,,Strange Days’’: O jednoj pjesmi (VIDEO)

Nikada pjesma,,Strange Days“ nije zavrijedila pažnju niti joj se pridavao značaj kao nekim drugim temama iz opusa grupe The Doors. To je stvar koja je nekako stajala sa strane, a možda su od nje ,,bježali’’ i iskreni ljubitelji The Doors, svi oni koji u nekoj pjesmi traže makar i zrno zadovoljstva, nade, pozitivnog… Toga nema u ovoj temi koja je kao rijetko koja ogoljela nemoć da se na oba svijeta bude ,,podjednak’’, isti, visok, gord i hrabar. I koja je najiskrenije predstavila njenog autora, sklonog lutanjima, bježanjima i odlascima. I nadvisila autora. Pjesma koja se često zaobilazi, jer je u prirodi ljudi da izbjegavaju teme koje zadiru u suštinu.

Ima po dio svega što sam rekao i u ,,Summer’s Almost Gone’’ i ,,Indian Summer’’, i tu se čelo u čelo sudaraju prolaznost i nepovrat, ali to je ipak neka druga priča. Apsolutno je nezahvalno pisati o jednoj pjesmi, jer je ona, u većini slučajeva, dio neke šire priče i koncepta, ali ,,Strange Days“ je odlutala sa toga (istoimenog) albuma, kao što bi uostalom i sa svakog drugog, boljeg ili lošijeg, svejedno. Taj korak koji se nekontrolisano kotrlja i ,,sluti’’ od samog početka i Manzarekova klavijatura koja tako maestralno pokušava da poveže neuhvatljivo.

Pjesma s kojom se odlazi bez osvrtanja…