Srbi su ratnici o kakvima smo čitali u bajkama
1 min read
August fon Mekenzen, feldmaršal Njemačke Carske vojske,
Na današnji dan, 6. decembar 1849. godine u Haus Lajpnicu, rođen je August fon Mekenzen, feldmaršal Njemačke Carske vojske, jedan od komandanata njemačkih armija na Istoku tokom Velikog rata (1914 – 1918) i nosilac najviših pruskih vojnih i viteških ordena.
Mekenzen je zabilježio značajne vojne uspjehe u prvim mjesecima i godinama rata na Istočnom frontu. A posebno mjesto u njegovoj ratnoj biografiji zauzima – Srbija, kako zbog angažmana na srpskom frontu tako i zbog njegovog odnosa prema srpskoj ratničkoj tradiciji. Zabilježeno je, da je pred napad na Srbiju, njemački feldmaršal svojim vojnicima poručio: „Ne idete na italijanski, ruski ili francuski front. Idete u borbu protiv novog neprijatelja, koji je težak, opasan, oštar i neustrašiv. Idete na srpski front – u Srbiju. Srbi su ljudi koji vole slobodu i koji će se boriti do svog poslednjeg čovjeka. Budite oprezni i ne dozvolite da ovaj mali neprijatelj baci sjenku na vašu slavu i kompromituje vaše uspjehe“.
Mekenzenu su se očekivanja u pogledu „novog neprijatelja“ potvrdila i na bojnom polju. Pa je tako, po osvajanju Beograda, napravio viteški čin, naredivši da se u čast poštovanja prema herojskom otporu Srba, podigne spomenik stradalim srpskim braniocima a o herojstvu srpske vojske, tom prilikom rekao je: „Borili smo se protiv vojske o kakvoj smo čitali u bajkama.“
Mekenzenov životni vijek obuhvata skoro sve značajne faze istorije Njemačke: Kraljevina Pruska, Sjeverno-njemačka konfederacija, Njemačko carstvo, Vajmarska republika i Treći rajh. Umro je u poslijeratnoj Njemačkoj, 8. Novembra 1945. u 95 godini života.
Daj malo objasni tu vezu izmedju Makenzena, osiromasenog uranijuma i Mila svercera?
„Jeste pa su onda okitio svaku banderu srpskim leševima i silovali redom, palili i pljačkali. Divni su, Prusi“
To jednostavno nije tacno i ne znas nista iz istorije, samo stereotipe koji su pogresni. Austrijska vojska pod komandom Pocoreka se „proslavila“ zlocinom nad srpskim civlima i ona se u dobrom dijelu sastojala od nase zapadne hrvatske brace, koji su opet vecinom pokatoliceni srbi. Dobar dio represalija nad civilnim stanovnistvom se pripisuje njima, mada je sasvim moguce da su ucestvovali i drugi. To je bila nacionalno izmijesana vojska, koju je bilo tesko kontrolisati. Ta brojcano nadmocna vojska je dva puta tesko porazena od strane male, hrabre i efikasne srpske vojske, koja je bila superiorno vodjena. Mackensen je bio casni vojnik i predvodio je ogromnu vojsku koju nijesmo mogli da zaustavimo. Sto se tice pruskog koncepta, on vec nije bio dominantan pocetkom XX vijeka u novoj njemackoj imperiji. Poznata je stvar da gvozdeni kancelar Bizmark u XIX vijeku nije podrzavao expanziju njemackog uticaja na Balkan. Inace je Prusija ratovala sa Austro-Ugarskom imperijom vise puta u XVIII i XIX vijeku. Austro-Ugarska je sve te bitke izgubila, od kojih su najpoznatije Hohenfriedberg 1745 i Konigggratz 1866. Mnogi njemacki istoricari smatraju da je kajzer Wilhelm „brilliant failure“ jer je dozvolio da se Njemacka Imperija zbog Austro-Ugarske uvali u balkansko blato.
Da skratim pricu, kad je pobjedonsna srpska vojska oslobodila Srbiju, Mackensen je kao ratni zarobljenik imao poseban tretman i bio mu je dodieljen pratilac, a zadrzao je sablju. Srbi su tada znali da cijene casnog neprijatelja od kojega je „moglo biti stete, ma nikad sramote“
Jeste pa su onda okitio svaku banderu srpskim leševima i silovali redom, palili i pljačkali. Divni su, Prusi. Ne zavaravajmo se, želja im je da nas satru, dal preko NDH, dal preko velike albanije, dal preko Mila, da li osiromašenim blagotvornim uranijumom, bilo kako smer je isti.
Dostojan, castan protivnik! A ko bi nego Prus! Slava mu!