Srebrenica, 20 godina posle – „istina nikada nije crno bijela“

Prva srpska televizija, prva je TV u Srbiji prikazala dokumentarni film norveškog autora Ole Fliuma „Srebrenica – izdani grad“, koji govori o velikoj izdaji ratnog predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića i žrtvovanju svojih sunarodnika, čovek koji je, kako se svjedoči, u grob odnio odgovornost za ono što se desilo u Srebrenici.

Dokumentarac je svojevrsno svjedočenje i aktuelnih čelnika vlasti u BiH među kojima je i nekada drugi čovek u Srebrenici tokom rata Hakija Meholjić, odmah iza ratnog komandanta muslimana Bošnjaka Srebrenice Nasera Orića.

Meholjić je svedočio o susretu sa Alijom Izetbegovićem u Sarajevu kada im je predsjednik, kako je rekao, objasnio da mu je tadašnji predsjednik Bil Klinton rekao da bi, za pokretanje intervencije protiv Srba, bilo potrebno da četnici ubiju 5.000 muslimana.

Orić je u dokumentarcu prikazan kao kriminalac i glavni patron švercerskih kanala u ratnoj Srebrenici, čija vojska i on lično su Srbe civile ubijali tek nakon što su im lancima vezivali ruke i noge ili ih razapinjali na drveće.

„Religijske dimenzije ubistava posebno su uznemirujuće. Muškarci su kastrirani u jednom nehrišćanskom obredu obrezivanja. Trudnim ženama stomaci su rasječeni rezovima u obliku krsta. Neki ljudi su razapeti. Ekseri su im zabijani kroz ruke„, navodi se u dokumentarcu.

Inače, film obuhvata događaje u Srebrenici i okolnim mjestima u periodu od 1992. do 1995. godine, tokom rata u Bosni i Hercegovini kada je izvršen pokolj nad Srbima pod vođstvom Orića.

Film, svakako, na sasvim drugačiji način svjedoči o tim ratnim godinama, te stoga donosi i jednu drugačiju sliku, pa ne čudi što je odmah nakon prvog prikazivanja na norveškim, a potom i na danaskim TV stanicama izazvao burne reakcije muslimana, ali i Haškog tribunala.

Po svjedočenjima preživjelih muslimana jasno je da se oni osjećaju izdanim od svojih nadređenih, odnosno da su lideri muslimana bili spremni da žrtvuju Srebrenicu ne bi li dobili u zamjenu teritorije oko Sarajeva.

Film, kroz koji gledaoce vodi novinar istraživač Mirza Fazlić Fazla bacio je novo svetlo na nikad do kraja ispričanu priču o srebreničkom zločinu i jasno ukazuje da istina nikada nije crno-bijela.

A da je tako u dokumentarcu svjedoči uticajni komandir policije u Srebrenici Meholjić, koji je na priču Izetbegovića da mu je Klinton ponudio da „četnici uđu u Srebrenicu i pokolju 5000 muslimana“ jer bi to izazvalo invaziju NATO snaga na sve srpske teritorije u cijloj BiH, ratnom komandantu u lice rekao: „Jesi li ti lud. Ko je taj koji će odrediti ko će reći – ti ideš, a ti ne ideš na klanje„.

Meholjić je potom ispričao i da je Izetbegović delegatima nudio zamjenu Srebrenice za Vogošće, ali su oni, kaže, to odbili.

Sastanak je okončan, svjedočio je Meholjić rekavši da su oni bili toliko užasnuti Izetbegovićevim predlogom da nisu mogli da povjeruju da će biti žrtvovani.

U ratu je, kaže, izgubio dva brata i oca. Ne krije da je plakao kada je Srebrenica pala. Ne krijući ni emocije pred kamerama, kaže:

„Imali smo izdaju i od Alije i od međunarodne zajednice. Postoje dobri i loši ljudi. Alija je bio loš čovjek”.

Orić je prikazan kao komandant koji je brzo ušao u legendu, a zvali su ga još „Branilac Srebrenice“, ali i kao kriminalac i blizak aktuelnom bošnjačkom članu Predsjedništva BiH, Alijinom sinu, Bakiru Izetbegoviću.

Svjedoci su ispričali da je Orić napadao okolna srpska sela kako bi prikupio dovoljno hrane za 40 hiljada Srebrenčana, kao i da su muslimanske snage uništile 50 srpskih sela.

„Žene, deca i starci brutalno su ubijani. Srebrenica je postala omražena enklava unutar srpske teritorije„, navedeno je u dokumentarcu.

U jednom od intervjua američkoj TV ekipi, Orić negira zločine nad civilima, tvrdeći da je riječ o dezinformacijama.

Istovremeno je, međutim, pušten i amaterski snimak koji dokazuje nešto sasvim drugo. Riječ je o proslavi godišnjice formiranja muslimanske vojske na kojoj Orić prima zasluge za napad na Kravice i druga srpska sela.

On to karakteriše odbranom muslimana, njihove teritorije i sprečavanja genocida nad njima.

Na srpskoj strani, međutim, čuli su se drugačiji tonovi, a zbog uništenja 50 srpskih sela i masovnih ubistava, kod Srba se javila želja za osvetom.

Podsjeća se da je Srebrenica bila zaštićena zona pod kontrolom snaga UN i da su svi njeni stanovnici bili pozvani da predaju oružje, što se nije dogodilo.

Svedok Huso Sailović to potvrđuje i kaže da je predato tek 15 do 20 odsto naoružanja, uglavnom lovačkih pušaka i pokvarenih mitraljeza.

Iako je Srebrenica bila proglašena bezbjednosnom zonom, ona to nije bila u stvarnosti, a major Sahilović, kao oficir muslimanske vojske u demilitarizovanoj zoni Srebrenice svjedočio je o tome kako je Orić sabotirao mirovni plan UN.

„Pored činjenica da nije predato svo naoružanje, krajem 1994. izvršeno je više tajnih isporuka oružja iz vazduha. Srbi su protestovali, uzalud„, ispričao je.

Američki obavještajac Džon Šindler, koji je do1996. bio glavni analitičar američke državne bezbjednosti u Bosni ispričao je da su isporuke oružja odgovorne za ono što će se kasnije desiti u Srebrenici.

„Svi su znali za isporuku oružja iz vazduha. To nije bila tajna. Jedino se nije znalo čiji se avioni koriste, ko plaća i šta tačno nose. Oružje iz tajnih isporuka iz vazduha, koje je završilo u Srebrenici, direktan je uzrok operacije Krivaja iz 1995, odnosno napad na Srebrenicu„, naveo je Šindler.

Vlada SAD negirala je umešanost u krijumčarenje oružja, ali Esad Sipilović, koji je pobjegao iz Jugoslavije u Ameriku i učestvovao u Klintonovoj predsjedničkoj kampanji 1992, priznao je da je krijumčario oružje sa muslimane u BiH.

U telefonskom interviju Esad Sipilović kaže:

„Lično sam učestvovao u isporučivanju oružja iz Jemena u Bosnu. Mogu da potvrdim da su amerikanci zažmurili na jedno oko kada smo dostavljali oružje u Bosnu„,  naveo je.

UN su tražile 6.000 plavih šlemova za Srebrenicu, ali je sakupljeno samo 450 lako naoružanih vojnika. Bilo je jasno da UN ne mogu da odbrane Srebrenicu.

Sahilović je posvjedočio da je Orić trgovao humanitarnom pomoći na berzi, a da je narod kome je ona bila namijenjena bio gladan.

„Kriminalne aktivnosti, sve dobre stvari i sve loše stvari vezuju se u Srebrenici za Nasera Orića. Dok su Orić i njegovi sledbenici slavili i bogatili se na crnoj berzi, gladne žene i djeca željeli su samo da pobjegnu iz mafijaškog grada„, rekao je Sahilović.

Istovremeno, Orić je tvrdio da će Srebrenicu braniti do smrti, te da će kasnije i njihovi duhovi ostati u tom gradu.

Ispostavilo se brzo da je to obećanje bilo prazno jer je on već u aprilu 1995, sa 12 svojih komandira helikopterom napustio Srebrenicu.

Naser Orić nije bio spreman da se žrtvuje za Srebrenicu, konstatuje se u dokumentarcu.

General Ratko Mladić je ujutru 11. jula 1995. godine ušao u Srebrenicu koja je bila prazan grad.

Inače, Orić je bio optužen za ratne zločine, ali ga je Haški itribunal oslobodio 2008. godine po svim tačkama optužnice.

I za kraj Meholjić je poručio:

„Alija (Izetbegović) nas je sve sahranio. Naš bivši predsjednik Alija Izetbegović u grob je odnio odgovornost za ono što se desilo u Srebrenici„.