„Učiteljica života“ ostaće bez posla

Piše: Jovan Lakićević

Nekako mi se čini da će jednog dana istorija kao „učiteljica života“ ostati bez posla!

Prvo, što ona, u tzv „naprednim“, „civilizovanim“, „demokratskim“ i td. zemljama, novije generacije gotovo uopšte i ne zanima i drugo, što onakva kakva je, prepuna svakovrsnih krivotvorenja, monstruoznih falsifikata i bezočnih podvala čitavim narodima, takav kraj i zaslužuje.

Zar nam treba bolje ilustracije od okolnosti da će se istorija naroda na Balkanu, u poslednjih 30 godina, izučavati po – haškim presudama. I da se to uveliko već danas čini. Čak i u Srbiji!

Podsjetiću da je prve novce za početak rada Haškog nazovi suda, dao NATO, kako bi sramnim, naručenim i dobro plaćenim presudama, dokrajčio, nakon bombardovanja, obračun sa srpskim narodom.

I ne zna se šta je strašnije: razorno, ničim izazvano (osim podlim namjerama planera i egzekutora), bombardovanje srpskih krajeva, koje nam je unazadilo zemlju, kako obeća Olbrajtova, bar za 5o godina, a prije i poslije toga toga – sankcija, ili ovo što nam, preko haških presuda i raznih rezolucija o Srebrenici, rade i do ovih dana. Posebno Englezi. I, što je još gore, na tome se neće stati.

Šta mislite, zbog čega su Englezi doveli nedavno plaćenički odred Gurki iz Nepala, na Kosovo, u „mirovnoj misiji“, sve u okviru KFORa? Ili, zašto nam šalju Ser Stjuarta Piča, maršala vazduhoplovstva, koji je dobrim dijelom, u okviru NATOa, komandovao zločinačkim bombardovanjem srpskih položaja i civilnih objekata? U “ misiji mira“! ( kao da nam nije bilo dosta našeg Maršala!) Pa, dosta ga je bilo u „misiji rata“… Dobro, za njega bi se moglo reći ono klasično – zločinac se vraća da mjesto zločina!

(Mogao bih da se kladim na neviđeno da mu je neko iz familije komandovao, ili makar učestvovao u onom stravičnom, razornom bombardovanju naših „saveznika“ Engleza 1944. Leskovca, Niša, Beograda, Kruševca… Na poziv Koče, a zbog Njemaca, kobajagi.)

Bolji poznavaoci geopolitičkih prilika kažu – gdje god su Englezi dolazili u mirovne misije, tu se već mogao osjetiti miris baruta. Daleko bilo! Ali, da znamo šta možemo očekivati od engleskih „mirovnjaka. I da se prema njima ponašamo, neću reći s prezirom, već „diplomatski“ – na odgovarajući način.

Opominjujuće riječi vladike Nikolaja

Na ovom Portalu već sam nekoliko puta citirao riječi najumnijeg među Srbima, nakon Svetog Save, Sv. Vladike Nikolaja, koje je izgovorio početkom Velikog rata Englezima u Londonu: „Da nije Njemaca, vi biste Srbima bili prvi neprijatelji!“ i sa Njemcima i bez Njemaca, oni to do danas – jesu!

Ono što su Njemci, prema odavno targetiranim Srbima, radili brutalno, Englezi rade – perfidno, trudeći se da nam se pokažu kao prijatelji.

Mislim da se u poslednjim decenijama više i ne trude. Sjetimo se samo izjave Tonija Blera, poslije zločinačkog bombardovanja NATO pakta: „Jedva sam nagovorio Klintona da bombardujemo zločeste Srbe i Srbiju!“ I ma koliko se neki naši političari trudili da „i od neprijatelja prave prijatelje“, po savjetu Makijavelija, neće biti ništa od tog posla! Oni će ostati to što jesu, našta nas je upozorio Lelićki Svetitelj.

Naš veliki duhovnik izgovorio je nešto što bi svako srpsko dijete moralo da zapamti zauvijek! Njemci i Englezi rade, bar u poslednja dva vijeka, gotovo zavjetno, ne samo na srpskom duhovnom satiranju, već, bukvalno – zatiranju! Dovoljno je sjetiti se riječi jednog od kajzera, Viljema : „Srbi moraju umrijeti“.

Za razliku od njega, Čerčil nas je pohvalio nakon pogibeljnog 27. marta :“Srbija je našla svoju dušu!“ Koliko nas je ta pohvala koštala, ni do danas nije izbrojano. Što se tiče novca, Englesku je to koštalo od 100 do 500 hiljada funti. (To bi danas bila cijena jednog fudbalskog junoše iz trećeligaša!) Jedan od dvojice generala koji su izveli puč, naći će se kasnije, u engleskoj vojci i biće penzionisan u činu general pukovnika(Bora Mirković).

No, umjesto da se, kao zreo i ozbiljan narod pozabavimo revizijom Brozove istorije. mi prisustvujemo, kao nijemi posmatrači, krivotvorenju i reviziji svjetske istorije, u kojoj Srbi, ni u Prvom, ni u Drugom velikom ratu, a pogotovo u ovom potonjem na prostoru pokojne Jugoslavije, nijesu bili statisti.

Krajnje je vrijeme da se otarasimo viševjekovnih zabluda da su nam Englezi ikad bili prijatelji i saveznici! Za ovu priliku pomenuo bih nekoliko, manje ili više bizarnih detalja, koji o tome svjedoče.

Na ovom Portalu, već sam citirao, mislim u dva maha, riječi Lovćenskog Tajnovidca, engleskom konzulu, na jednom prijemu u Beču: „Dokle ćete vi Englezi držati mrtvu tursku ruku oko našeg srpskog vrata?“

Agent Engleza doveo Vožda na zaklanje

Njegoš u tom času vjerovatno nije znao ono što mi neki danas znamo, da je Vožda Karađorđa, „Oca Srbije“, kome je posvetio „Gorski vijenac“, u Radovanjski lug, preko Dunava na zaklanje doveo engleski agent, Grk porijklom, (da Bog da mu se ne znalo ni traga, a ime je bezvrijedno – zvao se kapetan Nikolaus Galatios, lažni član grčke „Heterije“). A tajna oslobodilačka grčka organizacija, pod već spomenutim imenom, vidjela je u Karađorđu predvodnika u borbi za oslobođenje svih pravoslavnih naroda na Balkanu od viševjekovne turske okupacije.

Englezi su u to vrijeme iz sve snage navijali za Napoleonov pohod na Rusiju (1812.), pored ostalog i zbog toga da braća Rusi ne bi pomogli Srbima da se konačno riješe Osmanlija.
Iz sličnih razloga, kao i u slučaju Vožda, biće ubijen knez Mihailo u Topčideru 1868. godine, jer su porobljeni narodi, vidjeli u njemu , kao hrabrom i pametnom, školovanom čovjeku, zajedničkog vođu.Zanimljivo je da se na mjestu atentata prvi pojavio engleski konzul, valjda da vidi kako je zadati posao obavljen.

Engleska će 1912 u Londonu, zajedno sa Bečom i Berlinom, dok je trajala srpska opsada Skadra, formirati albansku državu i naciju od stočarskih plemena, koja se među sobom nijesu mogla ni sporazumjeti, samo da bi se Srbiji spriječio izlaz na more.

I kada je za oslobođenje, nekad srpske prestonice Skadra, palo 12 hiljada srpskih glava iz Crne Gore i Srbije, stigao je ultimatum iz Beča , Londona i Rima: „Ili hitno napustite Skadar, ili ćemo vas bombardovati sa Jadrana!“.

Ne bih da se ponavljam, jer sam o tome na ovom Portalu već pisao, ali je, zaista, vrijedna još jednog pomena jedna od novosaznajnih činjenica: Englezi su uradili sve da se naši dobroljci preko Okeana, ne grupišu na Solunskom frontu, nego da se razvuku na nekoliko lokacija, kako bi se što više odložio proboj Solunskog fronta, odnosno produžila mračna Austrougarska okupacija Srbije i Crne Gore!

To zakašnjenje proboja Solunskog fronta i zbog toga preuranjenog Topličkog ustanka, koštaće Srbe 21 hiljadu srpskih života u zvjerskom pokolju braće Bugara srpske nejači u Toplici i Jablanici! To, dabome, nikad nije proglašeno za genocid, jer su srpske žrtve i do danas, u shvatljanju nekih svjetskih moćnika – bezvrijedne! General Franš De Pere će, po nalogu iz nekog savezničkog centra, zabraniti srpskim vojnicima da, prilikom povratka u otadžbinu, ne kroče na tlo Bugarske, da se ne bi germanskim saveznicima svetili!

Takva politika podstaćiće našu „braću“ Bugare da i u Drugom ratu, ovoga puta kao Hitlerovi podanici, da ne kažem saveznici, stignu sve do Zelengore i, koliko znam, učestvuju u velikom njemačkom zločinu u Pivi. O tome postoje svjedočanstva u jednom od Lalićevih djela.

I, kad smo već kod Bugara, Broz je prilikom boravka u Krajovi , pri kraju rata, dogovorio da , pored tri hiljade ustaša, zarobljenih prilikom opsade Stanjingrada, , pod komandom pukovnika Marka Mesića, Stjepanovog strica, ovoga puta presvučeni i pod petokrakama, učestvuju u „oslobađanju Srbije“! Ali u tom surovom oslobađanju, odnosno okupaciji Srbije, učestvovala je divizija bugarskih hitlerovaca, ovoga puta pod petokrakom(!)

Čitava istočna Srbija, dobro će pamtiti to „oslobađanje“. To je ono vrijeme, kada će u oktobru, novembru i decembru, 1944. biti uz Krcunovu asistenciju, pobijeno, bez suda i presuda, 80 hiljada Srba, „simpatizera Pokreta D M“. Svi ljudi sa fakultetom, po ugladu na „Veliku oktobarsku antirusku revoluciju“ bili su – pobijeni! I u tom masovnom zločinu učestvovali su, sem ustaških presvučenih crnokošuljaša i Hitlerovi podanici iz Bugarske. Razumije se, pod petokrakama.

Nekoliko časnih istoričara vjeruje da je tada pobijeno, ne računajući Sremski front kao najveću grobnicu srpske mladeži, oko 200 hiljada Srba. U to vrijeme će Broz reći svojim bespogovornim pooslušnicima, komandantima koji su učestvovali u „oslobađanju Srbije“, u Vršcu , onu dugo skrivanu rečenicu: „Ponašajte se prema Srbiji kao prema okupiranoj zemlji!“ I ta Brozova naredba je za djecu komunizma i danas na snazi.

Otkud patološka mržnja Engleza prema Srbima?

No, da se vratim na naše „saveznike“ Engleze. Kada je Draža 42. u Lipovu, gdje je boravio u pećini, na jednom kumstvu u brastvu Ilinčića, engleskoj misiji u svom štabu pomenuo one riječi vladike Nikolaja iz Londona, nije ni znao da je sebi i svom Pokretu izrekao – smrtnu presudu.

Za utjehu pripadnicima Pokreta DM, ona je i prije toga, bila izrečena. Čerčil je, normalno, više vjerovao svom agentu Brozu, nego rusofilu Draži (dobio je , kao vojni aataše u Pragu 36. godine visoko vojno rusko odlikovanje). Dražin „ideolog“ Dragiša Vasić, sjajan književnik i major iz rezerve na Solunskom frontu, bio je, sve vrijeme rata Dražina veza sa „bratskom Rusijom“ (Pretesterisan je, zajedno sa pukovnikom Pavlom Đurišićem, u Jasenovcu, pri kraju Drugog rata, zahvaljujući Pavelićevom povjereniku Sekuli Drljeviću, koji im je garantovao bezbjednost.
U našoj novijoj istoriji, gotovo da se nije ni pomenuo stravični engleski zločin, kada su nakon Lijevča polja, preko Zidanog mosta, stigle hiljade crnogoraskih i hercegovačkih porodica, sa vojnicima KV u otadžbini, koji su vjerovali Englezima, „svojim saveznicima“, nakon transporta u Austriju, bili vraćeni Brozovim oznašima na poklanje! Boli ona stvar, naše „saveznike“ Engleze, što je tada, u Kočevskom rogu, pobijeno i buldožerima zatrpano više od 10 hiljada njihovih „saveznika“.

Upravo tu, na Kočevskom rogu, svakome ko nije nepopravljivi ajvan, vidjelo se pravo lice, ili, tačnije rečeno, naličje naših engleskih „saveznika“.

Ne znam zašto se i do danas i po čijoj naredbi skrivalo, da su upravo Englezi, na prevaru, od tifusa oboljelog „prvog gerilca Evrope“, Dražu ,valjda sa Pranjana, dovezli na Batajnicu i predali na poklon svom vjernom agentu Brozu. A bilo mu je rečeno da ga voze na liječenje u Italiju. Predhodno su, inače, bezuspješno pokušali da ga smijene, ili da ga ubiju.

Ono što im nije pošlo za rukom, kad je u pitanju Draža, jeste kad jeriječ o likvidaciji Z.Đinđića. Prethodno je, po nedavnom svjedočenju jednog njihovog agenta insajdera, sličan scenario (u tri varijante) bio priravljen ( i napisan!) za S. Miloševića.

Poseban osvrt u masi, više tragičnih, nego bizarnih čkinjenica, kad je u pitzanju odnos Engleza prema nama, zaslužuje najuspješniji projekat engleskih obavještanih službi u razbijanju i satiranju srpskog korpusa, aktivnost njihovih agenata, J. Broza i A. Pavelića. No o tome, ako Bog da, drugom prilikom.

Normalno je da se poslije svega što znamo, nesumnjivo sa velikim, neoprostivim zakašnjem, običan čovjek pita: otkud, kako, zašto i zbog čega…? Najčešće se može čuti ona već izraubovana floskula: zato što su Srbi – mali Rusi. No, to bi mogla biti tek djelimično tačna eksplikacija. Englezi znaju o nama ono što ni mnoge naše „školovane budale“ ne znaju. Recimo, da smo mi i Rusi narod istog narodonosnog korijena (genetičar A, Kljosov), da su Srbi veliki, Božji, arijevski narod, jedan od najstarijih na Planeti. I, oduvijek, državotvoran, slobodoljubiv, pravdoljubiv i nadasve hrabar narod, narod kosovskog, Nebeskog zavjeta, koga iz vizure viševjekovnih kolonizatora treba zbrisati sa lica zemlje. Za primjer drugima.

Enlezi, dakle, svoju opsesivnu, patološku mržnju prema Srbima i Rusima, dijele, što bi se reklo, na ravne časti. Bilo je krajnje vrijeme da to shvatimo, pošto oni očito ne shvataju da više nijesu imperija od koje cio svijet zazire. Kao podli proizvođači i izvođači mnogih ratnih sukoba , oni, izgleda, misle da preko svojih, nesumnjivo moćnih obavještajnih struktura, formiranih u minulim decenijama i vjekovima, mogu i dalje, ako ne da vladaju, ono bar da upravljaju nekim događajima u svijetu. I to „reptiloidima“, nažalost, i danas polazi za rukom.

I dobro je, da u susret budućem vremenu znamo s kim imamo posla! Od njih se i dalje – svašta može očekivati!