Sud kao alat: Zašto neki krugovi u Sarajevu žele eliminaciju Dodika preko presude
Ilustracija IN4S
Kako je postalo jasno da Milorada Dodika nije moguće politički poraziti na izborima, dio sarajevske političke i medijske scene svoju energiju sve otvorenije usmjerava na pravosudne institucije, pokušavajući da kroz pritiske i instrumentalizaciju suda postigne ono što nije moguće demokratski – uklanjanje legitimno izabranog predsjednika Republike Srpske sa političke scene.
Nakon što su svi pokušaji političke eliminacije Milorada Dodika – od uvođenja sankcija do pritisaka na članove njegove porodice – ostali bez konkretnog efekta, izgleda da je fokus sada preusmjeren na pravosudne institucije kao sredstvo postizanja tog cilja.
Prema istraživanjima javnog mnjenja u Republici Srpskoj, Dodik i Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) uživaju snažnu, gotovo duplu prednost u odnosu na sve opozicione subjekte. Ta stabilna podrška birača, u kombinaciji sa dubokim podjelama i slabostima opozicije, dovela je do toga da pojedini međunarodni akteri počnu prihvatati saradnju s Dodikom kao političarem sa dugogodišnjim iskustvom i nesumnjivim legitimitetom.
S druge strane, dio političkih krugova u Sarajevu nikako ne može prihvatiti ovakav razvoj situacije. Pošto opozicija u Republici Srpskoj nije u stanju da ga pobijedi na izborima, sve se više računa na sud kao instrument eliminacije.
U tom kontekstu treba posmatrati i postupak po žalbi na prvostepenu presudu kojom je Dodik osuđen na godinu dana zatvora (s mogućnošću da se kazna zamjeni novčanom) i desetogodišnju zabranu obavljanja svih izvršnih funkcija u BiH. Upravo ova zabrana predstavlja ključnu tačku, jer je dio bošnjačkih političara vidi kao sredstvo trajne političke eliminacije predsjednika Republike Srpske.
O žalbi će odlučivati tročlano vijeće, u kojem su dvojica od trojice sudija bošnjačke nacionalnosti. Prema saznanjima izvora iz Sarajeva, na njih se vrši intenzivan politički pritisak da se prvostepena presuda potvrdi, što bi faktički značilo izbacivanje Dodika iz političkog života.
Iako ne treba prejudicirati sudsku odluku, ostaje da se vidi hoće li prevagnuti pravo ili politička računica. Odluka suda u ovom slučaju neće biti samo pravna, već i duboko politička – i pokazatelj u kojem pravcu ide BiH.
Hajde budimo objektivni i stavimo na stranu (ne)demokratske, (ne)ustavne i sudske postupke muslimansko-hrvatske politicke klike, nelegitimnog visokig predstavnika Smita. Dodik ce morati da napusti politicku scenu kad tada, milom ili silom – bolje je milom. Jedini razlog koji ga odrzava je taj sto su srbi u Republici Srpskoj matirani politikom njegove stranke, odnosno strahom svog sopstvenog opstanka stvorenim politickim manipulacijama i nepostojanju politicke alternative (druge stranke iz opozicije) koja bi im mogla zagarantovati borbu za opstanak Republike Srpske.
Demokratija, bez obzira na kom je nivou svoje evolucije zapadnog liberation tipa(demokratija liberalne manjine), podrazumjeva regularne periodicne smjene, obicno dvaju dominantnih stranaka, dok ostale permanentno opozicijske balansiraju odnos snaga medju njima svojim koalicijskim dogovorima u skladu sa svojim trenutnim interesima.
Republika Srpska nije nicija privatna „prcija“, kao sto nije niti smije biti samo jedan dio muslimansko-hrvatske politicke unitarne cjeline nad kojom bi muslimani imali potpunu institucionalnu dominaciju i kontrolu.
U ovakvim okolnostima ocitog politickog nasilja iz politicki centara muslimana u koaliciji sa hrvatskim uz punu podrsku tzv „kolektivnog Zapada“, sa slabom podrskom politicki i geopoliticki neopredjeljene-nestabilne Srbije, i „udaljene“ pomoci Rusije koja tradicionalno uvijek kasni kao „Marko Kraljevic“, Dodik i partija kojoj pripada mora razmisljati o smjeni – mirno, sabrano i na vrijeme. To im nalaze moralna obaveza i odgovornost prema Repblici Srpskoj, a pre svega prema srpskom narodu na kome pociva drzava i njihova vlast.
Bez obzira kakav ce biti ishod ovog sudskog nametnutog i politicki isceniranog procesa – da li ce prevagnuti pravda i pravo ili politicka nepravda i racunica – Dodik zarad opstanka Republike Srpske mora ustupiti mjesto drugom „Dodiku“ koji ce nastaviti ideju Srpske, ali na bolji i uspjesniji nacin.