U zametak slobode utkana je žrtva nikšićkih profesora koji su 2004. branili prvu svetinju koja je pala – SRPSKI jezik
1 min read
Nikšićki profesori koji su 2004. godine ostali bez posla, jer nijesu željeli da se odreknu sprskog jezika
Piše: Kosta Nenezić
Kao da je juče bilo, kada je mitropolit Amfilohije pred svojim narodom i u ime naroda, donio presudu zakonu i besudnoj vladi riječima: „Neka padne ovaj Zakon o bezakonju ili neka padne vlada koja ga je donijela“. I nije prošlo ni godinu dana, da bi od strahovlade ostalo samo sjećanje, a od zakona mrtvo slovo na papiru. U rikošetu prijetnji i napada, nastradao je onaj koji ih je ispalio. Obistinilo se, ovo je zaista nova Crna Gora na koju će se dugo navikavati.
Sloboda koju smo prvi put kolektivno osjetili 30. avgusta u poznim satima, nije nastala preko noći. U zametak slobode utkana je žrtva nikšićkih profesora koji su 2004. branili prvu svetinju koja je pala, jezik! A u godinama koje su uslijedile, sloboda je živjela u bićima običnih ljudi, kroz otpor i opet čudesnu i biblijsku riječ, žrtvovanje. Ko god bude prisvajao pobjedu, nije je dostojan. Jer, nemjerljiv je doprinos svakog čovjeka, koji nije legao na rudu, pred silom trodecenijskog kontinuiranog bezakonja, već se tješio poznatim riječima: „gotov je na sledećim izborima. „Taj kontinuitet neodustajanja i upornosti, analogan pozdravu: „Dogodine u Jerusalimu“, vođen i sabran u kupolama apostolske Hristove crkve, donio je Crnoj Gori istorijsku pobjedu i strahovladu zamijenio prvom demokratskom vladom u njenoj povijesti.
Koji god pridjev bude nosila, ona će suštinski biti vlada velikih očekivanja. U nju će biti uprte oči i jednih i drugih. I dobronamjernih i zlonamjernih. Hipokrizija ovih drugih je toliko narasla, da su za njen sastav, funkcionisanje i izvjesnost najzainteresovaniji upravo oni koji su decenije proveli u grobnoj tišini, od kojih se nije čulo ni šaptanje nad kršenjem elementarnih prava i sloboda. Štaviše, mnogi su se sladili tuđim progonima. Društvenim mrežama već kruži slogan: „nije moja vlada, nikad više 1918“, kao simptom privatizacije institucija, koje nisu bile narodne, već nečije.
Uzgred, tridesetogodišnja pohara državnih resursa je glatko progutana od strane mnogih, a prva demokratska vlada koja još nije ni faktički preuzela vlast, a priori se odbacuje. Po mjerilima i sistemu vrijednosti nevjernih Toma, „dvanaest apostola“ je opasnije od dvadeset jahača apokalipse u prethodnom sazivu.
Oslobođenje je začeto konstitutisanjem skupštine i oslobađanjem izvršne vlasti. No, o slobodi će se moći govoriti tek kada se u ekvilibrijumu budu nalazile izvršna, zakonodavna i sudska vlast.
Biće potrebno ukorjenjenu pravnu tradiciju: „kadija te tuži, kadija ti sudi“ pretvoriti u princip da se „sudi ni po babu ni po stričevim“ kako kaže epska pjesma. Njegoševski rečeno, dovesti je k poznaniju prava. Pravosuđe se konačno mora podvrći odvikavanju od zavisnosti izvršne vlasti. Tog hroničnog oboljenja ovog društva, koje je manifestovano kroz maksimu: kompletna vlast u jednim (izvršnim) rukama. Vraćanje nezavisnosti sudskoj vlasti je imperativ i nasušna potreba građana koji su gladni i žedni pravde.
U istorijski najosjetljivijem mandatu, vlada velikih očekivanja će hodati po tankom ledu. Ona će morati opravdati povjerenje naroda, da se ne bi transformisala u vladu velikog razočaranja. Proces oslobađanja institucija je pokrenut. Sudska vlast je sledeća.
Zato će dugo čekana sloboda pričekati još neko vrijeme, ali tu je pred vratima. Samo je treba pustiti da uđe.
Nova vlada bi koliko naredne školske godine trebalo da vrati srpski jezik u nastavni program.
Tako ko sto kaze Nikola Zec.
Za profesore
Za moju Milanku
Od srca za sve Fenikse
Hvala, dobri ljudi!
NIKSICKI PROFESORI….
OSTACE ZAPISANI U ISTORIJI SRPSTVA….
KAO NEPOKOLEBLJIVI KAMEN STANAC….
NASEG VJEKOVNOG POSTOJANJA I BITISANJA….
Hvala Vam Braco i Sestre, Sinovi i Kceri….
Neka Vam Bog Podari Blagoslov….
Nasu Ovozemaljsku Ljubav i Nebesko Blazenstvo….
Posebna zahvalnost pokojnom profesoru Svetozaru Ćirakoviću
Vratiti dostojanstvo Nikšićkim školama!
Država je dužna da obešteti profesore, jer su oni prošli Golgotu i na strašnom mjestu postojali.
Hrabri niksicki profesori,Srpstvo svoje sinove i kceri nikada ne zaboravlja.
Biće
Biće Boga dok je i vremena
Biće hljeba dok je i sjemena
Biće mlijeka dok je vimena
Biće Srba dok nam je imena
Momčilo
Biće
Biće Boga dok je i vremena
Biće roda dok je i sjemena
Biće mlijeka dok je vimena
Biće Srba dok nam je imena
Momčilo
Mnogo je postradalih u periodu Milove vladavine, posebno nakon 1997. godine nakon raskola u SNP CG. Tada je Milova filozofija razvoja Crne Gore dovela do katastrofe u društvenim odnosima, posebno u sferi zapošljvanja i kadriranja. U ovom periodu je hitno sprovedena akcija i direktiva da se na sva rukovodeća mjesta odmah postave kadrovi DPS-a, a novozaposlene mora da „prepoznati teren“. Koga je tada bila briga da li je to zakonito, da li ima pravnog osnova. Smijenjeni su svi direktori i rukovodeći kadrovi u državnim i opštinskim organima, javnim preduzećima i javnim ustanovama, čak su i portiri u tim institucijama dovedeni iz DPS krugova. Nakon ovog novopostavljeni rukovodeći kadrovi su sproveli „čistku po dubini“. Zlo koje je tada učinjeno Crnoj Gori neće se nikad ispraviti a taliko je štete donijelo Crnoj Gori. Nakaradna politika zapošljavanja partijskih kadrova nanijela je nesagledive posljedice, a uvela je principe u zapošlavanju koji će se u budućnosti veoma teško iskorijeniti. Posledice takvog ponašanja „demokratske vlasti“ osjećaće se dugi niz godina. Kad bi se napravili spiskovi ko je sve smijenjen sa rukovodećih mjesta tada u Crnoj Gori došli bi do cifre od nekoliko desetina hiljada ljudi koji su stradali od „neljudi“. Ovo se ne smije zaboraviti, ali isto tako, sada u ovoj prilici ni na koji način nova vlast ne smije raditi na takav način. Pokažite koliko ste bolji, čovječniji i pametniji od njih. Nek se oni po zlu pominju.
Njihova žrtva je ogromna i blagoslovena, zapisana u vječnu knjigu života i borbe dobra i zla. Svima koji su sa svojim porodicama preživjeli pravu Golgotu, svako dobro od Gospoda svih dobara. Vječni spomen i Carstvo Nebesko dušama onih koji nijesu dočekali slobodu.
Nema tu velikog pametovanja, nego od dana kada su ostali bez posla da im se isplate pune plate i svi doprinosi za zdrastvo i penziono osiguranje proporcijalno platama koje su bile do danas zaposlenim u školama ili fakultetima .Oni koji su bili ngdje zaposleni da im se to izjednči sa platama u prosveti ako su plate manje,to treba da je prvi potez Brtaićke ,i tu nema velike diskusije,a ne slušamo savki dan razne lidere i njihovj nanešenoj nepravdi od režima,koliko mi se čini svi oni su primali redovno i plate i dodatke koji im slijede kao delegati u Skupštini .Ukoliko se to ne uradi tužba sudu u EU,jedino tako na djelo treba da se vidi početak demokartskih procesa,a svi oni koji su u tome učestvovali da ih bude sram jednako kao za donošenje onog nekog kakao kažu Zakona o vjerama.Vremena nema mnogo, raditi se mora a greške ispravnjati,Sda će sigurno DF to početi potencirat do sada nijesu o tome rijči progovrili sem o svojim nazovi nekim mukama,pa postadoše pjesnici i „mučenic“!
Ako i treba i njima i svakome građaninu koji je ustao protiv bezumlja jer su hrabro izložili i sebe i svoje porodice bijesu umobolnika.
Uglavnom pisete razumno i razlozno,
ali ove primjedbe na racaun DF-a
su niski udarci. Nekako mi se to ne slaze
sa Vasim slavnim imenom. (IME NIKOLA ZEC
POVEZANO SA COJSTVOM, ne znam dali ste u srodstvu,
ali Vas IME svakako obavezuje).
STO SE TICE PROfESORA SVE STE U PRAVU I TO TREBA ODMAH URADITI.
Nikola Zec…. Ti Si moj Pobor, Srbin….
Ocekujem od Tebe da Malo Razboritije Rasudjujes….
Slazem se sa Verom i Dinki-jem….
Ne Moze i Ne Smije se Omalovazavati….
Herojska Uloga Demokratskog Fronta….
U Pobjedi i Slobodi Nase Nove Crne Gore….
Poštovanje i divljenje što drugo reći.
dobili svi novi posao u bratskoj Srbiji. Svako jutro imaju let Pg/Bg , platu i naravno uvece povratni let.Srbija kao i vazda ne baca svoje predane ljude, no ih spasava…..
Sanjao si ovo sto si napisao?
Ovo treba shvatiti kao sarkazam ili neki F
belveder
poražavajuće za tebe i tvoje saučesnike je što se ovo desilo i pre 100g, kada su CGski nastavnici odbili latinizaciju CGca od strane okupatora A-U (!?! ili su vas A-U oslobodili, da bi vas vojska Antante okupirala )
i da znaš da ste vi bolje dobacili
Naravno braćo radi se o sarkazmu.
Veliki je broj znanih i neznanih zrtava dosadasnjeg tiranskog i zlocinackog rezima. Nikoga ne treba zaboraviti niti iciju zrtvu prisvojiti.
Najgore su prosli oni kojim su zivot uzeli i njihovi najblizi.
Sistematsko ciscenje kuge i odgovornost.
Ocekivanja su velika i nesmiju biti iznevjerena.
Nikad vise Milo, Aco, Brano, Medenica, Carapic, Katnic i ostale sluge i podrepasi.
Oni su prva iskra slobode.Ne smijemo ih zaboraviti.Kada su oni ustali da brane prvu svetinju,svi smo cutali i prepustili ih samo njima i njihovim porodicama nedostojnom zivotu covjeka.
Moja supruga je jednu profesoricu ubjedila da odustane od ove grupe profesora.Imala je dvoje ili troje đece u Beogradu na studijama.
Svi koji su odustali, glavu spuštaju pred ovim ljudima jer su svjesni kakve su splačine ispali. Ne zanimaju me ti „socijalni“ razlozi, i drugi su imali djecu, i to ne odraslu radno sposobnu djecu kao ta prof. koju pominjete, već dječicu koja su u svemu zavisila od roditelja da im stvore i donesu. Znali su ovi ljudi šta brane i za šta se žrtvuju. Bogu hvala, nisu razmišljali punom trbušinom kao ta što se povukla i kao Vaša žena. Minut ćutanja za takve kao što su nih dvije.