Vasojevići na putu Montenegrina: Autoput zatrpao Srpstvo i vile

Piše: Ivan Milošević

Vasojevići su već decenijama rak rana ovih stopostotnih Crnogoraca i njihovih ideoloških i ostalih prirepaka. Dok su se Vasojevići nekako držali u Kraljevini Jugoslaviji, a i prvih godina nakon dolaska komunista na vlast, posljednjih pola vijeka ostavili su pustoš u ovom kraju. Posebno u Lijevoj Rijeci i selima i okolini, gdje danas ima tek desetak stalnih stanovnika.

Kao savremena elementarna nepogoda Vasojeviće već par godina zadesio je autoput. Je li baš on morao da se gradi kroz Vasojeviće, je li mogao da se pomjeri malo desno ili lijevo, a ne da posred starog i vjernog srpskog plemena pravi nove vještačke međe.

Kada danas posjetim Lijevu Rijeku, a posebno sela prema Mateševu, uhvati me neka tuga. Ovi Kinezi pod nadzorom DPS-a su pomjerili brda, preusmjerili rijeke, potopili potoke, uništili šume i u dobroj mjeri su izmjenili prepoznatljivi reljef ovoga kraja. Kada sam vidio da je za manje od 12 mjeseci nestalo brdo u blizini Uvača, shvatio sam da ovaj autoput nije nimalo slučajno prošao kroz Vasojeviće. Trebalo je još jednom kazniti Vasojeviće za sve ono što su oni bili tokom Drugog svjetskog rata, a čega se nijesu odrekli ni danas, barem ne oni u okolini Lijeve Rijeke. Podršku kraljevskoj vojsci, a potom njegovanje tradicije Srpstva, komunistička i neokomunistička vlast nikada nijesu oprostili ovom kraju, a kao jedna od najtežih kazni stigao je i ovaj autoput. Uvili su ga u oblande razvoja, povezivanja sjevera i juga, evropske misije i bolje sjutra, valjda da se tamošnji Srbi ne dosjete.

Što se mene tiče nikada im neću oprostiti jedan potok iznad Ljevorečkih Tuzi poznatom kao „Viline vode“. Kao čobanin slušao sam priče starijih da su se po predanju u njemu kupale vasojevićke vile i umivale u rano jutro. Zbog toga je voda bila bistra i hladna, a i ovce i krave su preskakale neke manje potoke i hitale ka „Vilinim vodama“ da utole žeđ. I mi smo jedva čekali da u dubokom hladu pored tog izvora sačekako da Sunce nestane iznad obližnjeg brda, što je bio znak da je dan završen i da se valja vraćati kući. Ostalim čobanima smo zakazivali susrete na istom mjestu, jer je tu bilo milina čuvati stoka. Da li su vile tu umiješale prste ili je nešto drugo bilo u pitanju, ali na livadama u blizini „Vilinih voda“ stada su bila mirna, okupljala se u hladu i čekala da ih potjeramo kući. Ne znam je li potrebno da dodam da je autoput zatrpao „Viline Vode“.

Od Uvača, Tuzi, Zalipe, nekada se do Veruše i tradicionalnog sabora 13. jula, stizalo utabanim stazama preko brda. Djecu su odrasli za taj put spremali danima ranije i svi smo jedva čekali da osvane taj dan i da krenemo ka Veruši. Putujući do nje kao da smo svi skupa nekako ubrzano rasli usput se odmarajući pored „Viline Vode“ i ostalih potoka. Te staze kao da su se urezale u šumu i postale njen sastavni dio, a dobar dio nas mogao je i zatvorenih očiju leteći po njima stići gdje mu je volja. I tih staza više nema, zamijenili su ih kubici šuta i kamena, pa se više tuda ni divljač ne može snaći. Prošle godine na jednom kineskom putu ispred auta mi je iskočila divlja svinja i ukopala se ispred vozila. Kao da ni ona nije uznala gdje je krenula, izgubila se, jer su nestale staze kuda su nekada slobodno krstarile u potrazi za hranom.

Ko je sve to uništio i zbog čega? Da li je neko razmišljao o djetinjstvima i vasojevićkim pričama, vodama i jamama i mirišljavom travom. Sve je to danas prekrio šut i kamen, a evo nam obećavaju da će ih uskoro zamijeniti asfalt i brza saobraćajnica.

Aktuelni režim već duže uništava sve što je u Crnoj Gori bilo prepoznato po Srpstvu. Krenuli su od pjesnika, pa od istorije, a onda i od Vasojevića. Kažnjavaju sve što na Srpstvo miriše, ali se nadam da će odbjegle vile, divljač i podzemne vode nekako sa sebe zbaciti ono što im ne pripada i da ih u tome niko ne može spriječiti, pa ni kineska DPS genetska i ostala mašinerija!

Pročitajte još:

Albanci mijenjaju istoriju i skrnave srednjovjekovnu crkvu sv. Nikole