Stega: Crnogorca izdajnika predajemo prokletstvu ”kako zločestivago Vuka Brankovića
Manastir Stanjevići
Na današnji dan, 6. avgustu 1796, na Cetinju Skupština crnogorskih starješina izglasala “Stegu”, prvi pisani zakonski akt u Crnoj Gori, kojim je izražen opštecrnogorski karakter oslobodilačke borbe protiv Turaka. Uskoro je formiran i centralni organ vlasti – Praviteljstvo suda crnogorskog i brdskog i izglasan prvi crnogorski zakon koji, zajedno sa “Stegom”, čine političku platformu za stvaranje crnogorske države.
Njegovom usvajanju prethodila je Stega (zakletva), koja je bila neka vrsta preambule za budući crnogorski Zakonik koji je 1803. godine dopunjen sa još 17 članova.
Evo podjsećanja na taj istorijski dokument
Zakonska stega
Vo imja presvjatija jedinosuščnija i jedinoslavnija prisnopoklanjaemija i nerazdjelnija vtrijeh ipostasjeh životvorjaščija Troici, otca i sina i sv. duha – Amin.
Mi glavari i starješine i ves zbor Crnogorskoga obščestva, budući dnes sobrani na jedino misto, videći što Turci vazdašnji hristijanskoga roda neprijatelji sobirajut vojsku i čine sve vojničke priprave radeći den i noć javnijem i tajnijem načinom kako bi nas i našu braću Brđane razurili i pod svoju vlast i tiranstvo podložili i djecu našu u vječnu nevolju i robstvo zatvorili i pod žestoki jaram poraboščenija postavili; toga radi svi jedinokupno i dogovorno rekosmo i temeljito stabilismo i utvrdismo kako niže sego izgovara:
Prvo
Prizivajući presvjatoe imja Gospoda Boga vsedržitelja u pomoć i našu, drug drugu, pleme plemenu, nahija nahiji tvrdu i čistu vjeru i riječ od česti i poštenja dadosmo da se izdati i prevariti među sobom nećemo.
Drugo
Rekosmo i zakletvom utvrdismo da đe gođ bi neprijatelj okrenuo i na koju bi stranu na nas i na našu braću Brđane udario da hoćemo jedan drugome biti u pomoć i za blagočestivu vjeru našu hristijansku vojevati i svoju krv proliti i ljubezno otečestvo i dražajšuju voljnost i slobodu zaščiščati; crkvi svjatija i monastiri i dome naše, žene i đecu našu s pomoščiu vsesilango vtroicje slavimago Boga oružjem našim braniti.
Treće
Ot dnevi današnjega i unapried ako bi se naša koji Crnogorac, oli koje selo, ali pleme, ili koja nahija, da bude izdajnik javnijem ili potajnijem načinom, takvoga svi jedinoglasno predaemo vječnome prokletstvu kako Judu predatelja Gospodnja i kako zločestivago Vuka Brankovića, koji izdade Srblje na Kosovo i vječnu mrzost i prokletstvo ot naroda na sebe privleče i ot milosti božje otpade, i takvoga brackoga i hristijanskoga krvnika i izdajnika, koji bi se naša, ne samo što vječnome prokletstvu predasmo i rekosmo da ga bude anatema i da jest pred Bogom sigo svjeta i buduščago odgovornik za sve što bi zla i prievarom i izdajom učinio, nego i krv naša na njega i na čada njegova ot zemlji na nebo, jako že Avala da vo pijet i da ostanet kako krov Hrista spasitelja našego narod Jevrejski.
Četvrto
Takvoga izdajnika uvijek ot sabora i obščestva našega otlučismo da česti i poščenja nema nego on i rod njegov da ostanet vo vjek u sramotu i bezčest, kako izdajnik vjere i zakona i hulitelj imena Božija i krvnik svega našega naroda, i ako bi Bog u naše vrijeme uzdignuo i poslao koga gođ ovom zemljom upravljati i vladati, ali poslije nas u vrijeme naše đece i nasljednika; to mi takvomu gospodinu i đeci našoj ostavljamo ovo pismo za izgled, da i u to vrijime i vo vjek ovi izdajnik i njegov rod da nemaju česti ni poščenja ni ostale milosti nikakve, nego da budet kako rod kletvoprestupni i prijevarni, u nenavist svakomu i merzost.
Peto
Sve ovo višepisano dogovorno rekosmo i našom zakletvom utvrdismo, cjelujući čestni i životvorjašči krest i svjetoe Evangelie i svojeručno podpisasmo i kreste koji pisat ne umjesmo našijema rukama učinismo.
Šesto
I svaka nahija da primi i uzme pojedno pismo, koje hoće držati u svoje ruke, da se nahodi ot roda u rod, a u Mitropoliji jedno ostavismo, koje ima bit sahranjeno među Gramate i hrisovulje carske i svakomu carsko.mu, kraljevskomu ali princiskomu dvoru i poslaniku prikazano.
Jovan Radonjić, crnogorski gubernator, serdar Jovo Petrović, knez Vuko Bogdanović i ostali svi glavari od sve Crne Gore.
Branković tako zvani izdajnik, a sa druge strane mason i zločinac “aleksandar karađođević”, tako zvani heroj (lažan) i veliki Srbin (lažan), a ovaj drugi je izdao sve što se moglo izdati u ime anti-srpske rasističke ideologije pod imenom “Jugoslavizam”, od ubistvo srpske države, maltene svojim akcijama o pobratimstvo sa “hrvatima i bošnjacima” je direktno i indirektno odgovoran za biološki nestanak Srba u NDX, do robstvo srpskog naroda sve do 1991 kada je otvorio bulevar za totalitarnu anti-srpsku politiku Josipa Broza sve do do kraja te suludne anti-srpske države. Ko je ovde heroj a ko je izdajnik, prosto je videti i targetirati pravog izdajnika i zauvek ga izbaciti iz srpskog pamćenje.
Treba ih i mrtve osuditi za laž i klevetu i neka je sram naš narod, jer je Vuk Branković jedan od najvećih junaka u Kosovskom boju i uopšte, a borio se punih 10 godina i to jedini protiv Turaka. Umro je u njihovom kazamatu. Treba hitno izbaciti iz knjiga i udžbenika takvu gnusnu laž o ovom junaku. Pa nam kriva Amerika, sram bilo sve takve, mi smo sami uništili svoju istoriju. U Boju na Kosovu smo pobijedili, zaustavili najezdu Turaka za izvjesno vrijeme, za više od pola vijeka i spasili Evropu, što se može pronaći u tajnim turskim dokumentima, pa hajde u najgorem slučaju je bilo neriješeno, a nepismeni guslar nam je podmetnuo po nečijem nalogu ( vjerovatno za nekoliko dukata od Turaka) neistinu i laž. I opet nam je kriv svijet za naše promašaje, Treba istoriju ispraviti i djecu učiti istini i junaštvu.