U CG čak i sporazum o priznanju krivice može da se primenjuje kako kome odgovara

Sporazumno priznanje krivice kao pravni institut uvršćen je u Zakon 2009. godine, a počeo je da se primenjuje od februara 2010. godine, podaci o broju do sada sklopljenih sporazuma ukazuje na to da je ovaj pravni institut itekako zaživio u praksi. Krivična djela za koja može da se potpiše sporazum su menjana, a konačna verzija zakona kaže da se sporazum može sklopiti za sva krivična dela osim za dijela terorizma i ratnih zločina. 

Naime, na nedavnoj konferenciji koja je bila posvećena upravo tom institutu Nataša Radonjić, direktorka Direktorata za izvršenje krivičnih sankcija iz Ministarstva pravde istakla je da je u 2010. godini kada je taj institut počeo da se primjenjuje bilo samo 3 potpisana sporazuma o priznavanju krivice, u 2011. 11 sporazuma, a u 2012. potpisana su 22 sporazuma o priznanju krivice.

Prema njenim riječima uvideli su da su potrebne „ispravke“, jer sporazum o priznanju krivice mogao je samo da se sklopi za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora do 10 godina.

Nakon 2015. godina kada je došlo do izmjena i dopuna Zakona, broj sporazuma je počeo da raste, ali krivična djela terorizam i ratni zločini nijesu uvršćeni u ovaj institut, odnoso sporazum se može sklopiti za sva krivična dijela osim ta dva…

„Do 2015. godine bilo moguće da se sporazum o priznanju krivice može zaključiti samo za krivična djela gdje je propisana kazna zatvora do 10 godina. Međutim ta analiza nam je dala određene pokazatelje da se sporazum može zaključiti za širi koncept krivičnih djela odnosno za sva krivična djela osim za ratne zločine i terorizam”, istakla je ona.

 “Tako da smo u 2015. godini imali 59 sporazuma, a prema izveštajima iz 2016. godine imamo 139 sporazuma iz Osnovne i Više nadležnosti a 28 sporazuma iz nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva, što predstavlja ukupno 167 sporazuma“, kazala je Radonjić na konferenciji.

Osnovni cilj jeste efikasnost, kazao je advokat Sergej Sekulović u razgovoru za FOS medija, kako je istako dolazi do ubrazanja rješavanja predmeta i rasterećenja sudova, kao i smanjenja troškova postupka.

On je takođe kazao da sporazum može biti potpisan za sva krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti, osim krivičnih djela terorizma i ratnih zločina.

S obzirom da je zakon precizno definisao da se sporazum ne može sklopiti kada je riječ o terorizmu, sada je javnost u dilemi po pitanju slučaja Mirka Velimirovića, o čemu je advokat Sekulić dao svoje viđenje za FOS medija.

Naime, taj mediji je pitao advokata Sekulovića da li je „Velimirović mogao da potpiše sporazum ako se tereti za učešće u kriminalnoj organizaciji“, koju su, navodno, oformila dvojica ruskih nacionalista, po čijem je nalogu pripremano više terorističkih napada 16. oktobra, kako tvrdi tužilaštvo.

„Situacija oko krivično-pravnog statusa gospodina Velimirovića je izuzeno interesanta i siguran sam da će se raditi naučni radovi na tu temu. U najkraćem, ako je gospodinu Velimiroviću stavljeno na teret izvršenje nekog od ova dva krivična djela, odgovor je negativan. Sa druge strane, a imajući u vidu i Vaše prethodno pitanje, sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju djela, te se pojačan stepen kontrole ovog instituta može tražiti i u tom pravcu. U svakom slučaju, pravosnažnost presude je snažano oružje u izgradnji pravne sigurnosti. Međutim, ona nema apsolutno dejstvo. Pravni sistem poznaje i vanredne pravne ljekove, ukoliko se ispune precizno postavljeni uslovi“, izjavio je Sekulović za FOS medija.