Andrića „1918“)

Izvor: Sedmica