„Tako je govorio Malović“, sakupio Miloš Tripunović

Drugi put već, g. Miloš Tripunović, o kome ne znam skoro ništa, koga nikad nisam upoznao (premda planiramo da se sretnemo sada na Sajmu), šalje mi vlastite misli, jer ih je sakupio i skoro pa urednički posložio, te poslao. Hvala, Miloše!

Pazimo…

Veleizdajnik je obično jedan, rijetko u dvojini, okružen morem izdajnika koje je sam stvorio. Uvijek je u nekom nesvetom trojstvu zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Veleizdajnik se ne rađa, on to postaje. Veleizdajnik nikad nije student generacije. Pametan ili proslavi naciju, ili ga ubiju, ili se – zato što je pametan – povuče na vrijeme.

Glasati za dokazane zlikovce u sakoima s kravatama može samo neinteligentan čovjek, ili sitni šićardžija koji se nada radnom mjestu, ili pak onaj koji nije čuo da je demokratija krepala, te hita da po jubilarni stoti put ispadne magarac u očima potomstva, ako mu ga je Bog dao.

Države su nas napustile, ali mi ne smijemo njih.
Kad pogrešno skreneš na raskrsnici, svi putevi biće pogrešni.

Ko šta ima, to i pokazuje.

Naši predsjednici mjesnih zajednica, opština, republika, zavisni, kao navijeni trube da im je do Evrope vazda, iako Evropa zaudara koliko se raspada.

Ne napada Zapad Rusiju samo da bi je rasparčao u 17 državolikih djelova, nego zato da bi ubio Boga u njoj.

Srbija je čestica Rusije, kao što je Crna Gora čestica čestice, što Zapad i te kako zna.

Svaki svoga ubijmo subašu, simbolično. Prezrimo političare jer su, budući sluge okupatora, naši klasni i ideološki neprijatelji. Ako ih pak ne prezremo, onda dokazujemo da smo zavisni i mi, onda nam nema pomoći.

Tvorac je izuzetno izdašan kada prstopokazuje koliko je samo genijalan kao dizajner.

U koloniji demokratskog tipa nikakvih promjena ne može biti jer se izbori održavaju unutar paradigme koja jedino odgovara stranom faktoru, stvarnoj vlasti, a ne glasaču-građaninu.

Čovjek je blago samo dok je resurs, a resurs je dok zarađuje za režim.