Šta je činiti hrišćanima u uslovima svjetskog poretka antihristovog?

Na pitanja koja u naše pandemijske dane uznemiravaju mnoge pravoslavne duše, a često ostaju bez odgovora odgovara protojerej Igor Tarasov – klirik hrama Presvete Trojice (Ščurovo) grada Kolomne. Objavljeno na ruskom pravoslavnom sajtu Odigitrija

Baćuška, kako Vi ocjenjujete sadašnju situaciju u vezi sa epidemijom koronavirusa i uvođenjem (u Rusiji) QR-kodova, elektronskih propusnica za kretanje ljudi? Na šta treba da se gotove pravoslavni’? Kako se postavljati u ovoj novoj situaciji koja se iz časa u čas mijenja?

Situaciju procjenjujem kao ispunjenje proroštava i približavanje konca svijeta. A na to smo dužni da se gotovimo svagda. Pravoslavni čovjek u svako vrijeme treba da bude gotov za susret sa Bogom. Da li će se taj susret zbiti poslije njegove sopstvene smrti ili će čovjek dočekati Drugi dolazak Hrista Spasa, to ne mijenja ništa. Sadašnja situacija  budi upravo one koji spavaju i misle da „apokalipsa neće da se zbude tako skoro, ne za moga života“. Ne tako! Evo je, ona već nastupa, već je kod nas, već u našem dvorištu.

Očigledno je da se strah od „strašne pandemije“ vještački  naduvava. Na djelu je do sad nebivala histerija, globalna i iskoordinisana u svim zemljama i, nema sumnje, rukovođena iz jednog centra. I što je najglavnije – histerija koja ima uspjeha zahvaljujući ostvarenoj, takoreći sveopštoj, priključenosti na „međumrežje“ (internet). Upravo ekran smartfona ili kompjutera, ta međumrežna „ikona Zveri“ omogućila je gospodarima „mreže“, globalnim silama zla, da uplivišu na svijest i upravljaju milionima, čak milijardama ljudi na svim kontinentima istovremeno. Tokom posljednjih desetak godina za većinu ljudi ekran mobilnika i kompjutera postao je pravi idol, kome se oni klanjaju i bez koga o životu ne razmišljaju. Na taj način oni su sami sebe predali u zarobljeništvo gospodarima „mreže“,  .  pod punu njihovu vlast. I eto, po komandi tih gospodara milioni ljudi „uplašili su se strahom gdje straha ne bijaše“, zatočili sebe po svojim domovima i  spremni su da zdušno  odustanu od bilo koga svoga prava.

Čak je i nestručnjaku jasno da  je ova „strašna epidemija“ – globalna obmana, slična rušenju kula Svjetskog trgovinskog centra u Njujorku, takoreći obično sezonsko širenje gripa prenaduvano do razmjera užasne pandemije zahvaljujući lažljivim medijima i neodgovornim političarima sa nekim daljim, skrivenim ciljevima. Neki od tih ciljeva već se pokazuju: na naše oči iza galame psevdopandemije forsira se  c i f r o v i z a c i j a društva (mistifikatorski kod nas nazvana „digitalizacijom“,  imenom koje skriva suštinu pojave – a to je cifrovanje, svođenje živih ljudi i čitavog njihovog života na cifre,  mrtve kompjuterske cifre, kao nekada u konclogorima – prim. prev.) i uspostavljaju se i sprovode razni sistemi kontrole nad ljudima: kamere za raspoznavanje lica, identifikacija ličnosti biometrijom i cifarnim (digitalnim) imenima (QR-kodovi). Koristeći se atmfosferom straha, globalne sile priredile su još i novi progon Crkve. Svi zato treba da se probude i vide šta se dešava i ispovijede svoju vjeru jasnim djelovanjem. Nikako drukčije.

Ako neko ima mogućnost da ode iz grada, treba li da je iskoristi?

Naravno, otići je uvijek bilo dobro, ali ranije nije bilo ovakvog podstreka, a sada se pojavio. U gradovima će biti veoma teško. Čovjek koji ostane u megapolisu biće dužan da primi sve te novotarije – kodove, propusnice, brojeve. Što ranije ljudi odu na selo, imaće više slobode da se uklone od svega onoga što im natura država.

Pogledajte, pak, kako smo to dospeli u ovu situaciju. Više od jednog vijeka trajalo je to prevođenje većine ljudi (i lukavim „milom“ obećanja “boljeg života“ i državnom i partijskom silom – prim. prev.) sa seoskog, seljačkog načina života na onaj gradski, na gradsku civilizaciju. Prehrambeni proizvodi i sva neophodna roba danas se nalaze u – marketima. Vodu, struju, prevoz, veze – sve je to država pribavila nama kao za naše novce, a u stvari postepeno i neprimjetno pretvarajući nas u robove toga načina života. I, gle, sada kada smo mi čvrsto srasli sa komforom gradožiteljstva ovoga svijeta, navikli na raznorazne usluge, onaj ko je i do sada upravljao ovim procesom /preko svojih slugu/,  sam nepomenik traži od nas da za dalji nastavak korišćenja svega toga, najzad na najneposredniji način i platimo, ne više novcima, nego – sopstvenom dušom! /Onaj koji je „laža i otac laži i čovjekoubica od iskoni“/, on, sami vrag, još dodatno parališe volju gradskih žitelja i strahovima od naprasne smrti usljed ugroženosti terorizmom i epidemijom za čiju se pojavu i opstajanje sam pobrinuo. Totalna laž i total(itar)no manipulisanje ljudskom sviješću dostigli su neviđene razmjere, zahvaljujući tome što se u rukama vražijih slugu pojavio tako moćni instrument uplivisanja na ljudske mase, kakvo jeste „međumrežje“, internet, /kao mreža za ulov ne Hristovih, no Sataninih  „lovaca ljudi“, zloduhovski elektronski surogat svetoduhovske zajednice Crkve Hristove – prim. prev.)

I, gle, radi lične bezbjednosti i očuvanja životnog komfora čovjeku se nudi da primi cifrovano, „digitalno“ime – svoj lični broj, i da postane element svjetske cifarne (digitalne) mreže. Primanjem novog cifrovanog (digitalnog) imena čovjek sebe predaje u potpuno ropstvo gospodarima svjetske „mreže“, koji još ostaju skriveni, ali će se kad-tad otkriti u licu jedinstvenog gospodara svijeta – Antihrista.

Udobnost, komfor, sigurnost nameću se kao nesumnjivo dobro čak i hrišćanima, i mi vidimo kako na naše oči ljudi sa radošću primaju cifrovana imena – QR-kodove., samo da mogu da iziđu iz stana i kreću se po gradu (po strogom ržeimu koji je u Rusiji još na snazi -prim. prev.). I malo ko bavi se pitanjem a zašto se prirodno pravo čovjeka na slobodu kretanja ičim uslovljava? A ako ga i postavi, dobija odgovor – samo radi vaše udobnosti i bezbjednosti!

Odbijanje da se prime nametnuti brojevi već sad dovodi do problema, a u budućnosti će čovjeka u gradu učiniti odmetnikom, lišenim pristupa  onome što mu je životno neophodno – hrani, grijanju, krovu nad glavom. Što  prije postanemo svjesni tog pogibeljnog plana,  brže ćemo se oteti na slobodu.

U isto vrijeme čovjek koji živi izvan grada, trudi se na svojoj zemlji i sam prehranjuje svoju porodicu, mnogo je slobodniji. Ako se seljak liši usluga države, kojima se sada još koristi, moći će da preživi neko vrijeme, od njivice, svoga imanja, šume,rečice. Zato je dobro, dok još ima mogućnosti preći na selo. I što prije, to bolje. Uskoro će se sve prekratiti, gotovina će sasvim biti povučena iz opticaja, čovjek neće moći da kupi ništa – ni instrumente, ni mašine, ni /građevinske i druge potrebne/ materijale. Neće proći mnogo vremena a on čak ni svoj stan neće moći da proda, iz grada će pobjeći tako reći go golcat.

Ljudi u načelu shvataju da je ovo  kraj, ali se nadaju se da će im, ako ne u julu, ono u avgustu ukinuti režim samoizolacije, i da će moći da žive onako spokojno kao ranije. Treba li se tome nadati?

Nije jasno šta će biti u julu i avgustu, no moguće je pretpostaviti nekoliko puteva razvoja situacije. Prva – laka varijanta: uskoro će se sve okončati i mi ćemo zaživjeti pređašnjim životom. Za tu se varijantu ne treba posebno spremati: prosto, valja nam stisnuti zube i pričekati, samo ne primati nikakve lične brojeve i ne davati biometriju.

No postoji, surovija varijanta: u narednih pola godine teror se neće okončati, nego će se, naprotiv, pojačati. Upravitelji svijeta imaju svoje planove, i za čovječanstvo u cjelini i za Rusiju, odnosno za Pravoslavnu Crkvu posebno.

Njihovi planovi u vezi sa Rusijom su poznati: nije ih zadovoljilo i smirilo to što su opustošili veliku zemlju i sveli je na privezak Zapada, oni hoće da unište Rusiju kao državu. Histerija koronavirusa za to je vrlo pogodna. Ona može dovesti do toga da pod izgovorom borbe protiv pandemije sile zla protiv nas razviju ozbiljan hibridni rat, tokom koga će nam strahovito umanjiti broj stanovnika,  pri čemu će se zaraza širit preko cjepiva koje tobože djeluje upravo protivu nje. Taj suroviji scenario računa na dve-tri godine trajanja. Oni koji njega prežive probudiće se već u drugoj zemlji. U njoj će i nazivi biti drugačiji i sve će biti drugačije.

Rat svjetske vlade protiv Rusije, to je rat protiv Crkve?

Naravno, u duhovnom smislu gospodarenju globalnog zla smeta prisustvo na zemlji vjernih čeda Božijih, koja čine Crkvu Pravoslavnu, Nevjestu Hristovu. Rusko Pravoslavlje najmnogoljudniji je i duhovno najkrepkiji njen dio, i upravo je ono poslije pada Sovjetske imperije glavni neprijatelj toga zla. Zlo satansko ratuje protiv Crkve kako spolja, tako i iznutra.

Državni zakoni čuvaju Crkvu i slabljenje Rusije, a tim više njeno / zlobom projektovano/ cijepanje na manje djelove, udariće i po Crkvi. Svjetske sile zla to dobro shvataju i mogu sada poći tim putem. Za njih je uostalom sama ruska država uvijek bila opasna. Oni nas se boje, jer ne znaju šta da očekuju od nas sjutra.Danas smo mirni, pokorni, a sjutra ćemo se probuditi i pokrenuti, i štaće nam onda moći? Zato je u njihovim planovima uništenje naše države. Ona je danas veoma lomljiva. Na njenom čelu stoji potpuno gnjilo činovništvo, koje će učiniti sve što bude potrebno zapadnim „partnerima“. Ova varijanta mi izgleda vjerovatnom. Za nju se i treba spremati, spremati se da se suprotstavimo. Zato što to jeste rat, jeste jedna nova, prikrivena agresija.  Neprijatelji Crkve su ove godine u toj histeriji straha oskvrnili i sam Praznik Vaskrsenja Hristovog i Crkvene Svete Tajne. Naravno, Gospod je popustio na nas sadašnju nevolju i smućenje po našim grijesima. I, takođe, pokazao nam je kakvi smo hrišćani zapravo, da li se kao hrišćani pobožnim strahom Božijim stvarno bojimo Boga ili se više bojimo virusa…

Baćuška, a kako reagovati na ono što se zbiva u samoj Crkvi? Prisutna je podjela među sveštenstvom u vezi sa novom „Instrukcijom…“ Neko smatra da treba slušati slijepo, uvijek i u svemu sveštenonačalije, a neko ne smatra. Isto se zbiva i među parohijanima i već počinje otpor…

Da, posijan je razdor. To i govori da su svi ti činovi – đavolja ulovka, da dolaze od vraga. On se veoma zluraduje kada se pravoslavnima raspire raspre. Zašto je Gospod popustio takvo iskušenje na Crkvu? Zato da sa ljudi spadnu maske!

Nekada smo bili tako jedinstveni, sabirali smo se na molitvena stajanja protiv neprijatelja, a sad je naišlo nebivalo iskušenje i pokazalo se da smo vrlo različiti, i da nemaju svi vjeru krepku. Veoma je mnogo onih malovjernih, koji sada  sjede šćućureni po svojim domovima, sa  „zaštitnim brnjicama“ na licu, i  nikako ne hode u  dom Božiji. Mnogi arhijereji i sveštenici gotovi su da ponište blagodat Božiju, ispunjavajući propise sanitarnih vlasti. I gle, pokazalo se da mnoga sveštena lica i mirjani manje vjeruju u Svemogućeg Boga nego li u virus.

Što god razne pametne glave navodile radi opravdanja /najozbiljnije sprovođene/ dezinfekcije crkvenih svetinja – pritisak sanitarnih vlasti, brigu o zdravlju bližnjih, itd., sama činjenica ispunjavanja „Instrukcije…“, koja obuhvata i mjeru dezinfikovanja crkava i manastira, jeste svjedočanstvo nevjerja, nevjerovanja u prisustvo Živoga Boga u hramu i u Svetim Tajnama Crkve. Eno sa ekrana jedan arhijerej nam govori: „Danas je najvažnije – zdravlje!…“ No, to mogu biti samo riječi čovjeka nevjerujućeg! Gospod prosto pokazuje ljudima ko nam propovijeda,  koga slušamo. Sada je veoma važno to uvidjeti, zato što u najbližoj budućnosti nastupaju vremena sa još većim iskušenjima, kada će od životne važnosti biti – poklanjati pažnju istinskim pastirima i ne slušati najamnike.

Eto zašto Gospod strže maske sa ljudi: hoće da pokaže da neki propovjednicine zapravo ne vjeruju i da u ad ljude upućuju. To treba da uvide svi pravoslavni ljudi, da bi znali da njihove savjete i njihove blagoslove ispunjavati ne treba. Velika je to milost Božija. Mi smo i ranije pretpostavljali da ne idu svi za Hristom. Opomenite se da je još Prepodobni Serafim Sarovski govorio da će se neki arhijereji naši okaljati, i evo, okaljali su se. Ne svi, naravno, slava Bogu, nipošto ne svi, ali dosta njih. Treba samo uvidjeti ko je ko. To što su danas u Rusiji hramovi polupusti, a neki i sasvim zatvoreni, govore o krizi u Crkvi, krizi duhovnoj. Kad se na pustotu navikne„ i ta navika može postati druga priroda. „Kada dođem,  hoću li naći vjeru na zemlji!’?“, pita Gospod.

No, sama Crkva Boga nije izdala., mnogi se parohijani preplašeni u tome pogledu varaju . Ne, izdali su ga pojedini arhijereji i sveštenici koji su sami povjerovali u laž-pandemiju, pa, umjesto da su narod pozvali na usiljenu molitvu i pokajanje, naložili su mu da se zavrata po kućama. A još i one koji bi da u hram uđu , unutra ne puštaju. Naš je narod pun povjerenja i spremnosti na poslušnost, no poslušnost najamnicima, koji odvode sa Puta spasenja, poslušnost ljudima više nego Bogu, to više nije dobrodjetelj.

Da ne  govorim o strahu da se bude kažnjen od policije na putu u hram. Zar nas opit novomučenika ničemu nije naučio? Ne bih da osuđujem sabraću sveštenike, ali ja ne shvatam kako se može u hramu služiti  Božanstvena liturgija, i to još na praznik, kada ljudi stoje iza zatvorenih vrata! To znači da se vjerni ne propuštaju onamo, kamo ih je Sam Gospod pozvao. Spasitelj je priredio Gozbu, postavio Trpezu, pozvao sve gladne i nište duhom, a sveštenici ih, eto, ne puštaju! Kako se na to može odgovoriti? Ne mogu da zamislim. I još se na Vaskrs u crkvi čita „Oglasiteljno slovo“ Sv. Jovana Zlatoustog: „Dođite svi, ko je postio i ko nije postio, u prvi čas ili jedanaesti…svi se nasladite Gozbe vjere…“ Kome su ovoga Vaskrsa bile upućene te riječi? Pustome hramu?  No, kako to može biti? Zar to nije istančano licemjerje’? I čak izdaja?

Posebnim duhovnim izvitoperenjem  smatram savjet da se „učestvuje u bogosluženju, ostajući doma“, pred televizijskim ekranom. Ato se mnogima dopada. Ako je to saborna molitva, zaštio potom uopšte hoditi u hram? „Doma“ je to udobnije.

Kada policija u hram ne pušta, to je, uslovno rečeno, normalno. To je progon, bivalo je to ne jednom. Opasnije je gonjenje iznutarnje, od svojih. To je gonjenje istančano, rugačko, usmjereno na ono najsvetije u Crkvi – na Svete Tajne. Čast i hvala onim ocima i vladikama, koji nijesu poslušali bogoprotivne ukaze i nijesu zatvarali hramove niti su lžicu (kašičicu) ispirali alkoholom.

Baćuška, a šta da radimo mi parohijani među sobom, ako neki u parohiji tvrde da se u hram ne smije hoditi „radi poslušanja“ i da se niko ne bi smutio? Treba li im nešto govoriti, ubjeđivati,prigovarati ili se samo moliti za njih?

Onima koji smatraju da je danas opasno hoditi u hram, treba prosto zadati pitanje: „Gdje je u vašoj teoriji Hristos? Gdje Svemogući Bog, koji iscjeljuje sve bolesti, koji vlada životom i smrću, i bez čije volje ni jedna vlas sa glave naše ne opada? Gdje je On?“ Potrebno je da takvi na problem pogledaju sa te tačke gledišta. Ti si Boga prezreo, zaboravio, odbacio si Njegovo svemogućstvo, Njegovu volju, Njegovo upravljanje vaskolikim svijetom, pa i tobom i tvojim zdravljem i tvojom bolešću. Ta, svijetom upravlja Bog a ne slijepi podivljali virus!

Hrišćanska briga o bližnjem treba da bude prije svega briga o njegovoj duši. Moliti se Bogu i uzdati se u Boga, to prije svega. Nama se ne barni da liječimo tijelo, ali prije nego ljekarima treba da se obratimo Nebeskom Ljekaru. Ako se mi molimo za spasenje, ako se molimo za pomoć u zemaljskim stvarima i iscjeljenje, zašto onda ne ići u hram, da se  ta pomoć dobije? Ona nam se predaje kroz Svete Tajne! Crkvi je data moć da kroz njih osvećuje ljude, da im daje blagodat i silu Božanstvenu, koja nas čuva od svakoga zla.

Hristos nam je rekao: „Vi nijeste od ovoga svijeta“. Ako ti, bojeći se smrti od virusa, ne hitaš žudno da se napojiš sa Samog Istočnika Života i Besmrća – Hrista, kako možeš i dalje da tvrdiš da nijesi „od ovoga svijeta“? /Naprotiv, time svjedočiš da/ baš jesi od ovoga svijeta, i to u velikoj mjeri jesi, čak u potpunosti od ovoga svijeta!

Naravno, malovjernike  jedva da  možeš ovim preubijediti. Zato je najdjelotvornije sredstvo za takve  – naša molitva za njih , molitva da ih Sam Gospod urazumi. Sa druge strane, svaki je čovjek slobodan. Ako ti izabiraš blagostanje ovoga svijeta,  na  ono drugo, Nebesko, ni Gospod te neće prinuđivati.

Baćuška, u zaključku, kažite našim čitaocima nešto ohrabrujuće…

Ohrabrujuća  je ovdje sama situacija. Ona sama po sebi veoma ohrabruje. Takva znamenja, takva otkrivenja! Mnogi koji su do sada spavali i bili mlaki, probudiće se. No, zbog oštrih promjena u životu, zbog  nestanka uobičajenog poretka stvari, ne treba da padamo u uninije, i takvu pečal da se samo nemoćno pitamo šta nam se dešava. To ne treba da biva. Gospod nas je na sve upozorio unaprijed i naučio kako da prolazimo kroz iskušenja, dao nam je primjer kroz progone u prošlosti – da treba blagodariti Bogu za sve i prositi ukrjepljenje u vjeri.

Ništa od onoga što se događa ne može nas odvojiti od ljubavi Božije, ako se nadamo ne u svoje snage, nego prije svega u Njega, u Njegovu milost. Zato hrabrite se i molite da ne uđete u napast!

Razgovarala Olga Muravjova

(prevod sa ruskog Bratoljub)

Pročitajte JOŠ:

Katarina svojim školskim zadatkom iz američkih udžbenika izbrisala laži o Srbima kao ubicama i Tesli i Đokoviću kao – ratnim zločincima!