Tesla, jedan i naš
Piše: Emilo Labudović
Svaki narod u svom rodoslovu ima pretka koji je razdelnica, kamen međaš i svetionik prema kojem se, i po najvećoj buri, usmjerava trošni narodni čamac. Ali, samo su Srbi jedan od rijetkih naroda čiji je jedan od predaka najsvjetlija zvijezda na nebu čovječanstva, čovjek koji je razagnao tamu i, kao Božji izaslanik reako „neka bude svjetlost“! I bi svjetlost. I to malo čobanče iz Like, koje je potom izraslo u gorostasa svijeta, rođeno je na današnji dan. Ali, narod iz kojeg je ponikao danas slavi neke svoje druge pretke, prinčeve tame i posrnuća, tako da se pitam jesmo li mi uopšte dostojni da ga zovemo našim i nas imenujemo njegovim? Ali dokle god trajemo, i poslednjem Srbinu Nikola Tesla biće ime i prezime. I tačka.
