Trgovina organima na Kosmetu – zločin bez leševa?
"Žuta kuća" u Albaniji
Sekretar za štampu Vilijamsona odbio je da komentariše detalje publikacija, nazvavši ih špekulacijama, mada je izjavio da se istraga nastavlja. To je, može se reći, bilo učinjeno na vreme pošto upravo činjenica da grobnice otetih Srba nisu bile nađene izazvala je najdublje razočaranje rođaka kosovskih žrtava i dovelo u sumnju samo mogućnost pozivitnog ishoda.
Istraga slučajeva trgovine organima na Kosovu je završena, prvi put optužbe će biti pokrenute 2014. godine, ali tela žrtava nisu pronađena, takvi su, kako su saopštili kosovski mediji, rezultati istrage specijalne istražne grupe EUleksa koju predvodi Džon Vilijamson. Sekretar za štampu Vilijamsona odbio je da komentariše detalje publikacija, nazvavši ih špekulacijama, mada je izjavio da se istraga nastavlja. To je, može se reći, bilo učinjeno na vreme pošto upravo činjenica da grobnice otetih Srba nisu bile nađene izazvala je najdublje razočaranje rođaka kosovskih žrtava i dovelo u sumnju samo mogućnost pozivitnog ishoda. O tome je u intervjuu za Glas Rusije govorila predstavnik udruženja porodica kidnapovanih i ubijenih na Kosovu i Metohiji Gordana Đikanović.
U ovom trenutku na spisku nestalih Srba sa Kosova i Metohije nalaze se imena još 527 lica. Za njih se još ništa ne zna. Verovatno nisu živi ali se ne zna ni gde su njihova tela. U vreme kada je tehnika toliko uznapredovala, kada mi znamo da pre 15 godina, u vreme NATO bombardovanja, da su mogli da putem satelita i tih tehničkih sredstava vide tablicu na kolima, ili ne znam šta već, da oni nemaju mogućnost da istraže teren koji bi pokazao da li se na određenim mestima nalaze posmrtni ostaci kidnapovanih i nestalih.Posebno što smo mi kao udruženje preko svojih izvora, preko porodica svedoka, očevidaca ali i Komisije za nestala lica Vlade Srbije doznačili potencijalne masovne i pojedinačne grobnice. Nijedna nije istražena. Postoje tehničke mogućnosti. To su nam rekli i ljudi iz jedinice za istragu ratnih zločina Euleksa. Da postoje uređaji koji mogu da pokažu na dubini do 25 metara da li se tu nalaze ostaci ljudskih kostiju. Mi smo stvarno bili skeptici kad je ta istraga poverena Euleksu. Mi smo se zalagali da to budu Ujedinjene nacije, njihov tim. Šta je taj tim radio tri godine? Do čega su onda došli ako nisu mogli da nađu nijedno mesto gde je neko sa spiska nestalih bačen?
Međutim, saopštava se da optužbe mogu da budu pokrenute protiv „velikih“ ljudi iz redova bivše OVK…
Možda to ne znaju ljudi sa strane, ali mi sa Kosova i Metohije znamo ko su bili komandanti takozvane Oslobodilačke vojske Kosova. To su bukvalno ljudi koji čine aktuelni, državni i politički vrh te etnički čiste države koju su dole stvorili, koju oni zovu država Kosovo. Pa i „žuta kuća“ koja je samo sinonim za trgovinu ljudskim organima! Jer to je samo jedno mesto. Takvih mesta je sigurno bilo više u Albaniji nego na Kosovu i Metohiji, jer su tamo bili zaštićeniji.
Tužilaštvo Srbije za ratne zločine uvek se pozitivno odazivalo o delatnosti Vilijamsonovog tima, govorilo je o saradnji…
Vi se sami sećate kako su sve televizije, sve novine… kako to nije silazilo sa stranica štampe kad je bio zaštićeni svedok u pitanju. Više ne znamo da li je on i dalje zaštićeni svedok, da li je živ, da li je Vilijamson s njim razgovarao, da li je koristio nešto od tih podataka? Da li je uvažio nešto od tih podataka? Priče da je neko u nečemu napredovao nama više ne znače ništa. Nama je napredak kad se napravi dobra optužnica koja je dobro obrazložena, sa dobrim dokazima, da neko može na osnovu toga da bude procesuiran.
Da dodamo da se povodom slučaja trgovine organima u Srbiji najviše plaše takozvane selektivne pravde. Kako je istakao predsednik odbora Skupštine Srbije za Kosovo i Metohiju Milovan Drecun, treba čekati prve zvanične optužbe, posle čega će se videti da li će pravosuđe ići do kraja i da li će se na optuženičkoj klupi naći oni na kojima je najveća odgovornost. Kao najveći stručnjak za terorizam na Kosovu, gospodin Drecun verovatno bi mogao da navede ova imena. Kao visoki političar, nažalost, ne može.
Trgovina ljudima – jedan od najgorih zločina protiv čovječanstva
Ipak, pojedine nestale osobe ne pronađu utočište u sigurnim skloništima, već ‘padaju’ u ruke protagonistima trgovine ljudima, jednog od najgorih zločina našeg doba. Muškarci su najčešće žrtve zbog prisilnog rada, žene zbog prostitucije, a djeca zbog prosjačenja i prodaje obiteljima bez djece. U najblažim oblicima osobe se prodaju novim ‘vlasnicima’, ali mnoge završavaju kao žrtve trgovanja ljudskim organima.
Žrtve se ubijaju zbog prodaje organa
Trgovina ljudskim organima.
Trgovina ljudskim organima.
Trgovci ljudima do žrtava dolaze na različite načine. Takav oblik organiziranog kriminala često se krije iza primamljivih oglasa o dobro plaćenim poslovima u inozemstvu. Žrtve se prijevarom odvode iz mjesta prebivališta u inozemstvo, oduzimaju im se dokumenti i prisiljava ih se na razne poslove.
Pojedine žrtve nikada niti ne stignu na mjesto odredišta, već ih se na putu često preprodaje i siluje, a često budu i ubijene i operirane kako bi kriminalci mogli zaraditi na njihovim organima. Najčešća mjesta eksploatacije su ulice, noćni klubovi, diskoteke, restorani, tvornice, privatni posjedi, stanovi i kuće.
Uz osobe koje su otišle u inozemstvo i ne zna im se mjesto prebivališta, na navedenom policijskom popisu našla se i jedna starica koja je zadnji put viđena kada je, od ljudi koji su kupili njenu kuću, primala veću količinu novca. Nestanci Violete Lisse iz Varaždina i Marije Gebauer dogodili su se nakon što su prodali nekretnine te su u vrijeme nestanka raspolagali s pozamašnom količinom novca.
Iz policije saznajemo kako je koristoljublje jedan od najčešćih motiva kriminalnog djelovanja te da se nestanak pojedinih osoba dovodi u izravnu vezu s količinom novca koje su u vrijeme nestanka posjedovali.
Bijeg od obitelji zbog nesretne ljubavi
No, ljudi ne nestaju samo zbog materijalnih razloga. Kao česte razloge nestanka, policija u službenim statistikama navodi bijeg od obitelji, nesretne ljubavi, financijske dugove, amneziju ili iznenadno duševno oboljenje, a većinom se “izgubljeni“ nakon nekog vremena sami vrate kući.
Kako policija svake godine zaprima i do tisuću prijava nestalih osoba, iscrpna kriminalistička obrada se provodi samo kad je riječ o nestanku pod sumnjivim okolnostima jer se u samo nekoliko slučajeva godišnje utvrdi da je nestala osoba žrtva kažnjivog djela. To je nova policijska praksa jer su se još 80.-tih godina slučajevi nestanaka vodili kao ubojstva.
Vidovnjaci i gatare pružaju lažnu nadu obiteljima nestalih
ZAŠTO SE TRGUJE LJUDIMA?
Zbog:
prisilne prostitucije
pornografije
seksualnog turizma i zabave
nezakonitog zapošljavanja
robovskog rada
prosjačenja
lažnog usvajanja
lažnog i prisilnog braka
trgovine ljudskim organima
Obitelji nestalih osoba nerijetko su ‘bombardirane’ i pozivima vidovnjaka i gatara koji im nude svoje nadnaravne sposobnosti u potrazi za voljenom osobom. Tako su se i suprugu nestale Maje Bibić na njegov mobitel, koji je objavljen u medijima već javili vidovnjaci i astrolozi, nudeći mu usluge u potrazi.
Već klasično konzervativna policija poručuje kako je traženje pomoći od vidovnjaka u krajnju ruku bespotrebno jer osim što nikoga nisu nikada pronašli, pružaju lažnu nadu, i obitelji nestalih osoba olakšavaju za velike novčane iznose.
Povezivanje nestalih osoba s različitim vjerskim i drugim sektama također nije strana pojava u Hrvatskoj. Smatra se da osobe iz uništenih ili ugroženih društvenih zajednica s potrebom osjećaja pripadnosti, sklonište pronalaze uglavnom u religioznim utočištima u kojima osjećaju sigurnost i zaštitu.
stotine osoba godišnje nestane u Hrvatskoj pod čudnim okolnostima.Mnoge su žrtve trgovine ljudima,a mnoge pronađu utočište u raznim sektama.
Prije više od mjesec dana, točnije 28. prosinca ujutro, nestala je 35-godišnja Maja Bibić iz Rijeke, a posljednji put je viđena tog dana u Ulici Ante Kovačića na Kozali. U međuvremenu je Novi List objavio informaciju da se Bibić javila telefonom i rekla da je s njom sve u najboljem redu, no ona se svojoj zabrinutoj obitelji još uvijek nije javila. Riječka policija, osim što nam je potvrdila kako se žena javila jednoj tiskovini, još uvijek nema novih saznanja o tom slučaju.
Maja Bibić pronašla ‘utočište’ u istarskoj sekti?
o, prema saznanjima jednih dnevnih novina suprug nestale žene Denis Bibić smatra da je Maja živa te da se priklonila nekoj sekti koja je iskoristila njeno labilno psihičko stanje i depresiju. Sumnja da se nalazi negdje na području Istre jer je istraživanjem došao do saznanja da se u tim krajevima okupljaju razne sekte, udruge i organizacije koje na osamljenim mjestima izvan većih naselja imaju svoje “utočište“. Maja je koristila dva mobitela, no u trenutku nestanka oba su bila isključena.
‘Zadnji put viđen dok je čekao autobus za Rijeku’
Misteriozni nestanci Hrvata postali su uobičajeni. Nestale osobe su u najgorim slučajevima žrtve nasilja i najčešće se pronađu mrtve. No, na MUP-ovom popisu nestalih osoba nalaze se i mnoge osobe koje su nestale pod čudnim okolnostima i čija je sudbina već godinama nepoznata.
Mario Zoia (75) nestao je 25. veljače 2002. godine, a zadnji put je bio viđen u mjestu Draga, gdje je čekao autobus prema Rijeci. Slavko Mijić (47) kapetan broda Guanaraba nestao je 21. veljače prošle godine dok je njegov brod plovio na relaciji Antwerpen – Rio Grande. Njegova tri oficira su ga posljednji put vidjela na mostu broda. Od tada mu se gubi svaki trag.
Najviše Hrvata nestalo za vrijeme Domovinskog rata
Na policijskom popisu nalazi se još i 55 fotografija nestalih osoba diljem Hrvatske, no realan broj je puno veći. Neke od tih osoba nestale su još davne 1983. godine u Rijeci, a najveći broj nestalih osoba prijavljen je u Zagrebu, Osijeku i Rijeci, što nije nimalo čudno s obzirom da su to jedni od najvećih gradova u Hrvatskoj. Pričajući o razdoblju, najviše prijava nestalih osoba u policijskim postajama zabilježeno je za vrijeme Domovinskog rata, posebice 1991. godine.
POPIS NESTALIH OSOBA POGLEDAJTE OVDJE.