Svetom Vasiliju Ostroškom

Piše: Batrić Bajo Kandić

Tebi pjevam Sveti oče,
Sine roda Srbinova,
Što te rodi i podiže,
Slavna zemlja Hercegova.

U pećini pod Ostrogom,
Đe tijelo tvoje bdije,
Đe ti kosti odmaraju,
Sveti oče Vasilije.

U Popovom ravnom polju,
Na sred sela Mrkonjića,
Rodilo se muško čedo,
U kući Jovanovića.

Kad mjeseci Galilejski,
Dobili su svoje ime,
Kažu da je Vuk Mandušić,
Rodio se iste zime.

Kraj godine kad bijaše,
Tije zimskih hladnih dana,
Jovanović Petar s Anom,
Zaljuljaće svog Stojana.

Od kuće ga odvojiše,
Kad je dvan`es ljeta ima,
U manastir u Zavali,
Kod svog strica Serafima.

Iz Tvrdoškog manastira,
Krenuo je kroza svijet,
Božji sluga svome rodu,
Koji neće nikad mrijet.

Na Svetoj je Gori bio,
U Rusiju zemlju iša,
Srpske zemlje na Balkanu,
Sve prešao i obiša.

Zli će ljudi da ga gone,
Mitropolit kad je posta,
Zbog pakosti ljudskog roda,
Nevolja je im`o dosta.

Teško breme podnosio,
A praštao sve ljudima,
Živio je sa tom misli,
Loših ljudi da ne ima.

Njemu Gospod Bog podari
Moći kakve niko nema,
A on božje ime slavi
Za vječni se život sprema.

Čuvao je srpsku vjeru,
Pod Ostrogom u pećini,
Molio se svevišnjemu
Da mu narod objedini.

I on molbom kod Gospoda,
U pećini vodu traži,
Sad tu vodu narod pije,
Svoje boli da ublaži.

U pećini s korom hljeba
Molitve je svakom dava,
Đe mu tamjan dušu kadi,
A vosak ga zagrijava.

Otomansko silno carstvo
Bojalo se praha toga,
I sa vojskom nisu mogli
Nikad stići do Ostroga.

I još milost tražio je,
Čitav život od Gospoda,
Tursko carstvo da proćera,
Sa ognjišta svoga roda.

Savio se u Ostrogu,
Kada šeset ljeta minu,
Ovaj pastir neumorni,
Ode Bogu na istinu.

I u bašti kod Gospoda,
I njegovog sina Hrista,
Sjedi monah Vasilije,
Kojemu je duša čista.

Sad dolazi narod njemu,
Jer u njemu čudo viđe,
Tu moć niko još do sada,
Pokazao nije niđe.

Iz svijeta cijeloga,
Sve ga vjere danas vole,
I od njega pomoć traže,
Svoje boli da prebole.

A njemu su svi jednaki,
Sve nacije i sve vjere,
Svakome će da pomogne,
Da sa sebe grijeh spere.

Bolesni ga mnogi traže,
Te im miče boli ljute,
I svakoga bolesnoga,
Pod svoje je svio skute.

Slava Bogu velikome,
Slava sinu njegovome,
Vasiliju svetom slava,
Što pod Ostrog milost dava!