Vartolomej produbljuje krizu u Pravoslavlju

Piše: Sveštenik Miladin Mitrović,

savjetnik SNP – Izbor je naš za religijska pitanja i starješina Hrama Svetog Vasilija Ostroškog u Banja Luci

Crkveni raskol u Ukrajini, izazvan ne kanoskim i samovoljnim odlukama Konstantinopoljskoga patrijarha Vartolomeja definitivno je razbio jedinstvo Pravoslavne Crkve. Dvije godine poslije davanja tomosa o autokefalnosti raskolničkim strukturama u Ukrajini 2018. godine i stvaranja takozvane Pravoslavne Crkve u Ukrajini mi vidimo sve veći i dublji jaz između pomjesnih Pravoslavnih Crkava. Smutnja posejana Vartolomejem podjelila je pravoslavni svijet na one koje u svojoj zvaničnoj politici podržavaju Moskvu i na one koji podržavaju Konstantinopolj. Tragičnost ukrajinskoga raskola dostigla je kulminaciju onoga trenutka, kada je Moskovska patrijaršija bila primorana da prekine evharistijsko opštenje sa Aleksandrijskom, Grčkom i Kiparskom Crkvom, jer su upravo one posledovale negativnom primjeru Konstantinopolja i priznale ukrajinske raskolnike. Za svakoga pravoslavnoga vjernika, a posebno za sveštenoslužitelja ovakva situacija u kojoj se našlo Pravoslavlje izaziva duboka osjećanja žalosti i tuge. Situaciju čini otežavajućom i činjenica da se ne samo ne naziru trenutci pomirenja, nego se raskol produbljuje  novim ne hrišćanskim izjavama koje nam dolaze od strane Vartolomeja. Tako je sasvim nedavno dajući inetrviju za novine ,,Vima tis Kirjakis“ , patrijrh Vartolomej ponovio svoje stavove koji ne gaje nikakvu nadu da proces pomirenja može nastupiti u skorije vrijeme. Samouvjereno najavljujući da u Pravoslavlju ne postoji nikakvoga raskola i da po povodu ukrajinskoga pitanja on nema namjeru da čini ni jedan jedini korak unazad, Crigradski patrijarh je potvrdio da su njegove namjere papizma mnogo pretežnije od svepravoslavnoga jedinstva.

Po njegovome mišljenju dvije godine kasnije on vidi da se ,,nova crkva“ razvija, a njen predstojatelj mitropolit Kijevski Epifanije daje veliki doprinos u normalizaciji crkvenoga života. Ovakve izjave samo dodatno vrijeđaju religiozna osjećanja kanonskih hrišćana u Ukrajini, koji su svakodnevno podvrgnuti surovim napadima radikalnih nacionalističkih struktura. Svakodnevni izvještaji govore da  realno stanje stvari, pogotovo u zapadnoj Ukrajini veoma je daleko od narmalizacije crkvenoga života. Kroz otvorene napade, zastrašivanja i pritiske pokušavaju da prisvoje crkve i manastire koje se nalaze pod jurisdikcijom moskovske patrijaršije i na takav nasilan način prošire sferu svoga uticaja. Ako mitropolit Epifanije i čini neke napore, onda su to napori isključivo nasilničkoga karaktera usmjereni isključivo protiv kanonski pravoslavnih hrišćana koji ostaju vjerni majci Crkvi i svojoj kanonskoj jurusdikciji.

Odbacujući optužbe da se ponaša kao papa sa Istoka i vrhovni poglavar Pravoslavlja, Vartolomej negira čak i činjenicu postojanja crkvenoga raskola u Pravoslavnoj Crkvi. Evidento je da ovakvim izjavama zvanični Konstantinopolj pokušava u javnosti da stvori lažnu predstavu o tome da u svojim odlukama u Ukrajini  nije narušena kanonska tradicija Pravoslavne Crkve. Javno narušavajući sveštene kanone patrijarh Vartolomej je pogazio i samu eklisiologiju Pravoslavne Crkve i stavio pod sumnju samu strukturu Pravoslavlja. Mješanje u kanonsku teritoriju Ruske Pravoslavne Crkve, Fanar je postao zarobljenik svojih ličnih ambicija i stalne težnje za širenjem svoje jurisdikcije kao što je to u mnogo puta bio slučaj i u prošlosti.

Prisledujući islključivo svoje lične abicije papizma, te političke ciljeve i geopolitičke interese Amerike, Fanar je definitivno poljuljao svoj autoritet među mnogim Pomjesnim Pravoslavnim Crkvama. Danas mi vidimo vrlo tešku situaciju koja ne samo da ne ide u prilog ni jednoj Pomjesnoj Pravoslavnoj crkvi, nego čak šta više negativno utiče na Pravoslavlje u cjelini i njegov položaj u svijetu.  Ovakve izjave patrijarha Vartolomeja izrečene u duhu ne bratske ljubavi svjedoče nam bolnu i tragičnu činjenicu da lična samovolja i egoizam nisu ništa drugo do projavljenje teškog stanja  duhovne bolesti.