Tri intelektualca

(likovi u kolumni su izmišljeni i služe u svrhu stvaranja priče)

Šuković u „Živoj istini“ (pokrovitelj Javni servis), emisiju imenovao Otvoreno društvo. Baš tako.

Zatvoreni, ćorsokak Darko, bavi se problematikom društva koje može biti, dakle, otvoreno, moderno i emancipovano, ili, naprosto, nije društvo, nego tek nekakva zatucana zajednica koja nije drugo do civilizacijski rashod. U ovdašnjem slučaju, u prevodu – tranzicijski otpad, itd.

Onda, Šuković će da pita: jesmo li otrovano društvo? Toksično? Ako jesmo, nismo li takvo zahvaljujući medijima, pita se Ljumović, ušančen na Nikolaidisov diskurs.

Jesmo, budući da nas medijalizuje javni servis (na kome se „intelektualna“ debata povela), koji je tek produžetak Pinka, te ružičaste gajbe koja je kreator nove ideologije, čiji je inspirator Beba.

Živa istina je produžetak minut-dva, i prividna razlika leži u potezanju i baratanju terminima koji vještački nastoje biti savremeni, iako ih plete pamučni Ljumović, teoretičar koji nikako da se već jednom oslobodi Janka koji je dibidus komercijalan. Čak i u formi.

Nastavlja tako Šuković o moralu u medijima, estetskom kriteriju, o kvalitetu sadržaja, osuđenog da se svede na zabavu i šarenilo, rijaliti, zaboravljajući da mu ružičasta pljuvaona koju i sam popljuvava, čuva gospodara, o kome će Nikolaidis govoriti podsjećajući kako o njemu diskurzuje Lakan, davne `68, Pariskoj studentariji.

Tako se Andrej, `bem li ga, predstavi kao postreferendumski prosvetitelj, suvberzivni lik (koji živi u najmanjoj kućici u šumi, mjesto Ulcinj, samo i isključivo od književnosti koju proizvede, usput pisajući za Aldžaziru), međutim, to ga nimalo ne smeta da pohvali i još jednom pohvali komunizam, visoku tačku kojoj valja stremiti, već zbog toga jer ima mnogo neiskorišćenog potencijala, što čeka liberalni pristup. (Ček` – neokapitalistički zahvat?!)

Sve u svemu, okupljeni trojac bupao o koječemu, Ljuma će tako o taktilnom dizajnu, Šuković opet o profesionalizmu javnog aganžmana, – koji mora biti otvoren! – Andrej iz šume o postranzicionom prelomu čiji diskurs bljuje samu toksičnost, opasno `začetnikovan.`

(Ni slučajno nemojte gledati reprizu!)