Srpski nacionalni savjet na Konferenciji SNO iz zemalja regiona: Crna Gora i kosovski zavjet
1 min readNa danas održanoj Konferenciji srpskih nacionalnih organizacija iz zemalja, na kojoj su prisustvovali predstavnici Srba iz Rumunije, Mađarske, Slovenije, Hrvatske, Republike Srpske, Federacije Bosne i Hercegovine, Severne Makedonije, Albanije i Crne Gore, jednoglasno je usvojena deklaracija pod nazivom „Molitveni poziv“, kojom su podržali svoje sunarodnike na Kosovu i Metohiji i pozvali na sabornost.
Na danas održanoj Konferenciji srpskih nacionalnih organizacija iz zemalja regiona delegati su jednoglasno usvojili deklaraciju pod nazivom „Molitveni poziv“, kojom su podržali svoje sunarodnike na Kosovu i Metohiji i pozvali na sabornost.
Predstavnik Srpskog nacionalnog savjeta, književnik Budimir Dubak, se obratio prisutnima i istakao jedinstvo Srba iz Crne Gore i Kosovskog zavjeta:
Crna Gora je kosovski zbjeg. Naši preci, čija kuća je „izgorjela na Kosovu“, kako veli Njegoš, podigli su novu kuću na očevini Svetoga Save.
Duhovno, etničko, istorijsko, predanjsko i prostorno jedinstvo Crne Gore sa Kosovom i Metohijom, utemeljeno još u doba Romejskog carstva, pa preko Vojislavljevića, Nemanjića, Balšića, Crnojevića, do Petrovića, očuvalo je kontinuitet do naših dana.
Sa Svetorodnom lozom Petrovića – Njegoša, Kosovo i Metohija dubinski i trajno se ucjeljuju sa Crnom Gorom, u jedno biće.
Rodonačelnik te Svetorodne loze vladika Danilo na Jevanđelju iz 1732, koje je poklonio Pećkoj patrijaršiji, potpisuje se: „Danil, vladika Cetinski Njegoš, vojevodič srpskoj zemlji“.
Njegoš je najveći „tragični junak kosovske misli“, kako kaže Ivo Andrić. On je novozavjetni prorok srpskog naroda, koji je cijelu svoju nacionalnu religiju utemeljio na kosovskom zavjetu. Vidio je Kosovo kao polje Strašnoga suda, nasred kojeg je „sodom zapušio“. Ali, Kosovo je i živonosni Hristov grob svih Srba.
Nije Njegoš samo pjesnički zatočnik kosovskog zavjeta. On je, kao mitropolit crnogorski, u razgovoru s Matijom Banom 1848, u Biljardi, kazao svoj veliki san o oslobođenju i ujedinjenju srpstva: „Ja bih tada u moju Pećku patrijaršiju, a knjaz srpski u Prizren. Meni duhovna, a njemu svetovna vlast nad narodom slobodnim i usrećenim“.
Kosovskom zavjetu je ostao vjeran i kralj Nikola, koji u pjesmi „Onam’ onamo“ kaže:
„Onam’ onamo… da viđu Prizren
Ta to je moje – doma ću doć
Onamo pokojdobićuduši,
Kad Srbin više ne bude rob!“ (1867)
Nakon Balkanskih ratova Metohija je pripala Kraljevini Crnoj Gori. Taj ugovor je i danas na snazi, jer nikad nije bio poništen.
Međutim, komunistička vlast Jugoslavije 1945. godine je donijela zakon o zabrani povratka Srba, koje su šiptarski naci-fašisti prognali sa njihovih ognjišta 1941. godine.
Ono što su vjekovima činili otomanski zulumćari, nastavili su njihovi sledbenici balisti, a završio Broz.
Otuda nije čudo što je bivša vlast u Crnoj Gori, koja je predstavljala kontinuitet sa antisrpskom ideologijom, priznala fantomsku tvorevinu, tzv. Kosovo.
Povodom najave tog priznanja mitropolit Amfilohije, u pismu crnogorskom rukovodstvu, 2008. godine, pita: „Da li je moguće da Crna Gora prizna jednu takvu fantomsku državu sagrađenu na kostima, nesreći, izgonu, zločinu vršenim nad našim narodom?“
Sramno priznanje je ozvaničio tadašnji premijer Crne Gore izjavom da je protiv njega bilo 85% građana Crne Gore.
Srpski nacionalni savjet je pokrenuo inicijativu za održavanje referenduma, na kome bi se građani izjasnili o tom sramnom priznanju. Nažalost, ni neke parlamentarne stranke, koje dominantno glasa srpski narod u Crnoj Gori, nisu glasale da se ta inicijativa uvrsti u dnevni red Skupštine, uprkos tome što su inicijativu Srpskog nacionalnog savjeta potpisali i svesrdno podržali mitropolit Amfilohije i vladike Joanikije i Kirilo. Uprkos cijelom srpskom narodu u Crnoj Gori, koji je taj izdajnički čin vlasti doživio kao trajnu sramotu i grijeh časne Crne Gore prema samoj sebi.
Imajući u vidu istorijske i aktuelne dimenzije kosovske drame, koje smo samo naznačili, Srpski nacionalni savjet Crne Gore poziva srpski narod na sabornost i slogu, bez kojih nije moguće očuvati nacionalno biće i opstanak našeg naroda, u ovoj kući nasred druma, nad kojom se ponovo nadnijela nepogoda.