Sužanj Do Kvon u raljama iluzionista i kreatora farse

Piše: Vojin Grubač

Minister unutrašnjih poslova Filip Adžić je javnosti dao nevjerovatnu izjavu, kako “misli da se unutar laptopa nalaze dokazi o poslovanju Spajića i Do Kvona”!?

Naravno, radi se o bitnom laptopu koji je između nekoliko laptopova i telefona zaplijenjen južnokorejskom spekulantu.

Zbilja, šta znači to “misliti”!?

Reklo bi se da u ovom slučaju Adžićevo “misliti” znači: “jako željeti”, “nadati se”, “žuditi” da će tamo zaista biti dokazi, kojih očito nema dok se ne “otvori laptop”? Zar je žudnja dio posla ministra?

A dotični spekulant je uhapšen dalekog 23. marta ove godine na aerodromu u Podgorici, što znači da mu za dva i po mjeseca niko nije “otvarao” te famozne laptopove. Zašto?

Otvaraće ih ovih dana, kažu!?

Podgorički Osnovni sud je 2. juna prihvatio jemstvo Do Kvona od 400.000 evra, da se brani sa slobode, uz zabranu napuštanja stana.

Jemstvo 400.000 evra za bjelosvjetsku pronevjeru tešku preko 40 milijardi dolara? Kako to?

A gdje su za svo to vrijeme bili sada važni laptopovi: kod Do Kvona da bi i dalje “poslove obavljao” ili su ipak bili zaplijenjeni a neotvarani? Zar to može biti?

Umjesto da su se u martu “otvorili” Do Kvonovi laptopovi i utvrdilo činjenično stanje, odjednom je dotični lik pred finiš izborne kampanje odlučio da napiše pismo (?!) koje je uputio premijeru Abazoviću, ministru pravde Kovaču i glavnom specijalnom tužiocu Novoviću?!

I odmah se postavlja pitanje: šta je motivisalo Do Kvona da napiše pismo i odakle mu izbor baš ovih adresa kao i tajminga i teme!?

Što sam nije “otvorio” laptop i pokazao “dokaze” zainteresovanima, umjesto što se “bacio” na nekakvo pisanje?

Elem, premijer Abazović je “poslije upoznavanja s pismom” ustvrdio da nije dobro ako je Spajić imao kontakte sa Do Kvonom”!? Nije valjda?

Reklo bi se da nije dobro što je Do Kvon pušten na slobodu za ništavnu kauciju uz uslov da ne napušta stan, što znači da su laptopovi uvijek bili na izvolte policiji ako su bili u stanu? Ili nisu bili u stanu? Gdje su bili, to je ključno pitanje?

Što laptopovi nisu otvoreni odmah poslije hapšenja u martu? Što ih Do Kvon sam nije otvorio umjesto pisanja pisma? Neka se ta enigma objasni javnosti umjesto “slaganja faca”.

Kako može biti da ministar Adžić sada kaže kako “misli da se unutar laptopa nalaze dokazi”! Misli!? Nada se!? Žudi!?

Time je ministar Adžić otvoreno priznao da pismo Do Kvona nije dokaz već verzija.

Neprovjerena varijanta, nedovoljna za sud ali itekako poželjna za nesuvislu političku eksploataciju.

Tačnije, za očiti politički kriminal koji se želi gurati još par dana do izborne šutnje, a može i dalje, na dan izbora jer su to “državni poslovi”?

Jedno je sigurno, namjera ove trapave i providne propagandne akcije nije u domenu traženja istine i zaštite državnog interesa.

Izgleda da se radi o bizarnoj spekulaciji kojoj je namjera provociranje neregularnosti izbora.

Očajničkom manevrisanju s ciljem spašavanja “političke čapre”.

Paničnom strahu od rezultata izbora zbog ubrzanog pada rejtinga političkih struktura koje učestvuju u ovoj predstavi koja ima moćne nijanse farse.

Šanse da im ovakva politička “brljanja i muljanja” donesu išta dobro na narednim izborima su nikakve, jer je sve što rade daleko u zoni antilogike.

Zbog toga i prijeti snagom bumeranga, da se svom silinom vrati kreatorima ove režirane farse i nosiocima političkog očaja.