To može samo jedan čovjek: Kako se Srbija izborila za svoje nacionalne interese na putu od Vašingtona do Moskve

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ovih dana prelazi puteve koji simbolično oslikavaju složenu poziciju Srbije između Istoka i Zapada. Od prekinute posjete Vašingtonu do zvaničnog puta u Moskvu, dešavanja u samom vrhu srpske spoljne politike u proteklim nedjeljama ponovo su otvorila pitanja o geopolitičkom pozicioniranju zemlje i njenom nastojanju da održi kurs u nestabilnom međunarodnom okruženju. Takođe pokazuje, da samo jedan čovjek, može da se bori i istraje u toj borbi za nacionalne interese Srbije, a to je upravo predsjednik Vučić.

Posjeta Vašingtonu, planirana krajem aprila, prekinuta je iz zdravstvenih razloga. Predsjednik je nakon zdravstvene konsultacije odlučio da se vrati u Beograd prije zakazanih susreta, među kojima je bio i neformalni sastanak sa predsjednikom SAD Donaldom Trampom. To je bilo dovoljno da u domaćem javnom prostoru ožive spekulacije o „porukama“ iz Vašingtona i navodnim diplomatskim zahlađenjima. Međutim, zvanične informacije i potvrde iz kabineta predsjednika, kao i naknadne izjave samog Vučića, ukazale su da je riječ o zdravstvenom a ne o političkom signalu.

Podsjetimo, Bijela kuća je takođe demantovala da se radilo o bilo kakvoj zabrani Vučićevog prijema, ili odbijanja Trampa da se susretne s njim već da su razlozi zdravstveni.

Nova tačka u diplomatskom kalendaru je put u Moskvu, gdje će Vučić učestvovati na svečanostima povodom 9. maja, Dana pobjede nad fašizmom. Avion predsjednika zadržan je juče u Bakuu, u Azerbejdžanu, zbog zatvaranja ruskog vazdušnog prostora nakon ukrajinskih dronskih napada u okolini Moskve. Iako je ovo izazvalo kratkotrajnu neizvjesnost, let je nastavljen po otvaranju vazdušnih ruta, čime su izbjegnute dodatne spekulacije.

Ipak, sam odlazak u Moskvu usred rata u Ukrajini nosi značajne implikacije. EU je u više navrata pozivala zemlje kandidate da se uzdrže od simboličnih gestova podrške Rusiji u vrijeme sankcija i konflikta. Srbija, koja se nalazi u procesu pregovora sa EU, ali istovremeno održava tradicionalno bliske odnose sa Rusijom, pokušava da balansira bez formalnog svrstavanja.

Najava susreta Vučića sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom na marginama obilježavanja 9. maja otvara prostor za razgovore o energetskoj saradnji, posebno u svjetlu isteka ugovora o isporuci gasa. Odluke koje proizilaze iz tog sastanka potencijalno će imati dugoročne efekte na energetsku bezbjednost Srbije.

Sve ovo dešava se u trenutku kada se unutar političke scene Srbije pojačavaju kritike u vezi sa transparentnošću donošenja odluka u oblasti spoljne politike. S jedne strane, zvaničnici govore o zaštiti nacionalnih interesa, a s druge – pojedini opozicioni glasovi tvrde da se time odugovlači stvarno opredjeljenje.

Iako su određene teorije i glasine u vezi sa Vučićevim kretanjima dobile veliku pažnju u javnosti, događaji koji su uslijedili – od povratka iz SAD do regularnog nastavka puta ka Moskvi – ukazuju da se najveći dio njih nije pokazao utemeljenim u činjenicama. Istovremeno, diplomatski potezi ukazuju na nastojanje da se uprkos geopolitičkim turbulencijama očuva manevarski prostor u odnosima sa svim ključnim akterima.

Put između Vašingtona i Moskve, u diplomatskom i stvarnom smislu, tako ostaje trasa kojom se Srbija kreće oprezno – ponekad pod pritiskom, ponekad pod optužbama za nedosljednost – ali i dalje tražeći prostor za artikulaciju sopstvenih prioriteta.

U kakvoj mjeri će taj balans biti održiv, pokazaće naredni mjeseci.