Vaskršnja poruka Mitropolita Amfilohija (VIDEO)

,,Time i Dioklija, čije ime znači – grad slave Božije, takoreći ”Božije obitalište”, vaskrsava iz mrtvih novim podgoričkim hramom Hristovog Vaskrsenja, nastavljajući da bude istinski grad slave Božije, vjenčavajući novu prestonicu tom istom slavom.
Inače, svaki hram Hrišćanski, po svojoj prirodi, simvoliše živonosni grob Hristov, a po svom sadržaju i svjedočanstvu – potvrda je i javljanje Hristovog Vaskrsenja. Utoliko prije ovo važi za novi hram Vaskrsenja u srcu Podgorice, kojim vaskrsava Zlatica, Dioklija i Gradina i svaka druga drevna svetinja, njegovim zapisima u kamenu, spoljnim i unutarnjim, sa zlatom optočenim oslikanim hiljadama događaja i hristolikih likova, od Adama do Hrista i do naših dana“, navodi se u Vaskršnjoj poruci Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija.

Poruku Mitropolita Amfilohija prenosimo integralno.

Hristos Bogočovjek, koji je radost i istina svakog stvorenja, vječna Svjetlost i Život, Vaskrsenje svijeta, javio se na zemlji, zemlju oživotvorio i onebesio svojom bogočovječanskom dobrotom, mudrošću i samožrtvenom ljubavlju!

Zato Ga i ove godine proslavljamo, proslavljajući u Njemu vječni smisao kako svoga postojanja tako i postojanja sveukupne Božije tvorevine. U čast Hrista Vaskrsloga i u znaku te proslave i vaskrsne radosti naša Crkva sveta je podigla i prošle godine svesaborno osveštala Saborni Hram Hristovog Vaskrsenja u prestonom gradu Podgorici.
Zašto je ovaj saborni hram Crne Gore posvećen baš Hristovom Vaskrsenju?

Zato što su ljudi i zemaljski narodi našeg vremena u velikoj opasnosti da obogotvore sebe i tvorevinu, svojim klanjanjem prolaznom životu, stvarima i vrijednostima, da smrtnim sobom i tvorevinom zamijene Hrista Boga i u njemu besmrtno ljudsko dostojanstvo.

Gradeći Hram Vaskrsenja, kao vidljivo svjedočanstvo Hrista Vaskrsloga, mi njime kao i svim drugim hramovima obasjavamo svoj i sveukupni ljudski život svjetlošću besmrtnosti i vjerom u bogosmisao čovjeka i svijeta.

Onim što se na tom planu posebno događalo i danas još više događa u crnogorskoj prestonici, tim svojim svjedočenjem prestonica postaje neka vrsta novog Jerusalima.
U Podgorici naime slava Hristovog Vaskrsenja započinje na Cvijeti, proslavom vaskrsenja Četvorodnevnog Lazara i ulaska Hristovog u Jerusalim na Zlatici, pri ulasku u sam Grad, na temeljima starohrišćanske zlatičke Svetinje (iz VI – VII vijeka).

Tu podgorička djeca, sledujući djeci Jerusalima Hristovog vremena, okićena vijencima i palmovim grančicama pjevaju svake godine pjesmu: ”Osana na visini, blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje”.
Pri tome sjećajući se vaskrsenja iz mrtvih četvorodnevnog Lazara, prije Hristovih stradanja, djeca svjedoče vjeru u ”opšte vaskrsenje mrtvih” proslavljajući Hrista Boga, Pobjeditelja smrti.
Time vaskrsava i sama ta drevna svetinja, nastavljajući da vrši svoju vjekovnu misiju blagovještenja Hrista kao ”Svjetlosti koja prosvećuje sve i sva”.

Isto to se događa svake godine i na drugom kraju Podgorice na Tominu nedjelju, prvu nedjelju po Vaskrsenju, u drevnoj Duklji, na temeljima starohrišćanskih dioklijskih hramova.

Narod Božiji, prestonog grada, obasjan svjetlošću Hristovog Vaskrsenja, pjevajući radosnu pjesmu: ”Hristos vaskrse iz mrtvih, smrću smrt uništi, i onima koji su u grobovima – Život darova”, dotiče se kao apostol Toma rana Hristovih i kliče: ”Gospod moj i Bog moj”.

Time i Dioklija, čije ime znači – grad slave Božije, takoreći ”Božije obitalište”, vaskrsava iz mrtvih novim podgoričkim hramom Hristovog Vaskrsenja, nastavljajući da bude istinski grad slave Božije, vjenčavajući novu prestonicu tom istom slavom.
Inače, svaki hram Hrišćanski, po svojoj prirodi, simvoliše živonosni grob Hristov, a po svom sadržaju i svjedočanstvu – potvrda je i javljanje Hristovog Vaskrsenja. Utoliko prije ovo važi za novi hram Vaskrsenja u srcu Podgorice, kojim vaskrsava Zlatica, Dioklija i Gradina i svaka druga drevna svetinja, njegovim zapisima u kamenu, spoljnim i unutarnjim, sa zlatom optočenim oslikanim hiljadama događaja i hristolikih likova, od Adama do Hrista i do naših dana.

Njime Podgorica ne samo što je postala Grad u pravom smislu riječi, prestajući da bude palanka, naselje bez očinjeg vida, bez sjedišta i odredišta, nego je zadobila svojstva baš grada Jerusalima, tj. mjesta događanja, živog pamćenja i sjećanja na vaskrsloga Gospoda i Boga i Spasa našeg Isusa Hrista, mjesta hranjenja Hljebom Života koji silazi s neba, sijanja svjetlosti i prosvete netruležnosti, zadobijanja novog besmrtnog kvaliteta ljudskih života.
Proslavljanjem Hristovog Vaskrsenja u ovom gradu i hramu, kao i u svakom drugom hrišćanskom gradu i hramu, mi budimo u sebi vjeru u nepobjedivost dobra, istine i života.

Kvascem Hristovog Vaskrsenja čistimo svoju dušu od pomračenosti, strasti, zabluda i laži.
Sijemo po svojoj duši i dušama svih ljudi sjeme vječne prosvjete i istinske prosvijećenosti, sjeme vjere u pobjedu života nad smrti, svjetlosti nad mrakom i tamom, nade nad beznađem.

Prizvani smo da ugrađujemo svoje gradove i svoj život u vječni grad Jerusalim, sabirani oko Prestola Jagnjeta Božijeg, zaklanog za život svijeta.
Zaista su hramovi, posebno oni posvećeni Hristovom Vaskrsenju, mjesta uzajamnog praštanja i mirbožanja ljudi i naroda.

A samo na praštanju i pomirenju može se graditi istinska budućnost svih ljudi zajedno. Zato nas i poziva Vaskrs: ”Sve oprostimo Hristovim Vaskrsenjem”.

U hramovima se pričešćujemo Hljebom Života, Tijelom Hristovim, kroz njih i njime obnavljamo istinsko zajedništvo sa Bogom i među ljudima; učimo se kako da dijelimo bratski hljeb naš svagdašnji i dobra kojima je Bog obdario i obdaruje sve ljude i sve narode.

Hristovo Vaskrsenje proslavljano ne samo u Podgorici nego i u svim hramovima i ljudskim naseljima, svuda na zemlji, rađa i obnavlja u ljudima samožrtvenu ljubav, vjeru u nepobjedivost života i istinske čovječnosti, odnosno – bogočovječnosti kao mjera čovjekovog napredovanja i usavršavanja.

A ta mjera, budući da je i mjera rasta Hrista Vaskrsloga – bezmjerna je; mjera savršenstva Hrista Bogočovjeka ”koji će doći da sudi živima i mrtvima i čijem Carstvu neće biti kraja”.

Njega Vaskrsloga proslavljamo i Njemu se jedinom klanjamo, pozdravljajući se sveradosnim pozdravom:
HRISTOS VASKRSE!
VAISTINU VASKRSE!