Ujedinjenje sa Srbijom vjekovni san Crne Gore
1 min read
Piše: Nemanja Popović
„Bog se dragi na Srbe razljuti, sedmoglava izide aždaja i satrije Srpstvo svekoliko“ (…) „Što uteče ispod sablje turske, što na vjeru pravu ne pohuli, što se ne hće u lance vezati, to se zbježa u ove planine da ginemo i krv prolivamo i junački amanet čuvamo, divno ime i svetu slobodu“.
Ovako, na njemu svojstven poetičan način, veliki Njegoš opisuje nastanak Crne Gore kao težnju prkosa koji se iznedrio iz opšte srpske nesreće u vidu okupacije od Turske carevine, malom srpskom svjetioniku u moru ropstva.
Već sa Svetim Petrom Cetinjskim (Petar I), krajem XVIII vijeka, nakon junačkom slavom ovjenčanog ratničkog pregnuća, dolazi do ujedinjenja Crne Gore (četiri nahije) sa Brdima. Petar I je svoj narod predvodio sa rječima: „Došli smo da pokažemo neprijatelju naše vjere, našeg imena i naše predrage slobode da smo Crnogorci, narod koji se dragovoljno za svoju slobodu bori do posljednje kaplje krvi“. Dalje dodaje: „Da pokažemo da u nama neugašeno srpsko srce kuca, srpska krvca vrije“.
Kroz dalji tok istorije Crna Gora će učvršćivati unutrašnju organizaciju vlasti i elemente državnosti. Posle vladike Petra II postaće Knjaževina 1852. pod knjazom Danilom, kada se odvajaju svjetovna i duhovna vlast. Crna Gora će i dalje biti prisutna na polju borbe sa Turcima i podsticanja okolnih Srba na otpor. Posebno je bila aktivna u Hercegovini, pomagajući tamošnje ustanke, uključujući i „Nevesinjsku pušku“, ustanak koji će 1875. otvoriti „Istočno pitanje“ i rat nakon kojeg će Crna Gora i Srbija dobiti zvanično međunarodno priznanje svoje suverenosti.
Za Knjaževinu Crnu Goru uvijek je bilo važno definisati odnos sa Srbijom, osobito kada je riječ o opštenarodnoj oslobodilačkoj borbi. Želja za borbom za slobodu čitavog srpskog naroda i položaj Crne Gore u tom pitanju, podrobno je protkan u riječima knjaza Danila upućenim knezu Srbije Aleksandru Karađorđeviću. „Daj da oslobodimo Srpstvo, pa ću ti ja prvi vojnik biti,“ rekao je tada knjaz Danilo.
Šta se tiče političkog cilja, poente zalaganja i bitisanja Crnu Gore kroz vjekove, te njenog odnosa sa Srbijom, sve se to može jasno i nedvosmislno protumačiti u riječima crnogorskog vladaoca od 1860. do 1918. knjaza/kralja Nikole.
On je u svojim memoarima zapisao: „Crna Gora, kao samostalna državica srpska, osjećala se nosiocem dužnosti i zadataka, da radi na djelu narodnog oslobođenja. Njezina borba s Turskom za toliko vjekova, i njezina borbom sačuvana sloboda i nezavisnost, zar je i mogla imati druge cijelji? A kad je, sa srećom, Srbija svojim novim oslobođenjem nastala, zadatak Crne Gore nije mogao s tijem prestati, no ga je ona sa Srbijom podijelila“.
Knjaz Nikola je još 1866. potpisao ugovor sa srbijanskim knezom Mihailom Obrenovićem, koji je između ostalog predviđao da će, „ako se cio srpski narod u Turskoj oslobodi i ujedini u buduću veliku Srbiju, knjaz Nikola Crnu Goru, pridružiti i ujediniti s tom velikom državom, priznavajući kneza Mihaila za vladaoca te cjelokupne srpske države“.
Tadašnje prilike, koje podrazumijevaju činjenicu da je knez Mihailo bio centar ruske politike na Balkanu i činjenicu da je Nikola bio mlađi srpski knez, nalagale su Crnoj Gori ovakvo rukovođenje. Na Cetinju su u tom momentu svakako bili svjesni da Srbija kao veća i jača srpska država ima i opsežniji kapacitet za politiku opšteg narodnog oslobađanja, tako da se Crna Gora, shodno dosežnosti svoje snage fokusirala na neposredno okruženje, prostor Hercegovine i Stare Srbije.
Činjenica je da je 1866. godina, u kojoj je crnogorski vladar potpisao ugovor koji opredjeljuje utjelovljenje Crne Gore u veliku srpsku državu, bila mnogo prije 1918. godine, koju današnji drugocrnogorci toliko oplakuju.
Tako da bi iz perspektive savremenih aktuelnosti bilo logično postaviti pitanje, „možemo li ubuduće od drugocrnogoraca očekivati i slogan „Nikad više 1866.“, pored slogana „Nikad više 1918.“, koji već uveliko i na sva zvona kliču.
E moj Nemanja, kakav crni „vekovni san“? Pa Srbije nije bilo do 1830, a i tada je bila u vazalnom položaju. A ni poslije nijesu imale Srbija i Crna Gora zajedničku granicu pa si ih mogao ujediniti do 1913. taman kao Milošević Srbiju i Grčku. Idi begaj sa ovim bajkama, moji u Ćeklićima nijesu ni znali dje se nalazi Srbija, crk’o im internet, pa im je bila k’o meni Eritreja.
Prva Srbija je postala jos u 7 vijeku, sa Vlastimirovicima, a pojam Crna Gora se prvi put javlja u Srbiji Nemanjića, konkretno kada je kralj Milutin bio na vlasti. Tako da Crna Gora, čak i kao lingvisticka konstrukcija proistice iz nemanjickog sistema.
A jesu li i tada šćeli da se ujedine, genije? I kad je to Srbija postojala u VII vijeku? Pa srpska istorija govori da su se Srbi naselili polovinom VII vijeka???? I odma’ su imali državu? Ma hajde? Srbija je bila župa do XII vijeka, pa ućite istoriju. Ako znaš što je župa? Prva kraljevina je bila Duklja 1078. pod Mihailom Vojislavljevićem. Što je razori Stefan Nemanja 1186. g. ako su tada šćeli da se ujedine? I još je načinje vazalnom. Znači isti odnos kao Turska prema Stefanu Lazareviću kad je učestvovao na turskoj strani u bici kod Nikopolja! I prestanite da srednjevjekovne feudalne države nazivate nacionalnim imenima jer je to notorni idiotizam. Danas je jasno da su narodi bivše jugoslavije većinom starośedelački narodi, tako da ti je teza o etničkim Srbima u ondašnjoj Raškoj trula kao i sva srpska istorija.
Duklja nije manje srpska nego Raska. Vojislavljevici nisu vladali samo Dukljom, vec širim srpskim prostorom (koji uključuje Rašku i Travuniju). Bodin je postavio Vukana, djeda Stefana Nemanje za upravitelja u Raskoj. A „Crna Gora“ je srpski toponim toponim iskuljucivo vezan za Nemanjice, mogla je da bude Ljubicasta Ravnica ili Plava Nizija. Samo malouman covjek ne bi shvatio da je geografski termin u pitanju. Kao što Hong Kong ima znacenje u kineskom jeziku.
U XII veku rec Srbija nije postojala, postojali su samo Srbi, a kao teritorijalne jedinice Raska, Duklja, Travunija, kasnije Crna Gora, Hum, ali i dalje Raska. Rec Srbija postaje sinonim za Rasku (danasnju Srbiju) tek posle Dusana.
Tako da tamo gde ti smestas Srbe, nama i nije originalni enticki prostor – vec Bosna, Hum, Crna Gora i ostalo primorje, odnosno drzava kralja Bodina. Tek se kasnije pomeramo (ili pomerate) na istok, ka Moravi i Nisu.
Tako da ste vi Dukljani kolonizovali te prostore i stvorili Srbiju po svojoj meri.
Sa Milom se nemoze vise ,pa bila samostalna ili ujedinjena,zato SVI NA POBUNU,nema protesta POBUNA protiv mafije i lopova!
Dosta je bilo podijela građanska Crna Gora je riješenje za sve.Vođeni snagom građanske inicijative pokrenite se i dođite u Podgoricu sledeće subote da proslavimo pobijedu građanske Crne Gore.Dosta je podijela,kriminala i korupcije !!!Crna Gora je mala ali ima mijesta za sve i uzmimo moto za budućnost:“Crna Gora jes malena al je časna i poštena“
Crna Gora je bila najsrpskija kada je bila nezavisna i kada su njome vladali Crnogorci. Ujedinjenje sa Srbijom i tiranija Karađorđveića je samo donela sukobe i podele u Crnoj Gori.
Bolje dve nezavisne srpske države nego da se istorija ponavlja.
Kakva tiranija Karađorđevića???
Drzhave. Jedna Srbska a druga Crnogorska. Tako je bilo 1042 ge, tako je bilo 1280te, 1470te, 1690 te, 1876 te , 2006 te tako ce i biti Archibald. Svak svoj posa’, svoj narod brani i hrani. srbi su doshli odhje da zazhdiju I opljackaju 2 puta u 1000 gidina. Ustvari prvi put Neimanjici koji su osnovali tu “cursed” drzhavu, pa su Srbi izumrli. slijedechi put su we Srbi stvorili od mjeshavine Albanaca, Crnogoraca, Grka, Bugara, Vlaha, i ostalih Dinaraca ka I odbjeglih Srba jedno 60-80 hiljada ostatak od srednjeg vijeka.
Niko nezna sto ce biti, ali se jedno zna da ako Srbi ikad vishe napanu, Crnogorci che ik ispratiti ka i njihove Srbske predake Omer Pashe Latase, i Mehmede Sokolovice. Toliko o te dvije drzhave I dva razlicita naroda sa razlicitim kulturnim I mentalnim sklopom, ka I genima.
Kakvo istorijsko bulažnjenje…nije ni čudo da su Srbi u 21vijeku tu gdje su ,teritorijlno razbucani i narodno podijeljeni.
Crna Gora, R Srpska, Srbija tri nezavisne Srpske DRZAVE, u pocetku u Konfedraciji
I mi smo za I jos Republika srpska.
Slava Bogu pa se Crnogorski narod na slobodnom , fer i postenom referendumu oslobodio srpske dominacije i vratio svoju okupacijom 1918 otetu nezavisnost .
Vratili smo drzavu , vraticemo i svoje okupacijom otete Crnogorske svetinje i autokefalnost nasoj svetoj CPC .
VAKAT JE !!!
Cuti rakolniku.Vakat ti je da se vratis Srpstvu.
Koja su to okolna sela