Terra Australis

Piše: Nikola Malović

Dijelimo se na one koji bi mogli da žive na ostrvu, i na one koji ne bi, u moru ostalih, nama tako slatkih ili pak nametnuh podjela.

Ostrvo je ovdje, bome, simbolično kazano. Može da bude i kuća, i stan, pa i soba, ako se tamo, zgađeni novom normalnošću, povučemo dobrovoljno, a može da bude i Mamula i Alkatraz, ako označava zatvor, mada može da bude veliko as a continent: kao Australija.

Australiju je, kaže oficijelni protestantski narativ, uloživši istraživački napor 1768-1771, brodom „Endeavour“ („Napor“), otkrio kapetan Džejms Kuk, i pravo Britanske imperije položio na nj.

Ipak, prvi istraživač Terre Australis bio je holandski admiral Viljem Janson, koji je 1606. godine, 164 prije Kuka, mapirao čak 320 kilometara sjeverozapadne obale Australije, sa željom da taj veliki komad geografije pridoda holandskoj kruni.

Po svoj su prilici Portugalci stigli prije Holanđana, već početkom 16. vijeka, o čemu svjedoče pronađeni portugalski topovi iz tog doba.

Postoje, takođe, tri porculanske kineske vaze s kartama na kojima se jasno vide prepoznatljive konture Australije. Na jednoj vazi iz polovine 15. v, koja se čuva na Tajvanu, iscrtana je istočna i jugoistočna obala, do regije današnjeg Melburna, s grubim konturama Tasmanije. Najviše se vidi na vazi iz 1477, čija mapa prikazuje Novi Zeland i Australiju.

Kako bilo, poznata nam je istorija ostrva-kontinenta nakon što je potpalo pod vlast Britanske imperije. Jedine ljude koji nisu znali za rat, tamošnje su Aboridžine proglasili životinjama, i do danas ih gotovo istrijebili. Da nije bilo aboridžinskog Vuka Karadžića, Bi Vongara (B. Wongar), svijet ne bi znao za kataloški broj nepočinstava uključujući i genocid koji su Britanci počinili nad Aboridžinima. Sve do 1981. mislilo se da je pisac i antropolog Bi Vongar – Aboridžin, jer je u knjigama prevedenim na mnoge svjetske jezike detaljno opisao život australijskih domorodaca. Živio je s njima i predano bilježio njihova usmena predanja. Tek kad je javno počeo da početkom 20. vijeka govori o stradanjima Srba, tek kad je počeo da povlači paralele u stradanju Aboridžina i Srba, saznalo se da je čovjek koji je imao podršku i Žan Pol Sarta i Semjuela Beketa i Petera Handkea… sve vrijeme Srbin, Sreten Božić, rođen 1932. u Gornjoj Trešnjevici kod Aranđelovca.

Bi Vongar je odlučio, imaće tome ne manje od 20 godina, da se nakon smrti druge supruge (prva mu je bila Aboridžinka) povuče na imanje blizu Melburna, te da piše u realativnoj izolaciji na svom  imanju, gdje mu društvo prave pripitomljeni divlji psi autralijske rase dingo, o kojima je takođe pisao. Vongarove je knjige u Srbiji objavila kuća Jasen. U Crnoj Gori ih, deceniju i po, jedina ima u ponudi hercegnovska Knjižara So.

Da li se Bi Vongar na nekadašnjem ali i današnjem zatvoru kontinentalnih razmjera našao unutar ginisovskog lokdauna u Melburnu, kada je ovaj grad bio zaključan 262 dana, počev od marta 2020, ja ne znam. Ali vidim u što se Melburn pretvorio, kad i cijeli kontinentalni zatvor – kroz prizmu skandala što se, po sred Božića 2022. zaplela oko Novaka Đokovića, devetostrukog rekordera po broju osvojenih tutula u „Rod Lejver areni“, na Australijan openu. Đoković je u trenutku pisanja ovog teksta zatočen u hotelu trošnog izgleda, „Park“, koji služi kao imigracioni pritvor za tražioce azila. Đoković je – na stranu sva lažn  a zvanična saopštenja – zapravo u zatvoru.

Kakvo je to nepočinstvo učinio najbolji teniser svijeta?

Nije se vakcinisao.

I samim tim u vodu padaju svi papiri kojima dokazuje inače legitimno medicinsko izuzeće, te postaje jedini zatočenik od 20-ak drugih imalaca potvrde o medicinskom izuzeću.

Danima je trajala agonija u vezi s tim kako tumačiti uslove pod kojima je Novak uspio da uđe na kontinent, kao da njegov tim vode SNS-ovci s diplomom Megatrenda, a ne profesionalci kojima nije mogao da zafali FT-1P – kako se u Srbiji pošalično kaže kada imaš sve – osim tog poslednjeg, ključnog papira.

Nacionalni teniski savez Australije, javljaju agencije, sa direktorom Australijan opena, „mogli bi da budu krivci jer su poslali svim igračima, i Đokoviću, pogrešne informacije o medicinskom izuzeću i učešću na Australijan openu“. Kako da ne. U ozbiljnim vremenima ovakva bi vijest bila nemoguća. Jer je do te mjere neozbiljna da ište u najmanju ruku ostavku direktora turnira, kad i momentalno puštanje Novaka Đokovića iz pritvora.

Ali, ne. Novak je uletio u zamku oda Imperije, jer se, budući da uporno odbija konac karijere kad i vakcinaciju, neprestano pojavljuje na terenima s ambicijom da iza sebe, sa 21 grend slem titulom najmanje, ostavi Rodžera Federera (20) i njegovog projektovanog suparnika Nadala (20), Španca milog bijeloj protestantskoj eliti, no nedovoljno otmenog da bi zlatnim slovima ostao upisan kao teniser Broj jedan svih vremena.

Nevakcinisani se Novak Đoković pojavio na najgorem mogućem planetarnom mjestu, jer je upravo Australija generisana da ga kolektivno mrzi zato što je kao ostrvski kontinent skoro pa dvije godine zatvorena zbog bauka k-19. Lakše je postati eho medijske hajke protiv svih nevakcinisanih koji unose smrt u ostrvski kazamat, negoli povjerovati u vjerodostojnost snimaka na kojima se vidi kako se obeshrabruju svi što još uvijek vole Noleta, od kojih se oduzimaju navijački natpisi, premda na njima ne piše ništa uvredljivo, nego se samo ohrabruje Đoković da uzme 10. trofej u Melburnu.

O tome se radi.

Na Božić 2022. Novaku se Đokoviću lomio um. Potrajaće dok saznamo da li je mogao da kaže, prije dolaska u trošni hotel „Park“, a u tri lepe, odlazim iz Australije! Ako Novaku ipak „dozvole“ da zaigra na Australijan openu, biće to zato što su specijalisti za mentalnu manipulaciju ocijenili da mu je osovina slomljena, te da ne može da pobijedi u očigledno namještenom turniru.

Ne znam samo koliko je moguće proučiti srpski inat.

Mnogo nas je koštao, ali bi ga trebalo sačuvati kao prilog svjetskoj kulturnoj baštini. Da nije srpskog inata, ne bi Novak Đoković, sam protiv elite, postao Broj 1. U trenutku slanja ovog teksta (ponedeljak, 01.30), na suđenju Đokoviću „došlo je do tehničkih problema“, pa se proces nije mogao pratiti putem video-linka, što baca još veću ljagu na najveći skandal u istoriji sporta. Ni ATP se nije oglasio!

U godini pred rat, svaki je simbol isplivao na površinu. Nema više slučajnosti. Ni oko istorije ostrva, ni oko Aboridžina, ni oko Bi Vongara, ni oko Melburna, ni oko ginisovskok lokdauna, ni oko jednog od četiri elitna teniska turnira, sa sve Đokovićem kao glavnim likom, da li globalne tragedije, da li globalne drame.

Minulih je dana u objektu „Park“ – imigracionom pritvoru za tražioce azila, na simboličkoj ravni ponižena Srbija. Niko ko je u Beogradu mogao da udari šakom o sto, nije udario šakom o sto.

Đoković se usudio i pričao protiv Rio Tinta, te širom svijeta raširene rudarske mreže koja se u godini od korone, 2020, izvinila Aboridžinima što im je u klisuri Jukan, u regiji Pilnara, uništila pećine sa artefaktima starim 46 hiljada godina. Zna Đoković da se i nama tako mogu uljudno izviniti, da se i njemu, kad izađe iz kazamata „Park“, mogu uljudno izviniti, jer izvinjenje a posteriori ne košta ništa.

Đoković uporno odbija da se povuče dok je još uvijek Broj 1.

Vjerujem da vjeruje kako još dugo to može da bude.

(Izvor: Pečat)