Tresla se gora, rodio se miš

Piše: Jevgenij Krutikov 

Svaka vojno-politička operacija mora imati operativni cilj. Ne fantomski (“idemo na Mars i ubijmo sve Marsovce”), već jasno definisan cilj na papiru. Ili više ciljeva. Ako nemamo cilj, onda je riječ o sitnim političkim igricama, koje po pravilu vode ka pogoršanju situacije na terenu.

Kao osnovni cilj imenovano je uništavanje “infrastrukture za proizvodnju hemijskog oružja” u Siriji. Međutim, već na početku moram da kažem da ona – ne postoji. Cio sistem za proizvodnju hemijskog oružja, te njegovog čuvanja i skladištenja, uništen je već  2013. godine. To jest, praktična svrha raketnog napada na Siriju izvorno je bila fantomska.

Rezultat – spaljene su dvije šupe i banja. Najgabaritniji cilj je bilo zdanje istraživačkog instituta u predgrađu Damaska, Barsea, i teško je oštećeno. Bilo ga je nemoguće promašiti. To je ogromna betonska kamena struktura u obliku poluokruga na stijeni visine od oko 50 metara. Unutra su bazeni, posebne prostorije za odmor studenata i naučnika, amfiteatri, laboratorije i hotel za studente. To sigurno nije mjesto za proizvodnju hemijskog oružja. Ali, sigurno je to da jeste – banja!!!

Postavljanje ciljeva smatra se najvažnijim korakom pri izvođenju ovakvih napada, a Amerikancima je zaista trebalo mnogo vremena da ih i definišu. “Veliki broj ciljeva”, “kompleksan udarac” – čitava ova napuvana, verbalna slika koju su danima stvarali u javnosti, obesmišljena je pokušajem da se ostvari nemoguće: izvršili su napad na desetine dobro opremljenih meta sa zastarjelim raketama. Nekoliko aerodroma, jednostavno, potpuno je neutralisalo napad Tomahavka, a i ostali, sve u svemu, nijesu loše prošli. Dvije nedjelje nametanja američke vojne sile rezultirale su blijedim napadom “muvaricom”, koji je pokazao zamor cijelog američkog vojnog sistema. Sa istim uspjehom i rezultatima mogli su gađati skupim raketama i ptice, proglašavajući ova pernata stvorenja za iskonske neprijatelje demokratije.

Rezultate ovog udara tek treba procijeniti. Srbi 1999. godine jednostavno nijesu imali efikasan sistem zaštite, u Jugoslaviji nije postojao ni zastarjeli sistem PVO. U Siriji, a posebno oko Damaska, sistem vazdušne odbrane je stvaran godinama. Ono što se dogodilo sada nije čudo, već rezultat ratovanja koji se odvijao u Siriji, i preko Sirije. Ljudi su naučili da se bore, čak, i u stanju potpunog kolapsa.

U savremenoj propagandi i političkoj stvarnosti nemoguće je objasniti gledaocima TV kanala Si-En-En da, u stvari, nije bilo nikakvog napada hemijskim oružjem. Hajde da zatražimo od osoblja američke ambasade da nam objasne gdje su sada, nakon što su ruski specijalci očistili Dumu, svi ti pripadnici “Bijelih šljemova”, koji su prije nedjelju dana organizovali “izložbe”, fotografišući se sa natpisima: “Patim za Dumom.” Mislim da su svi ovi ljudi mirno otišli u Džerablus, jednostavno skinuvši svoje bijele šljemove, ostavši u maskirnim uniformama. Nijedan njihov član, tokom oslobađanja Dume, nije stradao.

Ipak, američka propagandna mašina neće odustati od hvalospjeva kako je  napad bio veličanstven, i kako su postavljeni ciljevi ispunjeni. A, djelimično su, čak, i u pravu: nakon ovog napada na Siriju, sigurno neće biti upotrebe hemijskog oružja – kao što je nije bilo ni ranije.

Samo, Amerikanci u ovome nemaju nikakvog udjela.

Izvor: IZVESTIЯ