Upokojenje svetog Amfilohija novoga mitropolita crnogorskog

Sinu munja s Lovćena planine
te zatrese mošti u grobnici
Petra Svetog Cetinjskog vladike
Lovćenskoga časnog Tajnovidca
zašto munja potresa planinu
i sa neba što luče sijaju
to nebeskih anđela horovi
zapjevaše pjesmu heruvimsku
nad brdima lomne Gore Crne
i obalom mora Jadranskoga
sa Prevlake Ostrva Cvijeća
đe sijaju kosti mučenika
za Hristovu vjeru postradale
to se danas raduju nebesa
i horova božijih svetitelji
Jeraraha crkve svekolike
Grigorija i s njim Vasilija
zlatousta Svetoga vladike
Nikolaja iz Mire Likijske
i mnogijeh nebougodnika
a Arhangel Božiji Mihailo
u svojijem zlatnim krilima
nosi dušu Svetoga jerarha
vaistinu časnog Bogovidca
mučeničke zemlje Srbinove
sa Cetinja čestitog vladike
od viteške kuće Radovića
raduje se nebeski anđeo
divnu dušu umiva suzama
rekao bi plače za Kosovom
za Kosovom i za Jasenovcem
i za mnogim srbskim stratištima
đe sijaju kosti Svetitelja
što rukama svojim sahranjiva
milostivi cetinjski Vladika
dično ime cijele Gore Crne
i Morače svoje postojbine
iz pitomih Bara Radovića
nebeski se sveci sakupili
i pred presto Hristov zasijali
među njima Jovan Vladimire
kralju zetski prvomučeniče
kojemu je crkvu sagradio
u pitomom baru na krajini
koji mnoge što diže hramove
uz njih ljudske duše podizaše
da gledaju u carstvo nebesko
da se zemnoj slavi ne klanjaju
milostivo narod pomagaše
sa molitvom i sa blagorodstvom
ne bješe mu ravna međ srbima
posmatraše s bolničke postelje
Lovćen sveti visoku planinu
đe mu osta želja za pamćenje
da se digne hram bogu višnjemu
i Svetome Petru Cetinjskome
pa slobodno pred Hristom stajaše
da i tamo služi liturgije
kao što je na zemlji činio
mudri Đedo i narodni vođa
tu ga sreta žički Nikolaje
pa on grli čedo svoje milo
i sa njime svetitelju Sava
Ava Justin u lice ga ljubi
i svetitelju čije ime nosi
koje mu je crkvu posvetio
u pitomoj Župi kod Nikšića
da se u njoj poje liturgija
sve u slavu svetome jerarhu
svetitelju baš Amfilohiju
u sveštene obučen mantije
čuvar crkve i trona pećkoga
zemljom hodi službe svete služi
i Gospodu svome ugađaše
šireć ljubav u slavu Božiju
praštajući mnoga sagrešenja
zato nebo cijelo se raduje
a na zemlji narod ne tuguje
nego slavi novog svetitelja
i pred Hristom bogom zaštitnika
što ga živog na zemlji proslavi
a mi kao mali siročići
obdareni tugom i radošću
molitveno njega proslavljamo
zazvoniše zvona sa zvonika
širom divne zemlje crnogorske
skupiše se časni sveštenici
i naroda hiljade hiljada
da sahrane božijeg ugodnika
u hram sveti što je podigao
u bijelom gradu Podgorici
patrijarh mu čita opijelo
i sa njime čestite vladike
svete crkve Save svesrbskoga
kad to viđe Svetitelju Sava
pred Božijim se podiže prestolom
i zagrli dušu osvećenu
što je božji donese anđeo
šta se ono čini nad Lovćenom
ponovo se raduju nebesa
a glas pjeva cijela naroda
divne himne novom svetitelju
koji ga je robstva riješio
i divnomne Bogu podario
da mu služi dokle je vremena
da pred Bogom nas ne zaboravi
nek mu bude slava kroz vjekove
u nebeskoj crkvi i zemaljskoj
za koju je život položio
i na žrtvu sebe prinosio
ne štedeći trena nijednoga
svoje sveto i časno tijelo
pa nek sunce s planine Rumije
obasjava Lovćen ponositi
da zasija hram na njemu sveti
blagoslovom Svetog Vasilija
koje mu je čestito služio
i Svetoga Petra Cetinjskoga
i mnogijeh Božijih ugodnika
dušo sveta u raju odmaraj
bogonosnog cetinjskog vladike
u krilima nebeske svjetlosti
i sjeti se nas malih na zemlji
koji će ti ime proslavljati
i Gospoda Hrista kroz vjekove
što je tebe u svoje naručje
ka pastira vjernog prigrlio
i sa tobom crkvu ukrasio

Na dan gospodnji, neđelja 17.01.2021
Blažo LJ. Danilović