Teški dani na austrijsko-mađarskoj granici, među srpskim putnicima trudnica i teški bubrežni bolesnik
1 min read
Sa austrijsko-mađarske granice (Foto: Novosti)
Trideset i šest državljana Srbije, raspoređenih u petnaestak vozila sa srpskim registarskim tablicama, od 19. marta je blokirano na ničijoj zemlji, između Austrije i Mađarske, kod graničnog prelaza Nikeldorf. Među putnicima je i Biljana Gnjatić Desnica (28), u petom mjesecu trudnoće, a do nedjelje je bila i porodica sa bebom, ali su ih Austrijanci pustili da se vrate u Beč, javljaju Novosti.
„Svi se smrzavamo u kolima, noćas je bilo minus šest stepeni. Gladni smo i prljavi, pet dana se nismo kupali. Ja sam u vozilu sa roditeljima, koja sam iz Njemačke, gdje radim, kada je proglašena pandemija, požurila da se vratim u Despotovo, jer tamo nemaju zdravstveno osiguranje. Na ovaj prelaz smo stigli u četvrtak, u pet ujutro, ali nas već nisu puštali da uđemo u Mađarsku, iako je Srbija tek u petak, u osam, zatvorila granice. Kolona je bila ogromna – kaže Biljana za Novosti.
Ona dodaje da je u kombiju, pored nje, težak bubrežni bolesnik, koji već danima mokri krv. U koloni je bilo prvog dana oko 250 ljudi, ali su Austrijanci na kraju ipak pustili one sa austrijskim papirima da se vrate. I dok su Srbi čekali u kolima, Bugari i Rumuni su nesmetano prolazili, javljaju Novosti.
„Mađari su nam rekli da bi nas najrađe pustili da prođemo, ali da ne možemo da uđemo u Srbiju. Sve vrijeme nas čuva austrijska policija. U početku smo dobijali tri puta dnevno po jednu kiflu sa nekim namazom, i mogli smo da kupimo nešto u marketu, u obližnjem selu i na pumpi. Sada nam više ni to ne daju, pa ne znamo kako ćemo se grijati kad nam nestane goriva. Ovo je humanitarna katastrofa! Obišli su nas u nedelju službenici naše ambasade i pitali šta treba. Rekla sam da oni imaju čak i maske, a da se mi danima ne kupamo, nemamo gdje ruke da operemo, niti valjano da idemo u toalet. Službenik je pitao da li da skine i da mi da svoju masku. Službenica do njega se smijala. Osjetila sam se poniženo – kaže Biljana.
U koloni je i Boško Šušnjar (58), Somborac, moler po profesiji, inače dijabetičar, čija se kćerka Marina Kusić, javila našoj redakciji.
„Tata je otišao sa još nekim kolegama u Nemačku, krajem januara, na mjesec dana. Dobili su privremeni posao. Otišao je da zaradi pare za sestrinu svadbu. Do poslednjeg časa poslodavac iz Štutgarta nije htio da ih pusti nazad, prijeteći da im neće isplatiti zaradu ni za februar, ni za mart. Na kraju im je podijelio otkaze i na austrijsko-mađarskoj granici našli suse 19. marta, uveče, ali nisu uspjeli da prođu – kaže Marina za Novosti.
Kako objašnjava, svima ponestaje internet, hrana i voda, ljekovi, gorivo. S obzirom da više ne mogu ni do pumpe, neće moći da napune telefone, pa će izgubiti kontakt sa porodicom… Marina se obratila za pomoć Ministarstvu spoljnih poslova i ombudsmanu, reakcija se čeka.
Prema saznanju Novosti, na istom graničnom prelazu nalazi se i autobus sa šezdesetak građana Srbije i Crne Gore, među kojima ima i starijih putnika i hroničnih bolesnika. Građani Crne Gore očekuju od Vlade Crne Gore da uskoro pošalje avion po njih.
Sada ,posle svega što se desilo poslednjih nekoliko dana treba svima da je jasno da „zapad“ koji smo svi sanjali ,i uzimali za primer savršensta , ne postoji ,to je samo naša imaginacija . Kako može da se očekuje razumevanje,solidarnost ,emotivnost od država koje su svoju istoriju i budućnost izgradili na eksploataciji , porobljavanju i ponižavanju onih koji su samo želeli da budu „svoji na svome“ ? I danas im odlazimo na “ poklonjenje “ očekujuci da u njima probudimo čovekoljublje . Kakva zabluda , koliko dugo smo varali sebe ,verujući više tudjim očima i ušima. Probudimo se i okrenimo sebi i onima koji su nam po svemu bliski i bliži .Sav zapadnjački svet laži i iluzija raspao se za dve nedelje, kada se pokazalo da ih je sve ove decenije spajalo samo jedno – INTERES.