Šta mogu a šta neće moći naučiti srpski učenici u Hrvatskoj iz karte koju im servira Srpsko narodno vijeće

Piše: Dušan Bastašić

Srpsko narodno vijeće iz Hrvatske, izradilo je istorijsku kartu “Izabrana mjesta sjećanja i kulture Srba u Hrvatskoj”, na kojoj se, po izboru Čedomira Višnjića nalazi 110 odabranih mjesta i spomenika, kao i ličnosti i događaja koji su obilježili istoriju i kulturu Srba u Hrvatskoj.

U prilogu na tu temu, objavljenom na stranicama „Novosti“, srpskog tjednika u Hrvatskoj, navodi se da je riječ o prvoj karti jednog šire zamišljenoga atlasa koji bi se narednih godina trebao dopunjavati regionalnim kartama.

Tim se mapiranjima nastoje elaborirati narativi o istoriji i kulturi prostora Hrvatske, u kojima su, kako se ističe, nerijetko neadekvatno zastupljeni sadržaji koji govore o doprinosima Srba u Hrvatskoj.

Agencija za odgoj i obrazovanje R. Hrvatske, odobrila je i uvrstila ove školske godine ovu kartu u dodatne obrazovne materijale za upotrebu u nastavi na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu.

Kako je navedeno u prilogu nepoznatog autora, očekuje se da će ova „Historijska karta“ poslužiti kao oslonac za bolje upoznavanje sa sredinama u kojima se nastava odvija i u kojima djeca žive.

Pošto su na kartu uvršteni događaji, mjesta sjećanja i spomenici koji su po mišljenju autora obilježili srpsku istoriju u Hrvatskoj, pažnju smo usmjerili na mjesta Pokolja, genocida počinjenog nad Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske.

Genocid koji su Hrvati počinili u vrijeme postojanja NDH nad Srbima na cijelom njenom području svakako je događaj koji bi zbog svog karaktera, masovnosti i čitavog niza posljedica, neizostavno trebao biti uvršten u one događaje koji su obilježili istoriju i kulturu vaskolikog srpskog svijeta a posebno Srba u Hrvatskoj.

Za pretpostaviti je da su autor i izdavač karte bili u poziciji da prihvate određeni kompromis da bi hrvatska agencija za odgoj i obrazovanje uvrstila kartu u dodatne obrazovne materijale.

Ipak, na žalost i ovaj put, nipošto neočekivano, potvrdilo se da u procesu „integracije“, kako često možemo čuti, hrvatskih Srba u tamošnje društvo, za političko vođstvo Srba u Hrvatskoj, u provedbi hrvatske državne politike, crvene linije ne postoje.

Već u uvodnom tekstu autora Čedomira Višnjića, otisnutom na samoj karti, može se pročitati da: „.. izabrani spomenici antifašističke borbe – zahtijevaju poseban prikaz na detaljnijim kartama, po pojedinim regijama..“.

Dakle, za očekivati je da spomenici civilnim žrtvama Pokolja ne budu prikazani ni na tim budućim, detaljnijim kartama a da samo poneki budu uvršteni sukladno uobičajenom epitafu „žrtve antifašističke borbe koje su dale svoje živote za slobodu, bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti“.

Na karti, pod brojem 24, za Kompleks logora Jasenovac navedeno je: „Ustaški logor – spomenik Bogdana Bogdanovića“. Srpskim učenicima će biti važnije da znaju ko je autor kamenog cvijeta od toga da je na tom području u Pokolju ugašeno preko 500.000 srpskih života.

Logori NDH za srpsku djecu i žene u Jastrebarskom, Sisku, Metajni, Lobor gradu i Gornjoj Rijeci se ne pominju i nema ih na karti.

Brojem 81 na karti je obilježen širi lokalitet sa spomenikom „JADOVNO / PAG – METAJNA – Ustaški logor – spomenik“.

To bi valjda srpskoj djeci u Hrvatskoj trebalo biti dovoljno saznanje za kompleks logora smrti Gospić – Jadovno – Pag, prvi likvidacioni centar NDH, preteču Jasenovca, gdje je u samo 132 dana na najbestijalniji način satrveno, poklano i sa ili bez udarca malja u glavu bačeno u kraške jame ili more oko rta Slana na ostrvu Pagu ne manje od 38.000 Srba, među njima i 73 sveštenoslužitelja srpske pravoslavne crkve.

Postavljena je na kartu i fotografija poluobnovljenog spomenika koji se nalazi uz Šaranovu jamu a ne onog u potpunosti uništenog, nedaleko od mjesta logora Jadovno.

Šta bi učenicima trebala da znači, čemu da ih nauči i na šta da sjeća odrednica na karti: PAG – METAJNA“?

Kako bi to srpski mališani mogli dokučiti da je na ostrvu Pagu u mjestašcu Metajna, NDH uspostavila prvi logor za srpske i jevrejske žene i djecu u Drugom svj. ratu a nedaleko odatle, na rtu Slana, u kamenoj pustinji logore za Srbe i Jevreje.Ko će ih (osim guglanja i sajta na adresi Jadovno.srb) upoznati kako su iznad nedaleke uvale Malin u noći 13/14. avgust 1941. Hrvati poklali ne manje od 793 muškaraca žena i djece i kako je po svjedočenju koljača jedan dječak, njihov vršnjak zavapio: Žandarme, molim te nemoj me klati. To ga, kao ni ostalih devedesetero djece nije spasilo od klanja i kasnijeg spaljivanja

Urednik i izdavač karte nisu smatrali za potrebno da uz svega nekoliko slika spomenika posvećenih antifašističkoj borbi postave barem još koju sliku onih posvećenih civilnim žrtvama rata, nezaobilaznih i veoma značajnih i za kulturu sjećanja Srba u Hrvatskoj.

Prva je ona, tri puta postavljana i tri puta rušena, Spomen ploča u uvali Slana na ostrvu Pagu čiju obnovu već duže od jedne decenije nisu u stanju ishoditi – isposlovati – realizovati SNV i SDSS, dio vladajuće koalicije u Hrvatskoj, okupljene oko stranke HDZ.Mučeničko ličko selo Divoselo označeno je brojem 82. kao mjesto rođenja narodnog heroja Nade Dimić.

Izostavljeno je da je samo 05. i 06. avgusta 1941. poklano 907 stanovnika tog pitomog srpskog sela. Najviše njih je postradalo na Kruškovačama pod Velebitom gdje je bio postavljen i u proteklom ratu uništen spomenik žrtvama.

Đurđica Dragaš: Može li se preživeti Divoselo?

Fotografije tog spomenika nema na karti sjećanja, kulture, spomenika i događaja Srba u Hrvatskoj.

Divoselo je prije Drugog svjetskog rata imalo blizu 3.000 stanovnika a danas u tom selu nema nikoga jer je potpuno uništeno u hrvatskoj zločinačkoj agresiji na područje Medačkog džepa 1993. godine.

Mada je za grad Zagreb pobrojano čak šest lokaliteta ili događaja među kojima i Srpski dio mirogojskih arkada, izostavljeno je da na tom groblju postoji i parcela 124, mjesto gdje su 1942. godine pokopana tijela blizu 800 srpske djece.