Sreću ne zahtijevam, ni ruke nježne, zar da te povrijedim nježnošću grubom: Aleksandar Blok – Djevojka iz spoleta
Struk ti je vitak, ko crkvene sveće. pogled – ko sablja kad blještavo krene. Ne žalim, devojko, sastanka sreće – pusti, ko žreca, na lomaču mene!
Aleksandar Aleksandrovič Blok
Devojka iz spoleta
Struk ti je vitak, ko crkvene sveće.
Pogled – ko sablja kad blještavo krene.
Ne žalim, devojko, sastanka sreće –
Pusti, ko žreca, na lomaču mene!
Sreću ne zahtevam. Ni ruke nežne.
Zar da te povredim nežnošću grubom?
Samo, ko umetnik, gledam kroz vreže
Dok bereš cvetove – i pijem ljubav!
Mimo, sve mimo, maestralko, idi,
Suncem umivena – Marijo! Dozvoli
Oku – da anđela nad tobom vidi,
Srcu – od bola da najslađeg boli!
U lokne crne ti uplićeš redom
Skupi dijamant od stihova tajnih.
Bacam u zaljubljeno srce žedno
U izvor tavni tih očiju sjajnih.
*
Aleksandar Blok
