Stjepović: Nije prljava politika već ljudi koji se decenijama bezuspješno bave njom

“Čovjek treba da teži vlastitoj sreći, ali je još veći zadatak da pokuša da i zajednicu učini srećnom. Svrha države je ta sreća njenih građana.” riječi su čuvenog Aristotela – čovjeka koji ovakvim shvatanjem svrhe države, istaknutim još prije skoro 2400 godina, valjda nije imao namjeru da udari na temelje “naše mlade demokratije”!?, izjavio je Duško Stjepović, član Statutarne komisije Demokratske Crne Gore.

„Mada, imajući u vidu groteskne elemente u običaju pomenutih “naših” političkih filozofa da, u nedostatku odgovora na konkretna pitanja u vezi sa teškom socio-ekonomskom dramom koju ogromna većina građana preživljava, proglase za državne neprijatelje sve one koji se bore da država i pojedinci koji je vode zaista imaju svrhu da građane učine srećnima, ne bih bio iznenađen da i Aristotela uvrste u tu grupu“, kaže Stjepović.

On dodaje da su možda i sami sebe ubijedili da umrli koje upisuju u birački spisak zaista izlaze na glasanje, pa i njega upišu i pripreme mu klopku u vidu nekoliko poznatih pitanja: “Što tebe interesuje kolika je stopa zaposlenosti, ima li partijskog zapošljavanja, koliki je stepen vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, nego da mi vidimo – jesi li za bjelaše ili zelenaše, četnike ili partizane, za NATO ili protiv njega? Kojom verzijom grčkog alfabeta zapisuješ te tvoje mudre misli – sa 24 ili 26 slova? I kako je uopšte smjelo da ti padne na pamet da teoretišeš o politici u njenom čistom obliku?”

Stjpović se pita daa li se sadržaj pojma politike koju vode „izabrani predstavnici građana“ uopšte poklapa sa sadržajem pojma politike koju je pomenuti grčki filozof definisao kao nauku o životu? „Do kada misle građani da dopuštaju vrijeđanje inteligencije i dostojanstva koje im prirede „naši“ političari, naročito iz vladajućih partija, svaki put kad iz lično svojih, manjih ili većih, interesa (nerijetko dostojnih svakog prezira) zloupotrijebe svoje pozicije, pa to predstave kao vođenje državne politike?“

„Nikada nisam prihvatao shvatanje, iako ga razumijem zbog prethodnog, kako je politika „prljava stvar“. Ne. „Prljavi“ su ljudi kojima je povjereno da se bave tom stvari, a to čime se oni bave skoro da i nije politika, već izvrtanje ruglu svega što predstavlja ova plemenita nauka, čiji osnovni cilj bi trebalo da bude opšti interes“, ističe član Statutarne komisije Demokrata.

„Čovjek je i političko biće, reče toliko puta pominjani filozof, pa je, po mom shvatanju, neprirodno da se neko ne uključi u kreiranje sopstvenog života i boljeg života svoje zajednice. I zaista, neka se ovo shvati kao politički marketing – priključenje Demokratama već sada smatram za jednu od svojih najboljih odluka. Naročito mi je puno srce kad vidim da se mladost, treba li reći – konačno, digla na noge, potpomognuta neukaljanim iskustvom. Međutim, utoliko mi je neprijatnije kad vidim da su tu mladost „na nož“ dočekali neki, sa kojima bi, valjda, trebalo zajedno da gradimo bolje sjutra za građane. Da, mislim na neke iz te opozicije, koji nam svakog dana svojim perfidnim napadima žele „dobrodošlicu“ za ulazak u politiku. Ovi ataci, lišeni istine i činjenica, vrve od diskvalifikacija na račun naše mladosti i tobožnjeg neiskustva“, dodaje u saopštenju Stjepović.

Ističe da mu nije neshvatljiva njihova potreba da umjesto na vlast, nišanske sprave okrenu ka najmlađoj partiji, ali sa javne scene sačmom pucati po  Deklaraciji o stavljanju veta na podjele i nazivati se progresivnom snagom, snagom za promjene u društvu ili kako već, do ironije je kontradiktorno.

„I opet, kao po običaju, oni koji se hvale svojim ulaskom u politiku još u studentskim danima, pri čemu gordo ističu da im taj početak služi na čast, jedinu manu nam nalaze u našoj mladosti“.

Stjepović kaže da mladi ljudi moraju shvatiti da najviše i najbolje sami sebi mogu pomoći ukoliko ne prihvate da se bez podignutog glasa pomire sa situacijom u kojoj ih oni koje su birali da im otvore radna mjesta i omoguće zaposlenje u struci, šalju da, nakon godina studiranja i svakog drugog ulaganja u  svoje znanje i izgradnju svoje ličnosti, beru voće. „Ako, pak, odbiju da sudjeluju u tako nečemu pod očigledno prevarnim uslovima, upravo ti koji su ih doveli do takvog beznadežnog položaja, monstruoznom zamjenom teza, nazivaju ih neradnicima, dok su ti „odrti radnici“, za sebe i svoju novu kastu, čiji članovi često nemaju ni završenu srednju školu, prigrabili sve društveno bogatstvo i postavili sebe, članove svojih porodica i bližnje prijatelje na najplaćenija radna mjesta.“

„Ono što me raduje jeste lako provjerljiva činjenica da sve veći broj ljudi postaje svjestan krivice vlasti za njihov, čini se, bezizlazan socio-ekonomski položaj, a naročito sam ponosan što se velika većina njih koji shvataju da oni koji su ih tamo gurnuli nemaju ni želju, ni motiv, ni sposobnost da ih izvuku odatle, na dnevnoj bazi, u velikom broju, odlučuje da priđe ljudima koji to mogu i kojima vjeruju.  Na kraju, kome milo, kome krivo – pobjede, a ne podjele!“, zaključuje Stjepović u saopštenju.