Tranzit cigareta

Odavno je poznata stvar da kada jedan čovjek ubije drugog čovjeka, to je zločin, a kada političar ubije milion ljudi onda je to samo rat. Ako lopov obije trafiku, to je pljačka i on ide na robiju, ali ako država opljačka građane, onda su to evroatlantske integracije, reforme, tranzicije, privatizacije, „tranzit cigareta”, pa državni lopovi ostaju nekažnjeni.

Vremena se mijenjaju, pa se „tranzit cigareta”, koji se ta ko zvao dok je na čelu hobotnice pipke puštao Gospodar, uz učešće državnih organa Crne Gore, sada zove šverc cigareta. Zato su Ranko Martinović, Brano Pejović i Sefer Lani osuđeni, jer su se „na području Bara i Kotora, bavili prodajom i prenošenjem cigareta izbjegavajući mjere carinskog nadzora”, skladišteći ih u „bescarinskom skladištu u luci Bar”. Još su „lažno prikazivali da se radi o tranzitu i da je vlasnik robe preduzeće u Albaniji”, a cigarete nijesu odlazile u „inostranstvo, već na otvoreno more”. Optužnica je tvrdila da su optuženi „na organizovan način izvršili krivično djelo krijumčarenje u sticaju sa krivičnim djelom zloupotreba službenog položaja”.

I kakva je razlika između Milovog „tranzita cigareta” i ovog šverca?

Naime, dok se Gospodar Milo bogatio švercom cigareta pod diplomatskom šifrom „tranzit cigareta”, trpajući u svoj džep „četiri od pet paklica”, kako je tvrdio italijanski tužilac za borbu protiv mafije Đuzepe Šelzi, to se zvalo „tranzit” koji je takođe išao preko bescarinskog skladišta u Baru, a italijanski gliseri, koje su vozili „italijanski turisti”, a ne domaći šverceri, punili su gorivo u bokokotorskom zalivu na pumpi u privatnoj luci, kod jednog danas poznatog bankara (čije privatne gubitke u banci pokriva država Crna Gora iz buceta koji puni sirotinja Montenegra), po četiri marke za litar, umjesto jedne po zvaničnoj cijeni. „Italijanski turisti” su bili ucijenjeni, jer ako ne bi gorivo tu točili, onda ne bi dobili ni „turističke“ dozvole za boravak, kao i kod sina jednog „balkanskog kasapina” na „pumpi“ u Herceg Novom, dok je otac tog „nosača gajbica” bio za Gospodara „najbolje što se nama moglo dogoditi”.

Sin je ‘najuren, kada su se razišli njegov otac i Gospodar koji je prihvatio ponudu engleske obavještajne službe MI6, a što je prethodno odbio Momir Bulatović, da radi protiv svoje zemlje i da se namiruje iz šverca cigareta. Gospodar je u carinskim dostavnicama takođe lažno prikazivao da cigarete idu u Albaniju, ali su cigarete završavale u Italiji. Gospodar je plasirao neocarinjenu robu na italijansko tržište, baš kao i ova trojica na crnogorsko. Italijanski tužioci su tvrdili isto što sada crnogorski, odnosno da je riječ o organizovanom kriminalu, a pošto su to radili Gospodar, carinske i policijske službe Crne Gore, to je i zloupotreba službenog položaja, uz kršenje ondašnjih jugoslovenskih propisa.

Kviz pitanje je kakva je razlika između ove trojice što će da leže na robiji i Gospodara i njegovih saučesnika koji neće da leže na robiji, a lijepo su pobrojani u Šelsijevoj optužnici na 400 stranica (privremeno arhiviranoj da bi se ucjenjivao Gospodar njenim aktiviranjem, ako ne bude slijepo slušao svoje evroatlantske gazde)? Ista roba, isto more, isti prekršaji, jednako trpanje para u privatni džep, ista mjesta, Albanija, Bar. Zašto onda da robijaju samo ova trojica, a ne i Gospodar sa saučesnici (osim „italijanskih turista”)? Štaviše, ova trojica nijesu nikoga izdala, a Gospodar je izdao srpski narod, kosovski zavjet, Srpsku pravoslavnu crkvu, pretke. Boga. Pa, što su ova trojica uhapšena, a Gospodar nije?

E, to smo objasnili u uvodu.

(AUTOR JE NEKADAŠNJI GENERALNI KONZUL SRJ U BARIJU)