IN4S

IN4S portal

Srpska opozicija: Retorika iz 5. oktobra 2000.

1 min read
Srbija nije nikada bila poznata kao zemlja u kojoj postoji kultura dijaloga između vlasti i opozicije. Danas je čini se te političke kulture manje nego ikada ranije.

Srbija

Piše: Igor Damjanović

Srbija nije nikada bila poznata kao zemlja u kojoj postoji kultura dijaloga između vlasti i opozicije. Danas je čini se te političke kulture manje nego ikada ranije.

Predstavnici vlasti i mediji koji su pod njihovom kontrolom nerijetko pretjeruju u kritici svojih protivnika i tako su postigli više političkih auto golova. Kontkretan primjer, prije nekoliko mjeseci, tokom debate u jednoj od najgledanijih političkih emisija u Srbiji na državnoj televiziji RTS, potpredsjednik vladajućeg SNS-a Milenko Jovanov, napravio je nekoliko incidenata i primorao Zorana Lutovca, prvog ambasadora Srbije u Crnoj Gori i trenutno predsjednika nekad vladajuće Demokratske stranke, da napusti emisiju.

Neprimjerena kampanja vođena je i tokom predsjedničkih izbora protiv jednog od kandidata Vuka Jeremića. To je ministru inostranih poslova u vrijeme bivšeg režima pomoglo da osvoji 5,65 odsto glasova, višestruko više od današnje popularnosti njegove Narodne stranke, koja u istraživanjima javnog mnjenja praktično ne postoji. Međutim ni opozicija režimu ne ostaje dužna. Naprotiv.

Za razliku od vladajuće stranke, koja uglavnom u napadima pretjera uglavnom u slučaju subjekata i pojedinca koji prethodno žestoko javno iskritikuju predsjednika Vučića, opozicija okupljena u Savezu za Srbiju žestoko udara po svima koji na bilo koji imaju i parcijalni i umjereno afirmativan stav o vladajućem režimom. Nisu pošteđeni ni umjetnici koji nastupaju na manifestacijama u organizaciji vladajuće stranke.

Poslednja žrtva opozicione militantne retorike je legendarni srpski rok muzičar Bora Đorđević, frontmen grupe Riblja Čorba. Jedini razlog zbog čega se Đorđević poslednjih dana brutalno vrijeđa od strane istaknutih predstavnika opozicije u Srbiji zbog mitingu vladajuće stranke. Opozicionari prema legendarnom srpskom pjevaču posebno su bili brutalni preko društvenih mreža, optužujući ga u glas da se „prodao za nacionalnu penziju“. Dan posle koncerta po društvenim mrežama počele su da kruže Borine čitulje, a na zvaničnoj stranici CNN-ove ekspoziture za Balkan mogle su se pročitate najprizemnije uvede na račun legendarnog pjevača.

Zaista nevjerovatno sa kakvom lakoćom se u današnjoj Srbiji zbog samo jednog stava, možda i nepravilnog, ljudi omalovažavaju, politički diskvalifikuju i brišu im se decenije blistave biografije. Bora Đorđević je čak krivično gonjen u socijalističkoj Jugoslaviji zbog njegovih pjesmama poput one „Neću da budem član mafije“, gdje mafija predstavlja očiglednu alegoriju na komunističku partiju. Nije bio miljenik vlasti ni u 90-im godinama. Album „NJhovi dani“, u cjelini posvećen predsedniku Miloševiću i njegovoj supruzi, bio je prkatično zabranjen u Srbiji i izdat je u Republici Srpskoj. Đorđević uvredljive pjesme pisao i o prethodnom predsjedniku Borisu Tadiću. Ako se kome na estradi ne smije spočitati kukavičluk onda je to Bora Đorđević.

Militantna retorika opozicije ne odnosi se samo političke protivnike iz vladajuće koalicije, već čak i na pojedince koji prosto primijete neki pozitivan momenat u današnjoj Srbiji. „Prodao se za sendvič“ i postao je „Vučićev bot“ – omiljena je floskula opozicionih lidera i istaknutih predstavnika, a spremni su da takvu diskvalifikaciju upute čak i srpskom patrijarhu Irineju. Smije li se u današnjoj Srbiji imati pravo na stav, pa i pogrešan, smije li se primijetiti da je dobro da se otvaraju fabrike, da se pojačava snaga vojske, pohvaliti principijelna spolja politika prema Rusiji i Venecueli?

Retorika i ponašanje srpske opozicije po mnogo čemu podsjeća na situaciju uoči 5. oktobra, kada se Slobodanu Miloševiću prijetilo vješalima na Terzijama. Vesna Pešić aktivna i u današnjim protestima prizivala je „rumunskim scenarijom“. Međutim npodrška današnje opozicije je neuporediva sa snagom ondašnjeg DOS-a. Ponavljanje 5. oktobra u današnjoj Srbiji je nemoguće, međutim zabrinjava što sadašnja opoziciona koalicija potpuno usvojila retoriku i kopira ponašanje onih koji su prije 19 godina izveli obojenu revoluciju.

Tekst je objavljen na sajtu: Balkanist.ru

Podjelite tekst putem:

1 thoughts on “Srpska opozicija: Retorika iz 5. oktobra 2000.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *