Srpska pravoslavna crkva i ugovor

Piše: Vinčanac Lepenski

Hvala Bogu velikome što nam je podario vladiku Joanikija i hvala vladici Joanikiju što stvari naziva pravim imenom.

Nomen est omen rekli su Latini, ime je znak, ime je sudbina. Imamo mi svoje ime, imamo mi svoju sudbinu.

Kriminalci kad prave zlodjela posebnu pažnju obraćaju da se ne nazovu pravim imenom, zamagljuju se nadimcima kao u remek djelu Kventina Tarantina „Reservoir dogs“. Ne fali nadimaka ni našim političkim prvacima, znamo svi da jednog zovu Britva.

Pobrkala su se malo naša braća nacionalni Montenegrini pa pitaju sokola iz Banjana:“A što se ne zove crkva samo pravoslavna?“ Eto. Ni svojoj djeci kad daju imena se ne pitaju nego se tu upetljaju kumovi, drugarice, babe, tetke, strine, svako ima svoga favorita pa navikli tako i oni da daju predloge svetome Savi. Po slobodi.

Silan je um vladika Joanikije, velika je mudrost njegova pa im odgovara kao djeci u prvom razredu osnovne škole: „Puni naziv naše crkve je Srpska pravoslavna crkva.“ Samo dječija duša može tako razgovarati sa djecom. Većina bi nas svetovnjaka sa fitiljima istrošenim svakodnevnim trivijalijama odgovorila nešto u stilu: „Ajde uzmi čitaj istoriju.“ ili „Što se ti ne zoveš samo Glupko?“. Oni malo gordiji bi rekli nešto u stilu: „Znaš li ti da je sveti Sava 1219. godine u Nikeji rukopoložen za prvog arhiepiskopa srpskog?“ ili „Znaš li ti da je sveti Sava prvo osnovao Zetsku eparhiju na Miholjskoj Prevlaci?“ ili „Znaš li ti da je sveti Petar Cetinjski odbio da prizna preimućstvo ruske crkve da ne bi Savu izdao pa je zato pošao u Sremske Karlovce na rukopoloženje, a ne u Rusiju? ili „Znaš li ti da je Njegošu najveća želja bila da sjedne na tron pećki, ne što je želio funkciju, no što je izgarao da ponovo vidi ujedinjeno i srpstvo i crkvu srpsku?“

Ali ne. Zna Vladika kako se priča sa djecom. Blagim riječima i punom rečenicom. Poslije je do djece da li će čitati i produbljivati znanje. Jedan od najvećih umova čovječanstva, Albert Ajnštajn, je rekao: „Ako ne možeš objasniti malom djetetu onda ni ti ne razumiješ.“ Objasnio je vladika Joanikije, svakome je jasno kad duhovni gorostas kaže.

A što se tiče nekakvog ugovora, teško onom koga ugovor štiti…Koliko je prevarenih žiranata, partnera, investitora, raznih biznismena i to sve sa potpisanim ugovorima? Ljudi se ne vežu za ugovore nego za riječ, a našu crkvu i našeg vladiku ne štiti ugovor nego naša riječ i život našeg naroda! Ugovor je samo formalnost. Bili smo bez ugovora od kad Osmanlije dodjoše pa nas evo u 2021 da ga potpišemo.

Živjeće ovaj narod! Živio naš vladika Joanikije!
Amin Bože daj!