Veče u znak sjećanja na đakona Avakuma, stradalnika u ime Hrista

„Majko moja, na mleku ti hvala, al’ ne hvala na nauci takoj, brzo ćeš se obradovati sinu, dok pred Božije izađemo lice. Smrt izbavlja od svakijeh bijeda, cvet proletnji tek za zimom ide. Pa što kome Bog i vera dadne, a još ima braće na svetu…“ – riječi su koje je mlađani đakon Avakum (1791), noseći na ramenu kolac na koji će ga Turci nabiti,  uzvratio majci koja se bacila pred noge sinu jedincu preklinjući ga „majčinim mlijekom“ da prihvati islam i spasi svoju glavu  (a Bog će mu oprostiti, jer je to učinio iz goleme nevolje).

Udruženje književnika i umjetnika „Sjeverac“ organizovalo je sinoć u Podgorici veče posvećeno Đakonu Avakumu, u nastojanju da od zaborava otrgne ovaj čin „prezrenja smrti, u strašnoj slobodi izbora, ali slobodi u Hristu, u nepobjedivosti Krsta“, kako je to u svojoj besjedi istakao mr Slobodan Čurović.

Nakon Hadži-Prodanove bune (septembra 1814 godine) Turci su, iako je sporazumom sa Milošem Obrenovićem dogovarano da se neće svetiti ustanicima, pohvatali oko 300 viđenijih Srba, među kojima i Đakona Avakuma i pogubili ih ili odsjecanjem glave ili nabijanjem na kolac. Bila je to krvava poruka ostalim Srbima u pašaluku da više ne pomišljaju na neposlušnost i ustanke.

Nakon pogubljenja igumana Pajsija i drugih, Turci su ponudili zarobljenicima da se poturče u zamjenu za život, a posebno im je bilo stalo da mlađe, kršne i lijepe, poput đakona Avakuma prevedu u Islam. I  dok je iguman Genadije prihvatio ponudu te se prozvao Mula Salija, a sina Stojana mu nazvaše Redžepom, Avakum nije pristajao na to.

„Nema vjere bolje od hrišćanske ! Srb je Hristov, raduje se smrti. A sud strašni čeka i vas Turke. Pa vi čin’te što je vama drago. A skoro će Turci dolijati, Bog je svedok i njegova pravda..“

Ove riječi je Avakum ponavljao dok su ga vodili do Stambol kapije  (prostor oko Narodnog pozorišta u današnjem Beogradu) gdje su se vršila pogubljenja. Kada ni majčinska kletva nije urodila plodom, predanje kaže, da su Turci (kojima je posebno stalo bilo da poislamizuju naočite i lijepe momke) ponovo mu priđože i namještajući kolac ponoviše mu ponudu.

„Umiru li Turci nekad?“ upita ih Avakum, a kad dobi potvrdan odgovor reče :  „Blago tome ko ranije umre, omanje je muke i grijeha“.

Čuvši sve ovo, Sulejman paša zapovjednik Beograda i cijelog pašaluka, a fasciniran čojstvom i junaštvom mladog đakona naredi dželatu da Avakuma brzo pogubi kako se ne bi dugo na kocu mučio.

O đakonovom požrtvovanju „za krst časni i slodobu zlatnu“ na skupu koji je organizovalo Udruženje „Sjeverac“ u motelu „Džordž“ na Zlatici, govorio je i nekadašnji ministar vjera Budimir Dubak, te u ime domaćina Milan Rajović, dok je sabor blagoslovio protojerej Milun Femić.

Udruženje „Sjeverac“ je u znak zahvalnosti za napore i požrtvovanje u svom svešteničkom činjenju da se oživi i osnaži pravoslavlje na prostoru današnje Crne Gore dodijelilo Povelju protojereju stavroforu Bogiću Femiću. Zbog njegove spriječenosti da je primi, Povelja je uručena svešteniku Mitropolije crnogorsko-primorske Jovanu Plamencu, koji je takođe govorio o životu i djelu Đakona Avakuma. Stihove Petra II Petrovića Njegoša govorio je glumac Gojko Burzanović.

Veče je nakon evociranja istorijskih događanja i čina Đakona Avakuma nastavljeno čitanjem poetskih ostvarenja članova i prijatelja „Sjeverca“. Pored ostalih, nastupili su pjesnici – Neven Milaković, Borivoje B.Orović, Svetozar Đurišić, Nikola Čudesni Nenezić, Radovan Radović, Draško Vulević… 

Počast preminulim članovima „Sjeverca“

U samo nekoliko dana ovo udruženje ostalo je bez istaknutog člana i aktiviste Dragoslava Miška Šabana i saradnika i prijatelja – guslara Svetozara Zekovića, kojima je na skupu odata počast i iskazana zahvalnost za doprinos afirmaciji i razvoju srpske kulture.