Umjesto molitve

Piše: Savva Radulovič
čuješ li
kako Kosovom božuri pričaju
zvona odjekuju
samo ljudi ćute
ćute
jer čuvaju riječi za molitvu
šta reći
kad ga nije mogao jedan Lazar mačem sačuvati
niti jedan Amfilohije krstom
ni Matija olovkom
kad nijesu mogle crkve
i biblioteke
freske kad nijesu mogle
ikonostasi
duborezi
srce u jednog dječaka

na koga su pucali huligani o Božiću
šta može onaj koji ne može ništa
bez da ostane tu kao na parčetu Neba
i da ne da tu svoju nemaštinu
koju jedino i ima
ako je već nužno raspeće
neka i dalje bude to raspeto Kosovo
a vi hrlite u svijet da tražite spas
ne znajući kako je ovo najprvija sveta zemlja
otkud nam sunce grije
„… Šta moze onaj koji ne moze ništa
bez da ostane tu kao na parčetu Neba
i da neda tu svoju nemaštinu
koju jedino i ima…“
Riječi se štede za molitvu.
Tamo na raspetom Kosovu.
I Vaše riječi su kao molitva.
Pjesma koja neznošću ublazava
bol Raspeća.
Hvala, draga Savvo.